O AUTORU: Tahir Mujičić (Zagreb, 1947. – 2026.) bio je istaknuti hrvatski književnik, scenarist, pjesnik i svestrani kazališni djelatnik. Diplomirao je komparativnu književnost i jugoslavistiku u Zagrebu te radio kao urednik, redatelj, scenograf i ravnatelj više kazališnih i filmskih kuća (ZKM, Zagreb film, ZKL). Suosnivač je Glumačke družine Histrion i autor kultnih parodijskih i satiričnih dramskih tekstova prožetih duhom pučkoga teatra i farse, koje je često pisao u koautorstvu s Borisom Senkerom i Ninom Škrabom ('O’Kaj', 'Tri pušketira', 'Hist(o/e)rijada', 'Fric i pjevačica'). Njegov bogati opus obuhvaća i brojne zbirke poezije s prepoznatljivim jezičnim kalamburima i ironijom, kao i prozna, filmofilska i memoarska izdanja posvećena kinu, filmu i starom Zagrebu. Objavljeni su mu romani prožeti književnim aluzijama 'priPovijest o O-u' (2010.) i 'Budi Hamlet, pane Hamlete!' (2012.) te knjige priča filmofilskog i memoarskog nadahnuća 'Mali romani: o vremenima kina, filma i, naročito, Zagreba' (2023.) i 'Malo manji romani ili Još o filmovima i kinima' (2025.). Napisao je scenarij popularnoga humorističnog stripa 'Kaj20' crtača Radovana Devlića (uknjižen 2014.). Pojedine drame su mu skupljene u knjigama 'Porod od tmine' (1979.), 'Dvokrležje ili Dva fašnika' (1994.), '3jada' (1995.), 'Tri (stare) krame' (1997.), 'Nauk od žena' (2008.).
IZ SADRŽAJA: Dvadeset i pet priča u Malim romanima te trinaest u Malo manjim romanima govore o životu generacija šezdesetih i sedamdesetih godina prošlog stoljeća u Hrvatskoj. U središtu je svake priče neki od filmskih klasika ili svjetski glumci o kojima glavni junaci pričaju, sanjaju ili odlaze na njihove projekcije, doživljavajući brojne duhovite zgode i živopisne dijaloge. Dok Mali romani progovaraju prvenstveno o Zagrebu, u Malo manjim romanima pripovijetke se sele u Istru, Dalmaciju, Zagorje, Lošinj i na Brač, oslikavajući svakodnevicu druge polovice dvadesetog stoljeća.
OSVRT: Već sam se puno puta požalio da sam neke knjige prekasno otvorio i pročitao. Neke me uplaše svojim opsegom, a kod nekih me odbije sam naslov. Eto, npr. tko će mi zamjeriti što me je, kao Splićanina, u podnaslovu Mujičićevih Malih romana ono '... naročito Zagreba' navelo da knjigu u startu stavim sa strane. Nažalost, tek me je nedavna smrt autora potaknula da napokon vidim o čemu je zapravo pisao. I da me osvoji već od prve stranice! Toliko da sam, protivno svom običaju, zvao izdavača pitati imaju li nastavak, a zatim poslao poruke nekolicini prijatelja o tome kako će im ove knjige uljepšati život i da će mi biti vječno zahvalni na preporuci. A da im ih pritom neću posuditi - jer se bojim da mi ih više nikada neće vratiti.
Mujičić je napisao dvije sjajne posvete 'onim vremenima', šezdesetim i sedamdesetim godinama, u Malim romanima kroz Zagreb, a u Malo manjim romanima i kroz Zagorje, Varaždin, Pulu, Split, Lošinj, Milnu... Priča nam male, životne, urnebesno duhovite i iznimno tople priče. Ljubavne. Mladenačke. Radničke. Vješto radeći odmak u povijest kroz biografije svojih malih junaka, autor barata brojnim jezicima, narječjima i dijalektima kao da je odrastao u svakom od tih krajeva. Kroz njegov stil pisanja odjednom sam bez muke razumio i kajkavski i istrijanski i dubrovački i viški, ali i rečenice na francuskom, njemačkom ili talijanskom bez ikakvih fusnota. Dinamika i sjajni životni dijalozi uz autentičan humor u trenu pojašnjavaju značenje svake nepoznate riječi.
Pisao sam već o svojoj opčinjenosti filmom Cinema Paradiso, posvećenom strastvenim ljubiteljima kinoumjetnosti, a i Mujičić je sve svoje priče vezao uz dvorane i filmske klasike iz vremena kada su kina bila neizostavan dio naših života. Defiliraju ovim knjigama svjetski filmski hitovi i glumačke legende takvom snagom da mi dođe napraviti popis svih spomenutih naslova i krenuti u vlastiti filmski maraton. Njegovi su likovi djeca koja se iskradaju na matineje, putujući glumci koji odlaze u kino u ponoć nakon svoje predstave, ali i boksač koji želi biti na premijeri Sutjeske uz Elizabeth Taylor, pa čak i legende detektivskih romana u Parizu gdje slučaj zajedno rješavaju Simenon, Maigret, Poirot i Clouzot. Svaka priča u nadnaslovu nosi naziv nekog od mjesta prikazivanja (u Zagrebu od kina Balkan, Dubrava i Central do SC-a; u Parizu Cinema Le Champo; u Splitu kino Bačvice, na Braču kino Milna ili pak Pulska arena), dok je u podnaslovu naveden filmski klasik uz ime redatelja - od Szabóova Mefista do Godfreyeva Kama Sutra Rides Again u prvom, te od Chaplinove Mirne ulice do Allenove Annie Hall u drugom dijelu. I svi su ti filmovi duboko utkani u živote njegovih junaka.
Reklo bi se - bilo je to neko 'prošlo savršeno vrijeme'. Moja je generacija nekoć gutala stripove s kioska i bez problema visila po projekcijama, dok su danas i kupnja stripa i odlazak u kino postali mini-investicijski projekti. Sve se odvija u multipleksima s novčanim dodacima za 3D i 4D projekcije, krevete, ljubavna sjedala te preskupa pića i kokice, pa jedan obiteljski izlazak lako dosegne i 50 eura. Pa ipak, moja kći i njezina ekipa tinejdžerica cijelu su godinu čak i po nekoliko puta tjedno posjećivale znatno povoljniju splitsku Kinoteku i gledale filmove izvan blockbuster struje, klasike i nezavisnu scenu. Štoviše, natječu se koja će imati više pogledanih naslova na svojoj listi! Za razliku od mene, ona prepoznaje glumce po glasu i bez da ih vidi na ekranu. Dakle — i film i kino žive i u ovom našem, današnjem vremenu.
Kuca nam Božić pred vratima i, vjerujte mi, teško ćete naći bolji dar nekome tko obožava filmove i sjećanje na svoje kino-dane. Mladima će u knjizi možda mali izazov biti suočavanje s našim bogatim dijalektima i prepoznavanje društvenih situacija iz bivše države, no ako kupujete za nekoga u kategoriji 50+, sjećat će vas se i zahvaljivati vam sve do Božića 2027.
Ovaj osvrt sufinanciran je sredstvima Splitsko-dalmatinske županije.
