Kada roditelj dovede dijete na trening, najčešće vidi dvoranu, strunjaču i trenera koji će sljedećih sat vremena raditi s njegovim djetetom. Ono što se na prvi pogled ne vidi jest tko su zapravo ljudi koji stoje s druge strane strunjače.
Taekwondo klub Marjan danas ima stručni i operativni sustav od četrdesetak ljudi. U njemu su, uz trenere, liječnici, fizioterapeuti, nutricionisti, kondicijski treneri, administratori, IT stručnjaci, tajnici, računovođe, pravnici i ljudi koji svakodnevno brinu da devet Marjanovih dvorana i cijeli sustav mogu funkcionirati.
Ali ovoga puta nećemo o njima.
Idemo ravno u prvu liniju Marjana – među trenere kojima roditelji svakodnevno povjeravaju svoju djecu.
A kada se njihova imena, sportske karijere i trenerski rezultati stave na jedno mjesto, postaje jasno koliko je zapravo neobičan sustav koji je Marjan tijekom gotovo tri desetljeća uspio izgraditi.
Od olimpijskih trenera do bivših reprezentativaca – i svi su u istoj dvorani s djecom
Toni Tomas, Veljko Laura Šišo, Marko Novak, Ana Zaninović, Ivana Babić, Lovre Brečić, Antonio Bilić Pavlinović, Josip Bilić Pavlinović, Tomislav Karaula, Matea Kolovrat, Paško Božić, Duje Šut, Lana Mrkonjić, Sara Maljković i Klara Bilić. To su ljudi koji čine okosnicu svakodnevnog rada po Marjanovim dvoranama.
Među njima su olimpijski treneri, treneri osvajača olimpijskih, svjetskih i europskih medalja, osvajači najvećih međunarodnih odličja kao sportaši, hrvatski reprezentativci te treneri i izbornici hrvatskih reprezentacija od kadetskog i juniorskog uzrasta, preko mlađih seniora, sve do seniorske reprezentacije.
Drugim riječima, iskustvo Olimpijskih igara, svjetskih i europskih prvenstava u Marjanu nije nešto što postoji samo na fotografijama po zidovima. Ono svakodnevno ulazi u dvoranu i radi s djecom.
Toni Tomas i Veljko Laura – ljudi iza olimpijskih medalja
Na čelu tog stručnog sustava nalazi se Toni Tomas, osnivač Marjana i olimpijski trener na zadnje četiri olimpijske igre. Generacije sportaša pod njegovim su vodstvom dolazile do najvećih svjetskih natjecanja i medalja, a njegov trenerski put neraskidivo je povezan s hrvatskom reprezentacijom i Olimpijskim igrama. Dvaput je proglašavan najboljim hrvatskim trenerom u izboru Hrvatskog olimpijskog odbora, a dobitnik je i najviše državne nagrade za sport 'Franjo Bučar'.
Uz njega je Veljko Laura Šišo, također olimpijski trener, dugogodišnji čovjek hrvatske reprezentacije i trener iza brojnih velikih međunarodnih rezultata. I Laura je ponio naslov najboljeg hrvatskog trenera u izboru Hrvatskog olimpijskog odbora te je dobitnik državne nagrade 'Franjo Bučar'. To su treneri čije se iskustvo mjeri Olimpijskim igrama. A njihovo znanje nije rezervirano samo za olimpijce.
Oni su dio istog sustava u kojem danas trenira dijete koje možda još ne zna pravilno vezati svoj prvi bijeli pojas.
Ana Zaninović – od svjetskog vrha do rada s novim generacijama
Posebnu vrijednost Marjanova stručnog kadra čine ljudi koji djeci mogu prenijeti nešto što se ne može naučiti iz udžbenika – iskustvo kako izgleda biti među najboljima na svijetu.
