O AUTORICI: Nikki Erlick američka je spisateljica, novinarka i urednica. Diplomirala je komparativnu književnost na Sveučilištu Harvard s najvećim počastima (summa cum laude), gdje je bila i urednica studentskog lista Harvard Crimson, a magistrirala je na Sveučilištu Columbia. Prije objave svojeg debitantskog romana Mjera (The Measure), koji je postao instantni bestseler New York Timesa i preveden na više od trideset jezika, radila je kao putopiskinja obilazeći zemlje od francuskih sela do norveških fjordova te kao ghostwriter (pisac iz sjene) za poduzetnike, akademike i izvršne direktore. Njezini tekstovi objavljivani su u New York Magazineu, Harper's Bazaaru, Newsweeku, Cosmopolitanu i The Huffington Postu. Živi i radi u New Yorku.
IZ SADRŽAJA: Biste li željeli znati koliko ćete živjeti? Bilo je teško zamisliti vrijeme prije njih, svijet u kojemu se nisu pojavile. No kada su kutije prvi put stigle, usred straha i zbunjenosti, nitko nije shvaćao što mjera zapravo znači… Barem ne još.
Osam običnih ljudi. Jedan nevjerojatno težak izbor.
Dan je kao i svaki drugi. Budite se, pijete kavu i izlazite. Ali kada otvorite ulazna vrata, čeka vas mala kutija, a u njoj odgovor na pitanje koliko ćete godina živjeti. Odjednom se svi ljudi na Zemlji suočavaju s istim izborom: žele li saznati taj odgovor i, ako odluče saznati, što će učiniti s tim saznanjem?
OSVRT: Vrijeme je u kojem nam se bliže blagdan Svih svetih i Dušni dan — dani u kojima znatno intenzivnije promišljamo o životu i smrti naših bližnjih i poznanika. Čak i za starije ljude često kažemo: 'Ma, mogao je on još!', a kamoli za mlađe. Zašto baš ona ili on? A sama premisa romana Mjera glasi: čim navršiš 22 godine, možeš saznati točno koliko ti je još vremena preostalo.
Postoje romani koje pročitam pa mi u sjećanju ostane tek mutan dojam da su bili dobri; postoje i oni kojima zaboravim rečenični stil i ime pisca, ali do kraja života pamtim njihovu poruku. Mjera je upravo jedan od tih. Želim li doista znati kada mi stiže kraj? Kada nastupa kraj mojim voljenima ili prijateljima? Kroz osam sudbina i reakcije njihove okoline, Nikki Erlick doista je detaljno obradila mnoštvo situacija — od onih koji odbijaju otvoriti kutiju i saznati istinu, preko onih koji počinju raditi što god požele jer znaju da neke dane neće dočekati, pa sve do onih koji tjeraju inat jer znaju da bez obzira na postupke ne mogu umrijeti prije zadanog roka. Posebno me pogodila priča o ponašanju ljudi u vezi — situacija koju sam i sam proživio dok sam postajao bolno svjestan da moja Tonči umire, a ja ostajem.
A društvo? Dakako, i ono se distopijski u trenu razdijelilo: na one koji odmah započinju segregaciju na dugoživuće i kratkoživuće, na one koji osjećaju da je mnogima hitno potrebna psihološka pomoć te na političare koji u svakoj, pa i ovoj situaciji, vide isključivo priliku za prikupljanje jeftinih bodova i glasova.
Mjera je moderan roman, pisan u sadašnjem vremenu, koji prikazuje širok raspon likova unutar američkog društva. Među osam glavnih priča koje se na razne načine isprepliću nalaze se i vojni kadeti, liječnik, arhitekt te gej par s različitim duljinama vezica. Kroz njihove se životne situacije jasno zrcale odluke i sudbine mnogih drugih — bilo da se radi o rodbini ili susjedima. Moram priznati da autorica nije uspjela održati ujednačenu dinamiku kroz cijelu knjigu; povremeno mi je doista dolazilo da prekinem s čitanjem, ali sama je tema bila neusporedivo jača od tih povremenih padova u ritmu.
Prvi val primatelja tajanstvenih vezica nije imao izbora. Stigla im je kutija i znatiželjno su je otvorili, nemajući pojma što predstavlja njezin sadržaj. No, svi oni koji su stigli nakon njih i koji su znali za izravnu vezu između dužine života i dužine vezice, suočili su se s najiskrenijom ljudskom dvojbom — želim li doista znati kada mi je kraj?
Pa eto, sad kad znam što bih zatekao u tajanstvenoj kutijici Nikkine priče — bih li je otvorio? Želim li znati koliko mi je još vremena preostalo za čitanje knjiga i pisanje Timbra? Koliko mi je preostalo za uživanje u mojoj djeci? I kako bih zapravo iskoristio to preostalo vrijeme? Neka, hvala — pokušao bih se svim silama othrvati znatiželji.
A vi? Znam da ćete, baš kao i ja, pred mnogim grobovima ovih dana stati i zapitati se zašto su ona ili on izvučeni s kraćom vezicom života od naše. Možda će vam čitanje Mjere dati barem dio odgovora na pitanje što bi bilo da ste to znali godinama unaprijed.
Ovaj osvrt sufinanciran je sredstvima Splitsko-dalmatinske županije.
