O AUTORICI: Kristina Kegljen rođena je 1987. u Slavonskom Brodu. Po struci je anglistica i dramaturginja. Objavila je tri zbirke pjesama (Capricorn, 2006., Matica hrvatska; Ne poklanjaj srce divljim stvorovima, 2009., Algoritam; Geleri i grožđice, 2011., HDP) te roman Bablje ljeto, 2019., Artikulacije. Za zbirku pjesama Ne poklanjaj srce divljim stvorovima dobitnica je nagrade Na vrh jezika. Njezini dramski tekstovi izvode se u kazalištima diljem Hrvatske i inozemstva. Dramski tekst Pod suknjom odabran je na međunarodnom natječaju Shadow Pandemic: Hidden Voices 2023., koji je podržao program Kreativna Europa da bi se osvijestio problem nasilja nad ženama tijekom pandemijskog zatvaranja. Tekst je 2024. insceniran u kazališnu predstavu u regionalnoj produkciji i izveden u nekoliko zemalja. Vodi čitateljske klubove i radionice pisanja. Zaposlena je kao urednica na Hrvatskom radiju.
IZ SADRŽAJA: Panonska je ravnica bila plodno tlo za punkersku supkulturu otpora, aktivizma, anarhizma, DIY etike, festivala za power akorde i karakterističnu distorziju zvuka, fanzina, pogo plesa, dredli i wrapsa, piercinga i prišivaka. Kao i posvuda, slobodarski punkeri u sukobu su sa skinjarama i metalcima, dok su svi protiv državnih organa treniranja strogoće. Na početku tisućljeća u malom gradu velike povijesti dvije djevojke, Megi i Stela, bježeći iz djetinjstva i turobne tranzicijske sredine u kojoj zaglušnu halabuku nisu proizvele gitarske pedale nego privatizacija, korupcija, rat, svekoliko propadanje, uništavanje radničke i srednje klase, nekom bi željele pripadati, pronaći svjetonazor i estetiku koja odudara od provincijalne memle. Kad ih prigrli angažirana punkerska udruga, zdušno se uključe u aktivnosti poput organiziranja koncerata i još predanije u neformalnu društvenost: okupljanja u parku uz loše vino, lekcije iz rifova i što je važnije, tko se kome i kada sviđa, onako.
Kad se nerazdvojnim prijateljicama i punkerskoj družbi priključi čudnjikava Dajana, odnosi se usložnjavaju i zapetljavaju. Na stranu sad što su usto sve ljubavi u to doba odveć dramatične da bi ih se moglo ugurati u pojmljive regrutacijske norme punkerskih tinejdžera, ekipu će strefiti misterij od kojeg odustaju i službeni organi reda, a kamoli neće sudionici. Kako priliči sredini koja ne voli da se remeti zadana ustaljenost, nemili se događaj potiskuje u katakombe zaborava.
OSVRT: Nije lako izabrati knjigu s police knjižare, knjižnice ili vlastite biblioteke. Naslov, naslovnica, oprema, preporuke... sve su to prvi impulsi koji me navode da uzmem knjigu u ruke. No, kad u rukama držim više intrigantnih izdanja, prednost u pravilu dajem najmlađem autoru ili autorici. Jednostavno želim vidjeti budućnost naše književnosti.
Evo, i za prvi Timbar u ovoj petoj sezoni sam tako riješio dilemu oko prvog osvrta. I nisam pogriješio.
Bio sam dio generacije koja je krajem sedamdesetih u Hrvatskoj dočekala punk: ziherice, irokeze, vojničke čizme i gomilu buke s porukom 'maknite se vi koji znate svirati, da sviramo mi koji ne znamo'. U Rijeci Parafi i Termiti, u Puli KUD Idijoti, u Zagrebu Prljavo kazalište i Psihomodo pop, u Splitu Fon Biskich i Narodno blago, Crven ban, pa kasnije Sveto Panker... Ja sam, doduše, više bio u društvu 'dobrih dječaka', rokerski ili novovalno nastrojenih.
Godine su prolazile, Prljavo kazalište postalo je mainstream rock nacionale, Narodno blago prešlo u Đavole s revivalom 60-ih, Biškić u talijansku kanconu, pa moram priznati da sam punk s vremenom zaboravio. Mislio sam da to više nitko ne sluša, osim moje Mihe (28) koja je u moru digitalnih kanala i danas vjerna nekim punk stanicama.
A evo, sad mi je Kristina Kegljen pokazala da ni početkom 2000-tih 'punk was not dead'. Njezine junakinje, tinejdžerice u Slavonskom Brodu, stupaju u srednjoškolsko razdoblje, žele odrasti, prolaze kroz prve ljubavi i ulaze u punkersku subkulturu. I imaju sreće - u to osjetljivo doba ulaze kroz udrugu Panonija. Udrugu koja organizira punk koncerte, bavi se građanskim aktivizmom, diskutira o NATO-u, politici prema Bliskom istoku, prosvjeduje protiv rata u Iraku, a čije članice, da bi pokazale 'odraslost', u knjižnici traže literaturu o društvenim događajima. Nosi se Palestinka, priča o Che Guevari, pjeva Bella ciao, otkriva Janis, The Doors, Marleya, Pink Floyd, Morrisona... grozi nad CD-om Mariah Carey.
Njezino insajdersko sjećanje baca sasvim drugačije svjetlo na punkere, koje se u pravilu doživljava kao agresivce kroz pogo ples, boce alkohola, anarhističke ili pak neonacističke skinheadske simbole ('skinjare', koje ni udruga Panonija ne podnosi). To ne znači da je Kristina izostavila scene prvih cigareta, mladenačkog opijanja, druženja po parkovima, prikrivanja pred roditeljima, prvih piercinga, prespavanaca van kuće ili sukoba s drugim supkulturnim grupama, u njihovom slučaju - 'metalaca'.
Štoviše, dodala je priči i probleme unutarobiteljskih odnosa, pokušaja stvaranja novih zajednica, dobivanja očuha ili obiteljskog nasilja kod jedne od junakinja.
I ma koliko god Kristinina posveta bila namijenjena mladima Panonije s početka stoljeća - kao pokušaj da u sjećanju ne ostane zapisano samo 'Jer 80-e su bile godine' - vjerujem da će se u njoj pronaći i ti 'starci'. Makar danas izgledali kao njezini likovi 15 godina poslije, s problemima odraslih, otromboljenim trbusima, videoigrama umjesto izlazaka i sudionicima opće turistifikacije nekih svojih mističnih mjesta. A ne bi me iznenadilo ni da neki novi klinci u Djeci Panonije prepoznaju vlastitu priču iz ovih godina.
Taj snažni fokus na odrastanje u supkulturnoj grupi gurnuo je u stranu paralelnu radnju romana koja u 2019. pokušava rasplesti misterij jednog nestanka i mitove o tajanstvenim tunelima ispod Brodske tvrđave. No, slušao sam prije neki dan intervju Huseina Hasanefendića koji je producirao prvi album Plavog orkestra i molio ih da pjesmu 'Bolje biti pijan nego star' sačuvaju za drugi album. Da sam ja bio urednik Djece Panonije, vjerojatno bih i Kristini predložio da tu trilersku ideju ostavi za svoj sljedeći roman.
OCJENA: Generacija 2000-tih je dobila priču o sebi, a mi stariji štivo za sjećanje na buntovne dane ili razmišljanje o svojoj djeci danas. Nađite je na nekoj polici i nećete pogriješiti.
Ovaj osvrt je sufinanciran sredstvima Splitsko-dalmatinske županije.
