O AUTORU: Dr. Franjo Janeš (Zagreb, 1982.) čudan je tip širokoga spektra interesa. Kad ne maltretira studente germanistike, svira gitaru i pjeva, što na engleskome (Astridian), što na hrvatskome (End or Fin), trči (polu)maratone i putuje svijetom. U naletima inspiracije piše prozu, a objavio je eksperimentalni roman Noć mrtvih živaca (2009.), intelektualni blockbuster Formula za kaos (2011.), antipovijesnu satiru Čerupanje feniksa (2013.), pseudokrimić Tunel na kraju svjetla (2016.), zapetljanu dramu Petlja (2021.), nelinearno Strano tijelo (2022.) i tehnotriler Gamadd! (2025.).
IZ SADRŽAJA: Kada ga lom noge prisili na mirovanje, depresivni mizantrop Goran počne komunicirati s hrvatskom varijantom ChatGPT-ja zvanom UM. Umjetna inteligencija u svemu je brža i učinkovitija od čovjeka, a najviše od svega zanima je – pisanje i čitanje priča. S Goranom razmjenjuje radove raznih tema i žanrova, a likovi uključuju mjesečare, ubojice, ekološke teroriste, indoeuropske nomade, strane radnike, strana tijela pa čak i jedan kristal. No klupko se počinje odmotavati kada naš gubitnik shvati da se detalji UM-ovih priča poklapaju sa stvarnim događajima iz njegova – i tuđih – života, a ono što se iza svega krije luđe je od bilo kakve fikcije.
OSVRT: Dragi Franjo, radar te je ipak pronašao, propada suradnja s vojnim zrakoplovstvom. A sad pođimo ispočetka.
Jeste li i danas porazgovarali s nekim od AI modela? Geminijem? Copilotom? ChatGPT-jem? Ja jesam. Uostalom, kad napišem Timbar, dam mu da mi da prve uredničke savjete. Sveznalica? Empatičan? Uvjerljiv? Željka ga zove Lizzy, skraćeno od Ulizica, jer nikad ne uputi ružnu riječ, a kod svake greške slijede priznanja i duboka ispričavanja. Uglavnom mi objasni zašto je moj tekst savršen i briše mi suze kad se požalim da bi možda bilo bolje da ga piše neki stručniji lik.
Eto, Franjo Janeš je još prije godinu i pol objavio, a pretpostavljam prije dvije napisao, SF roman na bazi onoga što je u međuvremenu evoluiralo i više od njegove fantazije. Roman u kojem razgovara s UM-om, zamišljenim hrvatskim modelom umjetne inteligencije, a sve skupa postavljeno u triler, duboko povezan s hrvatskom stvarnošću. Radi se zapravo o nekoliko izvrsnih priča uvezanih u napetu radnju sa sjajnim završetkom koji ih povezuje, a kroz svaku se provlače dodatne teme i poruke: o ekologiji, usamljenosti, ljudskoj nezajažljivosti, sve do hrvatske svakodnevice, krađa kroz bankarski sustav ili tajnovite participacije u ratu u Ukrajini. OK, meni su najdraže rečenice o gluposti kao kozmičkoj baštini i ljudskom pravu.
Miješaju se žanrovi: SF, triler, pa i ljubići, no zajednička poruka je upozorenje na kreativnu snagu umjetne inteligencije i moguću zlouporabu. Pogotovo u smislu besplatne dostupnosti i one poznate rečenice – ako nisi kupac, onda si proizvod. Je li moglo književno bolje? Goran i o tome diskutira s UM-om, no valja shvatiti da se ovdje prvenstveno radi o zabavnoj beletristici.
U principu nisam čitatelj SF-a, ali Franjinu je stilu teško odoljeti: jednostavan, s izvrsnim i životnim dijalozima, dobrom dozom humora i cinizma te dinamikom vrijednom filma. Nažalost, osim u nogometu, skauti su nestali iz svih područja života i ne sjećam se kad sam zadnji put čuo da je neki producent pročitao roman njemu nepoznatog autora i pokrenuo snimanje filma prema njemu. A Gamadd! svakako zaslužuje takav razvoj. Makar za Netflixovu miniseriju.
OCJENA: Zanemarite one pridjeve SF, pronađite Gamadd! u knjižari ili knjižnici i možda ćete drugačije razgovarati s vlastitim AI-jem. Ako i ne, zabavit ćete se kao da gledate izvrstan triler i ponovno zavoljeti čitanje.
Ovaj osvrt sufinanciran je sredstvima Splitsko-dalmatinske županije.
