Policija ubija mlade Iranke na ulicama. One i dalje marširaju
Riječ je o 'revoltu iranskih unuka protiv djedova koji vladaju njihovom zemljom'
Masovni prosvjedi diljem Irana nisu prvi takvi, ali bi lako mogli postati najopasniji za režim koji je došao na vlast u Islamskoj revoluciji 1979.
Reuters i drugi zapadni mediji izvijestili su još u subotu da je u sukobima policije i prosvjednika ubijeno najmanje 50 ljudi, a broj se u međuvremenu zasigurno povećao.
Njih je izazvala više nego sumnjiva smrt 22-godišnje Mahse Amini. Njena obitelj i aktivisti uvjereni su da joj je policija nanijela ozljede glave od kojih se nedugo nakon toga srušila u policijskoj stanici u Teheranu, završila u komi i tri dan kasnije preminula u bolnici, navodno od srčanog udara, piše Index.
Otac Amini rekao je za BBC da je policija objavila editiranu snimku nadzorne kamere te da ga je uvjeravala da kamere koje su policajci nosili na sebi nisu radile zbog istrošene baterije te da nisu mogli odvesti Mahsu u bolnicu ranije jer nisu mogli naći ključeve kola hitna pomoći. Osporio je i službeni medicinski izvještaj prema kojem je njegova kći imala zdravstvene probleme zbog kojih joj je pozlilo. Iranske vlasti i dalje poriču da je bila pretučena.
'Zaprimljeni su izvještaji nadzornih organa, saslušani su svjedoci, pregledane su videosnimke, prikupljena su vještačenja i utvrđeno je da nije bilo premlaćivanja', izjavio je ministar unutarnjih poslova Ahmad Vahidi.
Uhićena jer je neprikladno nosila maramu pa umrla u policiji
Nju je uhitila takozvana moralna policija zato što je 'neprikladno' nosila hidžab, tradicionalnu islamsku maramu koju žene u Iranu moraju nositi u javnosti po zakonu. Iranke sad u znak protesta masovno skidaju marame s glava, mašu njima i pale ih, prkoseći još jednom ovom islamističkom zakonu i brutalnom načinu na koji se kažnjavaju one žene koje ga prekrše.
Budući da je Amini kurdskog porijekla, prosvjedi su najmasovniji na sjeverozapadu zemlje gdje kurdska manjina živi, ali proširili su se u 80 gradova diljem zemlje. Nastave li se, mogli bi premašiti i one iz 2019. koji su također imali za cilj rušenje Hameneija i njegovog režima. Nakon nekoliko mjeseci krvavo su ugušeni, uz procjene od čak 1500 ubijenih prosvjednika.
Iako su žene prve krenule na ulice, muškarci su im se pridružili i prosvjed je uskoro prerastao iz zahtjeva za ukidanjem obaveze nošenja marame u zahtjev za rušenjem islamističkog režima predvođenog 83-godišnjim ajatolahom Alijem Hameneijem, koji je na čelu države kao njen vrhovni vladar od 1989. do danas.
Kako je to artikulirao iransko-američki politički analitičar u Zakladi Carnegie, Karim Sadžadpour, ovdje je prije svega riječ o 'revoltu iranskih unuka protiv djedova koji vladaju njihovom zemljom'. Drugim riječima, o sukobu mladih, progresivnih i obrazovanih žena te starih, konzervativnih muškaraca, bilo da su sami islamski klerici ili su islamistički nastrojeni.
Nije trebalo dugo čekati da obračun iranske policije i ostalih režimskih snaga sigurnosti s prosvjednicima eskalira i da na nasilje i palež dijela prosvjednika uzvrate otvaranjem vatre bojevim streljivom. A budući da je mobilni internet isključen u velikom dijelu zemlje, a strani reporteri nemaju mogućnost izvještavati s ulica iranskih gradova, pravi broj ubijenih je zasad vrlo teško utvrditi. Grupe za ljudska prava tvrde da je broj mrtvih već prešao 75.