Čak i kad su bombe počele padati, Jevhenija Homenko nije htjela napustiti svoj dom u Kijevu u Ukrajini.
- Radije bih umrla tamo - rekla je 94-godišnjakinja za CNN.
No, na kraju je rat postao previše intenzivan. Kći ju je uvjerila da napusti dom u kojem je živjela gotovo cijeli svoj život.
Kada je Jevhenija bila dijete, proživjela je veliku glad u Ukrajini, onu koja je ubila milijune ljudi, a vodio je Josif Staljin. Godinama poslije, tijekom Drugog svjetskog rata pobjegla je iz svog doma jer je njezina zemlja bila na meti Adolfa Hitlera. Sada je još jednom morala bježati, ovaj put zbog invazije koju je započeo ruski predsjednik Vladimir Putin.
Ruski napadi podsjetili je na Drugi svjetski rat
Ruski napadi su je, ispričala je, podsjetili na bombardiranje, pucnjavu i nasilje koje je vidjela tijekom Drugog svjetskog rata. Bombardiranja su tada, kao i sada, bila nepredvidiva. Prisjetila se da je u Drugom svjetskom ratu bježala bilo kamo samo da pobjegne.
Nakon Drugog svjetskog rata Jevhenija se vratila u Kijev kako bi pomogla u obnovi glavnog gradskog trga, rekla je. Sada je ponovo zabrinuta da grad više neće biti isti i da se možda više nikada neće u njega vratiti.
Njezina 73-godišnja kći Raisa Maknovets također je zabrinuta zbog takve sudbine. Kroz suze je za CNN ispričala da joj je bilo teško nagovoriti majku da napusti Kijev.
20 sati putovale od Kijeva do Lavova
Druge rodbine u Kijevu nemaju, a prva dva dana provele su u skloništu prije nego su vlakom pobjegle iz zemlje. Na stanici su sreli mnoge druge Ukrajince koji su činili isto.
- Jednostavno nisam mogla vjerovati da se to zapravo događa. Željeznička stanica bila je zastrašujuća. Toliko ljudi sa svojom djecom i stvarima, stvarno strašno. Prvi vlak je otišao bez nas, pa i drugi. Bilo je jako hladno čekati tamo preko noći. Bilo je čak i novorođenih beba - rekla je Raisa, prenosi Index.
Otprilike 20 sati im je trebalo da stignu od Kijeva do Lavova u zapadnom dijelu Ukrajine, a potom i da napuste zemlju. Odletjele su u SAD, u Sacramento, gdje su se ponovno okupile s ostatkom svoje obitelji.
'Želim biti u svom domu...'
- Boli me duša zbog doma gdje sam živjela. U Sacramentu je tiho, ne čujem ništa. Ali imam svoj dom u Ukrajini i želim ići kući. Želim biti u svom domu. No okolnosti su nas natjerale da dođem ovamo. Ljudi samo idu gdje god je potrebno da ne moraju vidjeti rat - rekla je Jevhenija.
U mladosti, navela je, nije razumjela rat na način na koji ga razumije sada te se nada da će uskoro ruska invazija prestati.
- Želim svima dobar život i da ne trpe ono što smo mi morali. Nadam se prijateljstvu između nas i svih naroda - zaključila je 94-godišnja Ukrajinka.