O AUTORICI: Nada Gašić (Maribor, 1950.) je za svoju prvu knjigu Mirna ulica, drvored nagrađena nagradom Slavić za najbolji debitantski roman, a 2010. objavila je roman Voda, paučina za koji je dobila nagradu Grada Zagreba i nagradu Vladimir Nazor, nakon kojeg su Zagrebačku tetralogiju zaokružili romani Devet života gospođe Adele (2020.) i Četiri plamena, led (2024.) Zbirku priča Posljednje što su vidjele objavila je 2022. godine. Romani su joj prevedeni na talijanski, ukrajinski, makedonski, slovenski i engleski jezik.
IZ SADRŽAJA: 'Ovo bi ljetovanje moralo biti drugačije' ponadala se te 1961. godine skoro jedanaestogodišnja Tamala i nade su joj se ostvarile tako da to ni njezina neobuzdana mašta, često na rubu fantazije, nije mogla predvidjeti.
Krenula je na ljetovanje s maminom najboljom, prelijepom mladom prijateljicom, pa u pretrpanim vlakovima i brodovima nepouzdanog voznog reda sretala Putnika Vrijeme, bajku s Labudom i njegovim knjigama, e da bi ih u Splitu dočekao Ljepozubi u čijoj će kući u Trogiru, uz njega i njegovu majku provesti kratko ljetovanje. Djevojčica će svjedočiti rađanju nabujale emotivne veze dvoje, uz nju treću, suvišnu. U svoj grad vratit će se kao izmijenjena osoba. Najesen, stići će neka pisma…
OSVRT: Mogao je ovaj osvrt biti na početku ili u sredini sezone, ali čini mi se da mu je baš kraj ljeta najljepši trenutak. Baš kao neki produžetak svega proživljenog u vremenu ljetnog odmora, od priprema i polaska na put do prvih ulazaka u more. I nema veze što Nada piše o 1961...
Oprostie, prije nego što nastavim, nadam se da ste se - barem tragom moje preporuke u Timbru - već upoznali sa spisateljskim vještinama Nade Gašić (osvrt na roman Četiri plamena, led). Rođena Mariborčanka, koja je stvorila seriju najljepših književnih posveta Zagrebu, ovaj put je to isto uradila Trogiru - ma rekao bih i svim dalmatinskim gradovima u 60-ima. Posveta je to godinama koje su starije od mene, ali djeluju tako toplo i prisno.
Prije neki dan sam po sedmi put odgledao Oscarom nagrađeni film Cinema Paradiso Giuseppea Tornatorea i kojeg sam spreman pogledati opet u bilo kojem trenutku. Zanemarimo ga na trenutak kao posvetu filmskoj umjetnosti, i sjetimo se kako se u njemu emocije grabe kaciolom (kutlačom, šefljom). Kažem li da me glavna junakinja TaMala (koja je nadimak dobila po majčinoj poštapalici 'Ta mala će me u grob otjerati') podsjeća na malog Tota vjerujem da će svi ljubitelji tog kultnog mediteranskog filma istog trena odjuriti po Kutijicu od školjki.
Pročitao sam brojne knjige u kojima autori opisuju sjećanja na vlastito djetinjstvo, ali Nadin roman nije tek puka zbirka nostalgije, nego pravi roman s ljetnom romansom i neizvjesnim krajem. Da, ponovno je tu Zagreb, kao u Golikovim filmovima ili svježijem Uršićevom i Brešanovom Dnevniku velikog Perice, ali tu su sada i humor i neobuzdanost kao kod Tisjine U malu je uša đava, dok restaurirani i zamišljeni starotrogirski jezik osvaja poput Baretićevog trećićanskog u Osmom povjereniku.
Eto, formula stvaranja čak i nije tajna, ostaje samo nepoznanica kako Nada sublimira sve tako jednostavno, pitko i toplo, pa 375 stranica radnje, otkrivanja easter eggsa iz prošlih romana, posvete Tolstoju te slikanje riječima - prolete u trenu. Netko će na kraju hvaliti hiperrealistične opise socijalističke obitelji i atmosfere Zagreba tih godina, drugi opise putovanja vlakom ili brodom do Trogira, treći potpuno pogođene dalmatinske domaćine ili ljetnu romansu... A mene je iznad svega osvojio način opisa prkosa TeMale junakinje. Rijetko gdje sam tako osjetio te male stisnute oči, bunt i inat, navijajući za nju da ustraje 'kontra mraku, kontra sili'.
OCJENA: Zadnjom rečenicom osvrta dođe mi da ponovno krenem od prve stranice. Puni aplauz s velikim lajkom!
Ovaj osvrt je sufinanciran sredstvima Splitsko-dalmatinske županije.
