05/11/26 · 09:25

TIMBAR NA LIBAR: Tinejdžersko sazrijevanje, rokerska energija i riječke ulice u opasno dobrom romanu

Vlado Simcich Vava: Tečaj reinkarnacije (urednica: Jagna Pogačnik) / Hena com / 2026.

TIMBAR NA LIBAR: Tinejdžersko sazrijevanje, rokerska energija i riječke ulice u opasno dobrom romanu
 Željko Erceg
Piše Željko Erceg
PODIJELI Facebook X (Twitter) WhatsApp

O AUTORU: Vlado Simcich Vava (Rijeka) hrvatski je glazbenik i književnik. Nakon diplomiranja hrvatskog jezika i književnosti, profesorsku je katedru zamijenio električnom gitarom, ostvarivši bogatu karijeru na riječkoj i hrvatskoj rock-sceni u sastavima Laufer, Paraf, Mone, Turisti i Blagdan band. Pisao je za brojne listove i portale, bio radio-urednik te pokretač neformalne riječke književne skupine Ri Lit. Uz brojne samostalne glazbene albume i objavljene autorske soundtrackove, u književnosti se javio 2012., otkad je objavio zbirke priča i crtica 'Odstranjivač ljubavi' i 'Canzoni d’una volta' te romane 'Srce od gume', 'Podudarnosti', 'Kapetan onkraja' i 'Vjetar i zastave'.

IZ SADRŽAJA: Priča započinje okrutnim ubojstvom uzrokovanim ljubavnim trokutom, a zatim radnja naglo kreće unatrag. U središtu je mlada djevojka rastrzana između bujajućega konzervativizma okoline, roditelja iz nekih prošlih vremena i vlastite potrebe da bude voljena - pa makar i po cijenu kršenja crkvenih zapovijedi.

OSVRT: Tečaj reinkarnacije kreće od kraja pa zašto onda i ja ne bih ovaj osvrt započeo od kraja: ej, kako čovjek dobro piše! Vavi je ovo peti roman, a kad tome dodam da se na kraju zahvalio Igoru Belešu i Zoranu Žmiriću na suradnji - sve se čini sasvim logičnim: riječka neformalna skupina književnika Ri Lit ima novi hit.

Sad bih se, baš kao i roman, trebao vratiti na sam početak. Simcich i ja smo generacijski bliski pa mi njegova rokerska faza s Lauferom i Parafom nije nimalo nepoznata, ali Tečaj reinkarnacije moj je prvi susret s njegovom spisateljskom karijerom. I baš kao što su mu rokerski projekti uvijek bili dobro izbrušeni, beskompromisni i puni čiste energije, tako kroz ovu knjigu teče turbulentno tinejdžersko sazrijevanje njegove junakinje Nede. Puna mladenačke znatiželje, željna prvih seksualnih iskustava i planskoga osvajanja, ponekad bešćutna, arogantna, pronicljiva i prkosna, ali istovremeno i hladna s potpunim kaosom u životu i u glavi... Uz Vavin stil pisanja nije ju nimalo teško zamisliti. Ne baš kao Larssonovu Lisbeth Salander, ali u jednom trenutku mi je baš ona uletjela u misli.

O kakvom stilu zapravo pričam? O izvrsnoj dinamici romana u kojoj čitatelj stalno nešto iščekuje - bilo rješenje ubojstva s početka priče, rezultate osvajačkih pothvata glavne junakinje ili prekooceanske romanse lokalnoga informatičara. Svako malo autor ubacuje novi flash i daje svjež razlog za nastavak čitanja.

Pričam o rečenicama koje sam doživio poput filmskih kadrova, ali i o žestokom, sirovom, autentičnom vokabularu u dijalozima bez ikakve cenzure. O rečenicama koje imaju sasvim dovoljno stilskih figura da romanu daju pravu književnu težin - iako već odmah iza zareza slijedi govor ulice.

O radnji u kojoj se sudaraju roditelji iz prošlog i djeca iz novog stoljeća; o onim teškim trenucima kada nam djeca polako kližu iz ruku, dok ih mi još uvijek ne smatramo spremnima za surov svijet, no život jednostavno teče dalje.

Pričam i o sjajnim epizodnim detaljima - od odnosa tinejdžerice prema kućnom psu ili prvog suočavanja majke s dijagnozom autističnog sina pa sve do povremenih pozadinskih zvučnih zapisa u romanu, bilo da sa stranica sviraju Black Sabbath, Čajkovski ili Abba i njihova Dancing Queen. Simcich ne piše niz dlaku, nego brutalno životno.

Riječki će čitatelji bez problema prepoznati svoj grad, iako se njegovo ime nigdje izričito ne spominje, dok za nas ostale Tečaj reinkarnacije može savršeno funkcionirati bilo gdje.

Ah da, sam naslov nije ono na što ćete prvo pomisliti - klasično ponovno rađanje duše u nekom novom tijelu. Ovdje tijelo ostaje isto, a od čitatelja se očekuje da prepozna potpuno nove životne početke iste osobe. Možda. Valjda. Ne znam. Ta pretencioznost naslova nije mi baš najsretnije sjela. Baš kao ni ovaj aktualni knjižarski trend da na blurbu knjige umjesto teasera radnje izlaze uredničke recenzije, ma koliko one kvalitetne bile.

Ali dobro, tko bi nam svima ugodio... Zato ću se, baš poput Vave, na samom kraju još jednom vratiti na početak osvrta: ej, kako čovjek dobro piše!

Ovaj osvrt sufinanciran je sredstvima Splitsko-dalmatinske županije.


PODIJELI Facebook X (Twitter) WhatsApp

Dodaj kao preferirani izvor na Googleu