HITAN POZIV UPOMOĆ SPLITSKE MISIONARKE: Nema hrane, vode, struje, plina, odjeće, obuće...

Fotogalerija (14)

Sestra Lilja Lončar misionarka je tri desetljeća staža u radu s potrebitima u zemljama Trećega svijeta. Prije 16 godina u Splitu je osnovala udrugu Zdenac, neprofitnu organizaciju civilnog društva, koja svoj rad temelji na kršćanskim vrednotama. Udruga samostalno djeluje na Kubi, u Venezueli, Tanzaniji i Mozambiku. U suradnji s hrvatskim misionarima djeluje u Ugandi, Nigeriji i Ekvadoru.

Misionarka s. Ljilja Lončar iz Venezuele obraća se pismom za pomoć građanima Hrvatske i svim ljudima dobrog srca, a pismo prenosimo u cijelosti:

Zdenac već 6 godina djeluje na otoku Margariti u Venezueli. Cilj nam je doprinijeti promjeni za sretnije djetinjstvo djece u Venezueli. Osnovali smo pet centara s ciljem okupljanja djece s ulice. Siromašna djeca koja nemaju normalne obiteljske uvjete, nemaju radosti u obitelji, a mnogi uopće ni nemaju obitelj. Djeca čiji su životi ispunjeni velikim traumama – siromaštvo, maloljetnička delinkvencija, prostitucija, droga... Prošle godine mnogi ste se uključili u pomoć djeci i starijima. Hvala svima na velikodušnosti, vjerujem da ste primili nagradu od Boga.

Sada vam se ponovno obraćam za pomoć. Djeca, stariji, bolesni i zdravi su na koljenima. Nestašica je svega. Kad ljudi dođu do hrane, slijedi potraga na čemu je skuhati. Osim naših stalnih korisnika, dijelimo hranu i drugima u potrebi, a potrebni su svi. Velika je muka odlučiti kome pomoći, tko je više gladan. Gdje kod krenem, ljudi mole za hranu.

Svaki dan susrećem ovu siromašnu staricu ispred svoje kuće, hoda tamo amo. Baka izgladnjela, mršava, kosti joj iskočile, zamišljena, tužnog pogleda je negdje u svojim mislima. Imala sam kod sebe vrećicu s namirnicama. Odlučila sam je dati upravo njoj. Zaustavila sam se s autom ispred njene kućice, pozvala je da mi priđe bliže. Pitala sam je: kako je u ovo vrijeme pandemije i gladi? Odgovorila mi je da se zove Aura i da ima  unučad, ali da ih je poslala kod njihove 'majke' koja im nije prava majka, ali im pomaže u odgoju. Njihova majka je umrla. Potužila mi se da već 45 dana ne dolazi voda. Da joj je teže bez vode nego bez hrane. Plina nema, jer mjesecima plin ne dolazi. Nekada skuha vani, uz cestu na malo drva. Osmjehnula se i rekla: A sada imam ovo hrane što ste mi dali. Bog vam utrostručio. Ako imate štogod od odjeće, da mi pomognete. Umjesto pozdrava, izrekla je: čekam vas u mojoj siromašnoj kućici.

Vlada Venezuele produžila je karantenu do polovice kolovoza. Četiri mjeseca bez kretanja, rada, zatvoreni u kućama i ograničeni policijskim satom od 16 sati do 7 sati drugi dan. Vojska kontrolira ulice, ceste, svaki pokret stanovništva. U zemlji je potpuni kolaps, nestalo je goriva.

Pod kontrolom vojske, određene benzinske postaje dobivaju gorivo koje se daje po 10 litara onima koji su dobili potvrdu od vojske. Potvrdu je jako teško dobiti. Dva puta smo predavali zahtjev ali još nikakvog odgovora nismo dobili. Oni koji su dobili potvrdu, danima i noćima čekaju u koloni za dobiti tih nekoliko litara. Vrlo često se dogodi da se ne dobije ništa jer se spremnik pumpe isprazni prije predviđenog isteka. A to je zato što po noći organizirane bande lopova provaljuju benzinske pumpe i kradu gorivo. Bande kopaju tunele pod zemljom, buše spremnike goriva i kradu ga te poslije preprodaju. Česti su oružani sukobi tih bandi i vojske koja kontrolira svaku kap benzina.

Cijena ukradenog goriva je od 14 do 30 kn (2-4 $).

Politička situacija je napeta. Česte su vojne vježbe i psihološka priprema pred očekivanim napadom Amerike. Raspisana je potjernica Amerike za 14 članova vlade i za predsjednikom.

Pet milijuna Venezuelanaca je iselilo, trbuhom za kruhom u druge zemlje Južne Amerike i u Španjolsku.

Većina je zarađivala neki novac preprodajom sitnih stvari na ulici. Od toga bi slali svojima za hranu. Covid 19 ih je bacio na koljena. Sad se ti isti ljudi vraćaju pješke u Venezuelu, svojoj kući. Podvrgnuti su strogim mjerama karantene i javnog linča.

Voda, plin i struja nedostupni su. Tko ima novca može nabaviti vodu. Cisterna od 10 000 litara, košta 215 kn. Plin i struja ne mogu se kupiti. 90% stanovništva kuha na plin. Što znači da i kad dođu do hrane, opet muka kako je skuhati.

Tko ima dvorište ili je uz cestu, kuha na drva. Oni koji nemaju takve uvijete, kuhaju na cesti. Do drva je jako teško doći.                        

Minimalna mjesečna plaća je 14 kn. Jedan kilogram riže je 7 kn. Cijene namirnica su kao u Hrvatskoj.

Svaki dan, uz redovno dijeljenje vrlo skromnog obroka, dobivamo brojne pozive za pomoć, bilo za sebe ili neke susjede koji su danima bez hrane, vode i lijekova.

Hrvati u Venezueli, s kojima smo povezani od samog početka djelovanja žive jako teško i mole za pomoć. U velikoj su nevolji. Vlada Republike Hrvatske im je pomogla u par navrata, ali potrebe su velike. Njihove životne situacije su jako dramatične.

Kod nas u Hrvatskoj situacija je teška, Covid-19, potres, ljudi bez doma. Vjerujte mi živimo u raju na zemlji. Svojim prilogom zahvalimo Bogu za sve što nam je dao, za domovinu, za obitelj, za zdravlje, za hranu, vodu, zdravstvo, za klimu. Zahvalimo Mu što smo rođeni u lijepoj i bogatoj zemlji, što nam je dao život u izobilju i da smo u mogućnosti dijeliti s drugima.

Potičem vas da vaš doprinos bude za hranu, vodu i lijekove koji ćete sami odrediti, prema vašim mogućnostima.

Sa svojom novčanom uplatom na žiro račun Zdenca omogućit ćete:

Novčanu pomoć naših 70 hrvatskih obitelji u Venezueli.

Dnevni obrok 550 djece i 90 staraca.

Namirnice za 150 obitelji.

Kako bi vaša pomoć bila dugotrajnija najbolji način je napraviti trajni nalog u banci za ovu svrhu.

Sredstva kojima raspolažemo dostatna su još za 20 dana.

PODACI ZA UPLATU

PRIMATELJ: Zdenac, I.G. Kovačića 39, 10370 Dugo Selo

IBAN: HR9023400091110984714

MODEL: HR00

POZIV NA BROJ: 90

SWIFT (za uplate iz inozemstva): PBZGHR2X

Opis plaćanja: Donacija za Venezuelu