Danas počinje konklava: Kako se bira novi papa?

Konklava za izbor novoga pape počinje danas, 7. svibnja. Tim povodom IKA prenosi osvrt vrhbosanskog nadbiskupa i apostolskog upravitelja Vojnog ordinarijata u BiH mons. Tome Vukšića na postupak izbor novoga pape, koji je objavila Katolička tiskovna agencija.

'Nakon usnuća pape Franje, na mnogo strana se moglo čuti priče ili pročitati tekstove o biranju poglavara Katoličke Crkve koji su često ostavljali dojam nedovoljnoga poznavanja propisa što ravnaju ovim pitanjem, a ponekada i nedobronamjernoga senzacionalizma. Stoga se učinilo razboritim javnosti ponuditi sažet prikaz crkvenoga zakonodavstva i dokumenata koji uređuju pitanje vrhovnoga vodstva Katoličke Crkve u vrijeme sedisvakancije i način biranja pape.

Kao prvo, rimskoga biskupa biraju kardinali koji nisu navršili 80 godina života na dan kad je započela upražnjenost rimske biskupske stolice, koja može ostati upražnjena ili smrću rimskoga biskupa, kojega se općenito naziva papa, ili njegovim odreknućem od svoje službe. To odreknuće, da bi bilo valjano, mora biti učinjeno slobodno i prema propisima crkvenoga zakona, kako to propisuje kanon 332 § 2 'Zakonika kanonskoga prava' koji je objavljen 1983. godine. I dok je u prošlosti služba rimskih biskupa najčešće prestajala njihovom smrću, nisu nepoznati slučajevi Petrovih nasljednika koji su se odrekli svoje službe, a posljednji put to se dogodilo 2013. godine u slučaju Benedikta XVI.

Crkveni dokumenti o biranju pape

Način izbora pape kroz povijest se mijenjao, ali je dokinuta mogućnost da to bude aklamacijom ili nadahnućem i kompromisom, te je već višestoljetna praksa da ga biraju kardinali glasovanjem. Međutim, način, na koji će ga kardinali birati, više puta je u nekim detaljima dorađivan u skladu sa potrebama Crkve. Tako je npr. samo u 20. st. nekoliko puta ovo pitanje dodatno precizirano i regulirano posebnim papinskim dokumentima: Pio X. (1904. i 1908.), Pio XI. (1922. i 1935.), Pio XII. (1945.), Ivan XXIII. (1962.), Pavao VI. (1967., 1970. i 1975.).

Osim Zakonika kanonskoga prava (kann. 331-335, 349), važeći glavni dokument, kojim se regulira izbor rimskoga biskupa, je apostolska konstitucija Universi Dominici Gregis koja ima podnaslov 'o upražnjenosti Apostolske stolice i izboru rimskoga Prvosvećenika'. Objavio ju je Ivan Pavao II. 22. veljače 1996. Uz nju treba spomenuti i jedan vrlo kratak dokument Benedikta XVI.: Apostolsko pismo u obliku motuproprija De aliquibus mutationibus, objavljeno 11. lipnja 2007., te motuproprij istoga pape De nonnulis mutationibus, objavljen 22. veljače 2013. A budući da će novi papa biti biran i stupiti na službu prema tim propisima, u nastavku ovoga teksta u skraćenom obliku su prikazane odredbe upravo ovih dokumenata.

Za početak valja napomenuti da odredbe apostolske konstitucije Universi Dominici Gregis, glede načina izbora novoga pape, moraju biti integralno poštivane bez obzira na koji način je papinska stolica ostala upražnjena prije početka izbora: bilo smrću bilo odreknućem prethodnoga pape.

Uloga kardinalskoga zbora

Za vrijeme upražnjenosti rimske biskupske stolice Katoličkom crkvom upravlja kolegij kardinala koji, međutim, nemaju nikakvu moć ili jurisdikciju u pitanjima koja su inače u isključivoj nadležnosti Vrhovnoga svećenika, ne mogu mijenjati zakone koje su donijeli pape, ne mogu ni na koji način odlučivati o pravima Apostolske stolice i rimske Crkve. Zadaća je kolegija kardinala brinuti se da budu uredno završavani redoviti i neodgodivi poslovi te da se pripravi sve što je potrebno za izbor novoga pape.

Za vrijeme upražnjene papinske stolice kardinali održavaju posebne i opće kongregacije. Općim kongregacijama predsjeda dekan kardinalskoga kolegija. To je sada kardinal Giovanni Battista Re, koji u ovom času ima 91 godinu, a svaki sudionik tih kongregacija na početku mora položiti zakletvu, polažući ruku na Evanđelje, da će strogo poštovati sve odredbe konstitucije Universi Dominici Gregis i da će skrupulozno čuvati tajnu o svemu što na bilo koji način ima veze s izborom pape.

