Kada vam netko otvori vrata svog doma, ali i otvori ona druga - svog srca, upozna s prijateljima, dočeka vas otvorenih ruku s velikim osmjehom na licu, tada znate da ste na pravom mjestu. Onom koje nije lako pronaći. Upravo se to dogodilo našoj ekipi u Malmöu, koja je odlučila posjetiti Hrvatsko kulturno društvo 'Jadran'.
- Okupljamo više od 360 aktivnih članova, a ima nas preko tisuću. Najmlađi član star je dva mjeseca, a najstariji sada ima 85 godina - rekla je Jelena Fučkar.
- Mi se bavimo hrvatskim folklorom i imamo elitnu grupu koju vodim. Moja sestra Linda vodi veterane, a djecu vode Jasna i moja druga sestra Marija. Volimo se skupiti, feštati, bučati, a često navijamo i za hrvatsku reprezentaciju koji god sport da igra. To nam je u krvi - rekla je Karolina Novosel Baljak.
Našu kolegicu Antoniju Pešić članice društva obukle su u Bratinečku narodnu nošnju i naučile plesati.
Inače, 'Jadran' je osnovan 1976. godine kada je postojao isključivo mandolinski kvartet, a priča se proširila prenošenjem s koljena na koljeno pa se danas tamo pleše, pjeva, putuje i druži.
Jedan od osnivača društva je njezin stric.
- Sredinom sedamdesetih je ovdje bilo jako puno djece i tu sam od samog početka. Učio sam djecu pjevati, svirati mandoline i gitare. Društvo se razvilo u folklornu sekciju i razne druge aktivnosti. Apsolutno sam ponosan u kakvo lijepo društvo se ovo razvilo. Živim za društvo i najbolje godine sam tu proveo i danas sam član njegovog tamburaškog sastava - rekao je Ivo Biloglav.
U subotu ih je posjetio Baby Lasagna i hrvatska delegacija Eurosonga, a ekipa iz 'Jadrana' priprema zajedničko gledanje prvog polufinala u njihovim prostorijama u prigradskom naselju Husie u Malmöu.
- Ponosne smo Hrvatice, ne samo ovih dana, već svaki dan, a sada još i više. Druženje u subotu s Markom je bilo divno. Fotografirali smo se s njim u gradu, a onda smo ovdje imali feštu. Vjerujemo da će biti pobjeda i da će Hrvatskoj donijeti Eurosong iduće godine - istaknula je Linda, a s njom se složila i njezina majka:
- Upoznala sam ga. Marko je divan dečko, moj muž ga voli iznad svega. Kaže da je jednostavan i pristojan - kazala je Anamarija, koja je u Švedsku došla 16. lipnja 1963. godine zbog ljubavi iz Zadra.
- Došla sam sama samcata s vlakom zbog ljubavi, a danas ovdje živim fantastično. Osnovala sam obitelj, imam četvero prekrasne djece i osmero unučadi.
Većina članova ovog društva već duže vrijeme živi u Švedskoj, a neki od njih su tu i rođeni. Baš kao i Jasna Ivković.
- Život u Švedskoj dobar, ali i mi se borimo, svatko na svoj način. Nije se lako roditi u Švedskoj i ne imati svoju državu. Stranci smo i tu, ali i u Hrvatskoj. Planiramo se vratiti u Hrvatsku kada budemo u penziji, ako Bog da. Hrvatska je lijepa je država kada imaš pune džepove - zaključila je Jasna.
U društvu smo zatekli i Dalmatince Dinka i Mariju Baljak.
- Naš Zadar nam nedostaje, otkada smo otišli u mirovinu smo pola godine ovdje, a pola dolje. Ovo društvo smo osnivali kako smo dolazili, ovo je naš dom. To je naša Hrvatska u Švedskoj. Živimo za ovo društvo, a sada neke nove generacije nastavljaju ono što smo mi započeli i nadam se da će to dugo trajati - rekao je Dinko, a s njim se složila i supruga, koja je istaknula kako joj je osim druženja i plesa ovdje uvijek drago 'baciti' na balote, briškulu i trešetu.
Ovo nije samo 'jedno od društava' ili mjesto na kojem se njeguje hrvatska kultura i običaji te se baština čuva od zaborava, već je riječ o mjestu gdje se rađaju neraskidiva prijateljstva i ljubavi.