Na današnji dan završena je Bitka za Staljingrad, mnogi je drže presudnom za sudbinu Drugog svjetskog rata

Prvih dana veljače 1943. konačno je slomljen sav otpor u Staljingradu nakon epske bitke koja je započela još u ljeto prethodne godine prodorom dvije grupa armija njemačke oružane sile ka Volgi i Kavkazu. Premda je komanda Crvene armije očekivala nastavak prodora ka Moskvi koji je zaustavljen početkom prosinca 1941. godine, Hitler je preusmjerio sve raspoložive snage na Istočnom frontu ka jugu i naftonosnim poljima Bakua. 

Premda su u prvoj godini rata na Istoku Nijemci zarobili milijune vojnika SSSR-a, i sami su imali goleme gubitke koje više nisu mogli nadoknaditi. Proizvodnja tenkova znatno je zaostajala za Sovjetima, koji su imali veći broj tehničkih superiornijih vozila, poput tenkova T-34 i KV-1. 

Početne operacije ljetne ofenzive prošle su po njemačkom planu. Činilo se kao da se ponavljaju veliki uspjesi iz ljeta prethodne godine. No, izostala su velika opkoljavanja protivničkih snaga. Hitler je udario ka jugu u želji da dođe do izvora nafte jer su njegovi u Rumunjskoj gotovo pa presušili i nisu mogli pogoniti sve veći broj vozila u njegovim armijama. 

Grupa armija A probijala se ka Kavkazu, dok je Grupa armija B sa Šestom armijom izbila u kolovozu na Volgu kraj Staljingrada. Operacija nije protekla po planu jer se kasnilo sa zatvaranjem okruženja jedinica Crvene armije. Ipak, i Hitleru i njemačkoj Vrhovnoj komandi činilo se kao da je pad grada pitanje dana. 

No, Crvena armija je odolijevala napadima u gradu koji je potpuno razoren bombardiranjima. Unatoč svemu, zapovjednik Šeste armije Friedrich Paulus nije uspijevao slomiti otpor 62. Armije Vasilija Čujkova. 

Jedina postrojba, koja je uz njemačke sudjelovala u borbama u Staljingradu, bila je hrvatska 369. pojačana pukovnija. Borila se u sastavu 100. lovačke divizije Wehrmachta. To je bio tek dio snaga koje su njemački saveznici poslali na Istočni front. 

Izložene bokove Paulusove armije čuvale su 3. i 4. rumunjska armija. Slabo opremljene i nedorasle Sovjetima, našle su se na udaru velike ofenzive Crvene armije koja je pokrenuta 19. studenog. U četiri dana Rumunji su potpuno slomljeni, a Šesta armija našla se u okruženju velikih snaga nekoliko sovjetskih armija koje je vodio Georgij Žukov. Ništa bolje nisu prošli ni Mađari, ni Talijani, čije su armije uništene u kasnijim ofenzivama Crvene armije. 

Ispočetka se Hitler nadao da bi opskrbom iz zraka mogao osigurati snabdijevanje Šeste armije, no to se pokazalo nemogućim. Luftwaffe je imala ogromne gubitke u transportnim zrakoplovima, a jedna tenkovska jedinica Crvene armije u dubokom je prodoru osvojila aerodrom Tacinskaja uništivši veliki broj njemačkih aviona. 

U teškom očaju Hitler pokreće operaciju Zimska oluja koju je povjerio svom ponajboljem vojskovođi von Mansteinu. S nekoliko svježih oklopnih divizija krenuo je ka Staljingradu, no otpočetka svjestan da će Šesta armija morati probiti dio puta. Mansteinovi tenkovi zaustavljeni su 50-ak kilometara od  Paulusovih jedinica, no zapovijed za napad je izostala. Hitler je naredio da se Staljingrad drži do posljednjeg čovjeka. Premda su ga nagovarali, Paulus je ostao pokoran i nije naredio proboj, premda je situacija iz dana u dan bila sve gora. 

Nijemci su posljednje tjedne u Staljingradu dočekali izgladnjeli, bez streljiva i goriva. Hitler je Paulusa pred kraj promovirao u feldmaršala u nadi da će se ovaj ubiti prije predaje, no Paulus je kao praktični katolik odbio i pomisliti na takvo što. Predao se krajem siječnja, a posljednji otpor njemačkih snaga prestao je 2. veljače 1943. godine. Sovjeti su zarobili više od 90 tisuća Nijemaca, a među njima i preostale pripadnike hrvatske 369. pojačane pukovnije. 

Ofenzive Crvene armije u zimu 42./43. anulirale su sve što su Hitlerove armije postigle u svom prodoru. Kavkaz je evakuiran, iz osvojenih naftnih polja Majkopa nije uzeta ni litra nafte. Borbe su okončane tek ponovnim njemačkim osvajanjem Harkova u ožujku 1943. godine kada je linija fronta stabilizirana, stotinama kilometara zapadno od Volge. 

Njemački gubici su bili katastrofalni. Kod Staljingrada je Hitler izgubio četiri oklopne divizije, tri motorizirane, 20 pješačkih. Za svega tri mjeseca kapitulirat će i njegove snage u Sjevernoj Africi. S popisa aktivnih jedinica nestat će još tri okopne divizije i nekoliko pješačkih formacija. 

Bitka kod Staljingrada bila je prijelomna bitka na Istočnom frontu, a mnogi je smatraju i najvažnijom bitkom Drugog svjetskog rata. Nakon nje, Nijemci nikad više nisu imali inicijativu, već su pokušavali zaustaviti sve snažnije udare Crvene armije. Hitler je u srpnju 1943. pokrenuo svoju zadnju ofenzivu na Istočnom frontu, Bitku kod Kurska, ali je nakon svega sedam dana i iskrcavanja Saveznika na Siciliji, odustao od plana i prebacio se u defenzivu. 

Crvena armija je do kraja 1943. oslobodila Kijev i veći dio Ukrajine te se primakla granici s Rumunjskom. U ljeto 1944. godine doći će do potpunog raspada njemačkih snaga na Istočnom frontu i uništenja Grupe armije Centar. Crvena armija izbit će na Baltik i stići do Varšave, a u operacijama u kolovozu te godine pregazit će Rumunjsku i izbiti na granice Mađarske i Jugoslavije.