Na jednoj od kongregacija, neposredno nakon papina preminuća, ako se radi o sedisvakanciji zbog smrti, kardinali odlučuju dan, sat i način na koji će tijelo pokojnoga pape biti preneseno u baziliku sv. Petra i izloženo vjernicima. Molitve za papu obavljaju se kroz devet dana nakon smrti a, osim ako postoje neki posebni razlozi, treba biti pokopan između četvrtoga i šestoga dana nakon smrti. Ovi kardinali trebaju providjeti da za kardinale izbornike, koji trebaju stići u Rim radi izbora, bude pripravljeno mjesto za boravak u vatikanskom gostinjcu Domus Sanctae Marthae, da se pripremi Sikstinska kapela u kojoj se obavlja izbor pape, da se odobre sredstva za trošak sprovoda i budući izbor, da pročitaju dokumente ako je papa nešto ostavio za kardinalski kolegij, da se pobrinu da bude poništen papin prsten i olovni pečat kojima se proviđaju apostolska pisma, da rasporede sobe za kardinale i da odrede dan i sat glasovanja. Trebaju odrediti i dvije crkvene osobe, jasnoga nauka, mudrosti i moralnog ugleda, koje će kardinalima izreći dvije meditacije o problemima Crkve u datom trenutku i o izboru pape.

Prestaju skoro sve vikarne službe

S papinom smrću ili njegovim slobodnim odreknućem od službe 'umiru' također skoro sve vikarne (zamjeničke) službe. Tako svi predstojnici središnjih crkvenih ustanova u Rimu, kao npr. kardinal državni tajnik, kardinali prefekti dikasterija, nadbiskupi predsjednici kao i svi članovi rimskih ustanova prestaju sa službom čim papa umre ili se odrekne službe. Međutim, neki ipak, radi konkretnih potreba Crkve i duhovnoga dobra vjernika, ostaju 'živi' do izbora novoga pape: to su kardinal kamerlengo, kardinal veliki pokorničar i njegovi službenici, kardinal vikar rimske biskupije, generalni vikar Grada Vatikana i kardinal arhiprezbiter vatikanske bazilike. Isto tako, zadržavaju službu, ali odgovaraju zboru kardinala: substitut Državnoga tajništva (neka vrsta ministra za unutrašnja pitanja), tajnik za odnose s državama (ministar vanjskih poslova), tajnici ustanova rimske kurije i djelitelj milostinje (elemosiniere). Uz ove, nastavlja se služba i ovlasti apostolskim nuncijima.

Kroz svo vrijeme upražnjene papinske stolice središnje crkvene ustanove, kao što su npr. dikasteriji i druge, ne mogu obavljati poslove koji se inače, dok je papa živ, obavljaju nakon razgovora s papom (facto verbo cum Summo Pontifice) ili nakon audijencije kod pape (ex audientia Summi Pontifici). Kroz isto vrijeme sva papina civilna vlast, koja se tiče državne uprave Vatikana, pripada kardinalskom zboru koji ne može donositi dekrete, osim u slučaju hitne potrebe i koji vrijede jedino za vrijeme sedisvakancije.

Ako je papa umro, zadaća je kamerlenga (kardinal Kevin Joseph Farrell, koji sada ima 77 godina), između ostaloga, službeno ustanoviti da je nastupila smrt pape, te o tome izvijestiti kardinala vikara rimske biskupije koji će o istome posebnim priopćenjem izvijestiti rimski puk. S druge strane, nakon što primi obavijest od kamerlenga, zadaća je kardinala dekana obavijesti sve druge kardinale o papinoj smrti sazivajući ih na kongregaciju kolegija te izvijestiti diplomatski zbor kod Svete Stolice i poglavare njihovih država.

Pokop pape se obično vrši u vatikanskoj bazilici ali poznati su slučajevi da su neki pape željeli da budu pokopani na nekom drugom mjestu. Tako je npr. sv. Pio X., koji je umro početkom 20. st., u skladu sa svojom željom, pokopan u Veneciji a neki pape počivaju u drugim rimskim bazilikama, kao na primjer papa Franjo koji je pokopan u Bazilici Maria maggiore.

Aktivno i pasivno pravo glasa

Pravo birati novoga papu imaju samo kardinali koji, u času kad je rimska biskupska stolica ostala upražnjena, nisu navršili 80 godina života, a broj kardinala izbornika ne smije prelaziti 120 (br. 33). Osim maksimalnoga broja kardinala izbornika, ovaj dokument određuje također da svi kardinali izbornici imaju i aktivno i pasivno pravo glasa i da ni jedan ne može biti isključen iz aktivnog i pasivnog prava biranja (br. 35). U prijevodu na običan jezik to znači da svaki kardinal može birati i svaki može biti izabran, osim onoga kardinala koji bi odbio ući u Vatikan i čekati izbore ili kasnije, nakon što započnu izbori, odbio ostati u Vatikanu kako bi obavio svoju zadaću. Međutim, ako neki kardinal oboli te mora poći na liječenje izvan Vatikana, izbor se može nastaviti bez traženja njegova glasa ali ako se, nakon ozdravljenja, želi vratiti, mora biti ponovno uključen (br. 40)'.