Ana Zaninović bila je svjetska prvakinja, europska prvakinja, olimpijka i jedna od najboljih hrvatskih sportašica svoje generacije. Bila je proglašena najboljom hrvatskom sportašicom, a dobitnica je i državne nagrade 'Franjo Bučar'.
Danas je s druge strane strunjače.
Umjesto da medalje ostanu samo uspomena na veliku sportsku karijeru, iskustvo svjetskih prvenstava i Olimpijskih igara prenosi novim generacijama Marjana.
Upravo tu leži jedna od najvećih snaga kluba – sportaši koje je sustav nekada stvarao danas postaju ljudi koji stvaraju sljedeću generaciju.
Marko Novak, Ivana Babić, Lovre Brečić i nova generacija Marjanove struke
Oko najiskusnijih trenera godinama je stvarana nova generacija stručnjaka.
Marko Novak, Ivana Babić i Lovre Brečić dio su stručnog kadra koji je prošao Marjanov sustav i rad s vrhunskim sportašima te kroz klupske i reprezentativne programe nastavlja prenositi isto znanje na nove generacije. To je možda i važnije od bilo kojeg pojedinačnog rezultata.
Veliki klub nije onaj koji u jednom trenutku ima jednog velikog trenera. Veliki klub mora biti sposoban prenijeti znanje s jedne generacije stručnjaka na drugu.
Marjan je upravo na tome godinama gradio svoj sustav.
Marko Novak je olimpijski trener, osvajač je brojnih svjetskih i europskih odličja, Ivana Babić je olimpijska pobjednica mladih i svjetska juniorska prvakinja te seniorska reprezentativka Hrvatske, Lovre Brečić je seniorski prvak Europe, olimpijski kandidat, četiri puta peti na svijetu.
Matea Kolovrat – medalja oko vrata, znanje na strunjači
Posebnu priču predstavlja Matea Kolovrat. Sportašica Marjana, hrvatska reprezentativka u taekwondou gluhih i osvajačica dva zlata na Deflimpijskim igrama, danas je istodobno i dio trenerskog kadra kluba.
To znači da dijete pred sobom nema nekoga tko mu samo objašnjava kako se dolazi do velikog natjecanja.
Ima osobu koja zna kako izgleda stati na najveću pozornicu i pobijediti.
Takve se stvari teško mogu izmjeriti brojem treninga mjesečno. Dvostruka olimpijska pobjednica, svjetska i europska prvakinja
Šesnaest imena, jedna škola
Uz njih su Antonio Bilić Pavlinović, Josip Bilić Pavlinović, Tomislav Karaula, Paško Božić, Duje Šut, Lana Mrkonjić, Sara Maljković, Lovre Uvodić i Klara Bilić – treneri koji zajedno s ostatkom stručnog kadra svakodnevno provode Marjanov program po dvoranama. Antonio je magistar kineziologije i professor u škola, stvorio je nekoliko reprezentativaca, Josip je prvak Europe do 21 godine, seniorski reprezentativac Hrvatske, Karaula pojačanje iz Zagreba, kao sportaš osvajač europske medalje, Paško je svjetski i europski seniorski osvajač odličja, Duje i Klara su reprezentativci Hrvatske u formama, Lana, Lovre i Sara bivši sportaši kluba…
Neki iza sebe imaju reprezentativne karijere, neki iskustvo najvećih međunarodnih natjecanja, neki već ozbiljno trenersko i reprezentativno iskustvo, a neki pripadaju novoj generaciji stručnjaka koju Marjan stvara unutar vlastitog sustava. I upravo je to bit priče.
Marjan nije skup nekoliko velikih imena okupljenih oko jedne natjecateljske ekipe. Marjan je škola. Znanje se prenosi od Tonija Tomasa i generacije koja je stvarala prve velike rezultate, preko olimpijaca i svjetskih prvaka koji su postali treneri, do mlađih stručnjaka koji danas preuzimaju svoje skupine. 159 medalja. 51 različiti sportaš. To više nije slučajnost.
