O AUTORU: Ante Tomić (Split, 1970.) hrvatski je književnik i novinar. Studij filozofije i sociologije završio je na Filozofskom fakultetu u Zadru, a radi kao kolumnist i novinar Hanza medie. Književni put započeo je zbirkom priča 'Zaboravio sam gdje sam parkirao' (1997.), nakon koje su uslijedili brojni hit-romani poput 'Što je muškarac bez brkova', 'Ništa nas ne smije iznenaditi', 'Ljubav, struja, voda, telefon', 'Čudo u Poskokovoj Dragi', 'Punoglavci', 'Veličanstveni Poskokovi' i 'Nada'. Uz prozu, autor je zapaženih knjiga kolumni i feljtona ('Smotra folklora', 'Klasa optimist', 'Nisam pametan'), a po njegovim su djelima snimljeni uspješni igrani filmovi ('Što je muškarac bez brkova', 'Karaula') te postavljene brojne kazališne predstave.
IZ SADRŽAJA: Godina je 1717. i turska sila na Balkanu više nije moćna kao nekada, pa kršćani sve češće napadaju Osmanlije. U dalmatinskom zaleđu mletački providur Mocenigo sprema pohod na Imotski, vođen osobnim motivima koji nemaju nikakve veze s vjerom. No, Jusuf, zapovjednik obrane grada i utvrde Topane, daleko je od lakog plijena jer ima čvrsta obećanja obližnjih turskih velmoža o velikom pojačanju u ljudstvu i oružju. Suočen s neizvjesnom bitkom, Mocenigo povlači neočekivan potez i angažira samog Kraljevića Marka da predvodi kršćansku vojsku. Razgovor Venecijanca i narodnog junaka kratak je jer je novčana ponuda predobra da bi se odbila, pa vojska napokon kreće na 'Imocki'.
OSVRT: Pišući Timbar pokušavam prednost dati mladima, pa spisateljicama, pogotovo autoricama i autorima čije radove još nisam predstavio. Često na taj način na sporednom kolosijeku ostavim poznate književnike i bestseler djela. No, ovih dana u Zagrebu traje Interliber, na koji ovaj roman ulazi s pozicije šestomjesečnog prvaka top-liste prodanih knjiga u knjižarama. Kako to prešutjeti? To je kao da prešutim da je klub iz mog kotara trenutno na čelu SuperSport HNL-a, i to uz najbrojniju posjetu u cijeloj Hrvatskoj. Uz to su i klub i knjiga sjajno startali i u Europi. Naime, pretpostavljam zaslugom neizmjernih napora agilnog izdavača, Kraljević Marko je vrlo brzo nakon hrvatske premijere osvanuo i u francuskom prijevodu te pobire izvanredne rečenice francuskih kritičara. A napisao ga je Splićanin. I razvaljuje osmijeh od uha do uha. Pa ti to sad pokušaj ignorirati.
Obožavam humor u životu i u romanima. Više puta sam nekim djelima zamjerio nedostatak smijeha jer se u hrvatskoj filmskoj, glazbenoj i književnoj umjetnosti sve više osjeća manjak humora, dok paradoksalno mladi stand-up komičari pune arene i manje stadione. Takozvani 'spli'ski humor' je pak prava poslastica. Ovaj grad je dio svog imidža u prošlom tisućljeću temeljio na smijehu, glazbi, predstavama i TV serijama koje su praznile ulice cijele bivše Jugoslavije. Od Libra Marka Uvodića Splićanina, Tijardovićeve Male Floramye, preko Smojina Malog mista, karikaturista Štambuka, Šegvića, Marušića, Tončija Keruma, stihova pjesnika poput Fiamenga, Bebića, Popadića, Mucala i Bana u savršenim interpretacijama Borisa, Olivera, 'Prave kotke' ili 'Daleke obale', do satiričkih rubrika i listova poput Duje Balavca, Pometa, Berekina, Feral Tribunea i Robija K. Viktora Ivančića ili radijskih i TV emisija poput kultne Trte Mrte i Gitak TV-a — gdje god bismo se pojavili i rekli da smo iz Splita, domaćini bi nas prvo zagrlili, počeli oponašati naš dijalekt i smijati se skupa s nama.
Nastavilo se to i u ovom tisućljeću, ali u znatno manjem obliku. U programu je ostala radijska emisija 'Martin u Zagreb, Martin iz Zagreba', derivat Trte Mrte s Mišom, Želom i Slobom, Saša Antić s TBF-om, Madre Badessa Huljićevih ili mladi bend Buža te izvrsni stand-up komičari Tomislav Primorac, Josip Škiljo, Ante Travizi i Ivica Lazaneo udruženi u 'Splicku scenu' i, nažalost, nevjerojatno zapostavljena sezona TV serije Blaž među ženama Gorana Kulenovića. Smijem li ovdje, onako roditeljski, dodati dva duhovita romana, knjigu i nekoliko sezona karikatura na vodećem hrvatskom portalu 24sata moje kćeri Mihaele? Ah, taj nepotizam u ovoj rubrici. I naravno, ono zbog čega sam sve ovo i ispisao — tradiciju splitskog osmijeha od uha do uha održavaju književnici Ivica Ivanišević, Boris Dežulović i Ante Tomić.
Prije dvije godine sam jedan Timbar i neka 'kisela' tri i pol pljeska posvetio njegovoj Nadi. Nije mi sjela, pa sam ove godine sa strahom otvorio Kraljevića Marka. Nije to dugo trajalo jer je Ante odigrao presing od prvih stranica. Satira, paralele s današnjim situacijama i onaj zdravi humor natjerali su me da već prve stranice ili odlomke WhatsAppom šaljem najbližima. Početak 18. stoljeća, neplaćanje poreza Turcima uz sjajna Grgina izvrdavanja i veze s Ismetom, varanje turskog zapovjednika jučerašnjom bozom, pa predstavljanje Mletačke Republike i Osmanskog Carstva kao dviju nogometnih momčadi, status Kraljevića Marka poput onog Marka Perkovića Thompsona, potpisuje ugovor s Mlečanima, Turci su izbezumljeni - jednostavno ne daju disati. A zatim preokret: Kraljević Marko je zapravo slučajni PR junak natjecanja za titulu, koji kao u najpoznatijem pikarskom romanu, Cervantesovom Don Quijoteu, dobiva svog Sancho Panzu, štitonošu Tomu, konj Šarac pije bevandu, suza suzu goni. Dakako, radnja teče, sve se tu umiješalo - i ratni pregovori, lukavi fratar, plaćeni savjetnici obiju strana, lihvari, korupcija u turskoj i mletačkoj vojsci, sve do ljubavne priče naših junaka s prostitutkama koje najbolje zarađuju uz vojnu formaciju. Ali u stilu prave firme i ekonomskih proračuna, uvodeći čak i happy hour. Umireš od smijeha nad poviješću, gledajući sadašnjost.
Treba napomenuti da izvrsnom raspoloženju tijekom čitanja pridonosi i tehnička realizacija romana - kratki odlomci uz promjene mjesta ili vremena radnje te fontovi slova i proredi primjerenih veličina za mlađe i starije.
Sva sreća da niti znam niti sam kvalificiran davati stručne analize i kvalifikacije knjiga koje predstavljam, tek čitateljske osvrte, jer mi se čini da bi svaka takva recenzija ubila ono osnovno - najiskreniji smijeh koji me tresao dok sam čitao ovaj roman, što i vama želim.
Ovaj osvrt je sufinanciran sredstvima Splitsko-dalmatinske županije.