Rezultat takvog sustava najbolje se vidi u jednoj brojci.
Sportaši Marjana osvojili su 159 medalja na Olimpijskim igrama te svjetskim i europskim prvenstvima, a još je impresivnije da iza njih ne stoje dva ili tri iznimna pojedinca. Ta odličja osvajao je čak 51 različiti sportaš Marjana.
Među 159 velikih odličja nalazi se i 10 olimpijskih medalja – četiri s ljetnih Olimpijskih igara, dvije s Olimpijskih igara mladih i četiri s Deflimpijskih igara. Kada jedan klub stvori jednog velikog prvaka, može se govoriti o iznimnom talentu. Kada medalje s najvećih natjecanja osvaja 51 različiti sportaš, onda više ne govorimo o slučaju. Govorimo o sustavu.
Od Lucije Zaninović do Matee Jelić, Tonija Kanaeta i Lene Stojković
Najbolji dokaz tog sustava četiri su medalje s najveće sportske pozornice.
Lucija Zaninović osvojila je olimpijsku broncu u Londonu 2012. Matea Jelić u Tokiju je otišla do samog kraja i postala olimpijska pobjednica. Na istim Igrama Toni Kanaet osvojio je broncu. A u Parizu 2024. Lena Stojković nastavila je Marjanov olimpijski niz novom brončanom medaljom.
London. Tokio. Pariz.
Različite generacije sportaša, različite kategorije, različiti olimpijski ciklusi – isti sustav iza njih.
Najbolji trener nije privilegija najboljeg djeteta
Možda je upravo ovdje najveća razlika. U mnogim sportskim sustavima dijete najprije mora pokazati izniman talent, ući u selekciju, postati reprezentativac i tek tada dobiti priliku raditi s trenerima najviše razine. U Marjanu je ta logika okrenuta. Vrhunsko znanje spušta se prema najmlađima.
Olimpijsko iskustvo nije zatvoreno u seniorskoj reprezentaciji. Svjetski prvaci nisu samo imena iz klupske povijesti. Reprezentativni treneri nisu ljudi koje dijete može vidjeti samo na televiziji. Oni su dio sustava u kojem to dijete trenira jer nitko ne zna koje će dijete koje danas prvi put uđe u dvoranu jednog dana postati hrvatski reprezentativac, Marjanova povijest najbolji je dokaz za to. I Matea Jelić jednom je prvi put došla na trening. I Lucija Zaninović. I Toni Kanaet. I Lena Stojković.
Prije olimpijskih postolja, himni, medalja i dočeka svi su oni bili samo djeca u dvorani pred svojim trenerom. Medalje su rezultat. Ljudi su najveća vrijednost.
Zato se najveće bogatstvo Taekwondo kluba Marjan možda ipak ne nalazi u vitrini sa 159 velikih medalja. Nalazi se u znanju ljudi koji su ih stvarali.
U trenerima koji znaju prepoznati talent, ali i raditi s djetetom koje nikada neće biti natjecatelj. U ljudima koji znaju kako izgleda put od prvog treninga do Olimpijskih igara. U bivšim vrhunskim sportašima koji danas svoje iskustvo daju novoj generaciji.
Toni Tomas, Veljko Laura Šišo, Marko Novak, Ana Zaninović, Ivana Babić, Lovre Brečić, Antonio Bilić Pavlinović, Josip Bilić Pavlinović, Tomislav Karaula, Matea Kolovrat, Paško Božić, Duje Šut, Lana Mrkonjić, Sara Maljković, Lovre Uvodić i Klara Bilić. Šesnaest imena u prvoj liniji jednog puno većeg sustava. I možda najbolji odgovor na pitanje što dijete zapravo dobiva kada uđe u Marjanovu dvoranu: dobiva priliku učiti od ljudi koji su već dokazali da znaju put do samog vrha.
