Umjetnica Sandra Abou Abdo predstavlja se samostalnom izložbom 'Unutarnji mostovi' u Muzeju grada Trogira. Izložba je otvorena 11. kolovoza, a može se razgledati do 23. kolovoza.
Tim povodom umjetnica je progovorila o pripadanju, drvu kao živom sugovorniku i mostovima koji povezuju mjesta, ljude i sjećanja.
Iako već godinama živi i stvara u Berlinu, Sandra Abou Abdo nikada, istaknula je, nije otišla iz Trogira. Grad u kojem je odrasla i oblikovala prve umjetničke korake ostao je, prema njenim riječima, trajno upisan u njezinim slikama, bojama i sjećanjima. Samostalna umjetnica, magistra likovne kulture i likovna pedagoginja iza sebe ima brojne samostalne i skupne izložbe, a ovog ljeta ponovno se vratila pred trogirsku publiku spomenutom izložbom.
Diplomirala je 2005. na Umjetničkoj akademiji Sveučilišta u Splitu u klasi prof. Željka Marovića, dobitnica je Rektorove nagrade te je od 2021. godine državno priznata odgajateljica u Njemačkoj. Članica je strukovnih udruga HULU-a Split i BBK Berlina, a Trogirani je pamte kao suosnivačicu i prvu predsjednicu LUT-a, po dugogodišnjem portretiranju na gradskoj rivi, estetskom oblikovanju prostora caffe bara Smokvica te samostalnoj izložbi 'Modri eter' 2014. u Muzeju grada Trogira.
Što za Vas danas predstavlja Trogir?
- Trogir je mjesto kojem se uvijek vraćam, čak i kada sam daleko. To je moj prvi atelje, prvo svjetlo, prvi pogled na more. U meni još uvijek žive mirisi borova s Čiova, uske kamene ulice i plavetnilo koje se ne može opisati riječima. Kada slikam u Berlinu, često imam osjećaj da zapravo slikam iz tog mediteranskog svjetla. Trogir nije samo grad iz kojeg dolazim - on je dio mog unutarnjeg krajolika.
Vaši radovi nastaju na drvenim podlogama. Zašto upravo drvo?
- Drvo me oduvijek privlačilo jer je živo. Ono već nosi svoje vrijeme, svoje godove, pukotine i ožiljke. Ne doživljavam ga kao podlogu, nego kao ravnopravnog sugovornika. Ne pokušavam sakriti njegovu priču, nego je nastavljam. Kombiniram različite materijale s onim što osjećam u sebi, pa nastaju radovi koje volim nazivati svojim unutarnjim emocionalnim krajolicima - mjestima na kojima riječi prestaju, a osjećaji počinju govoriti.
Trogirska publika pamti Vašu izložbu 'Modri eter'. Kakve Vas uspomene vežu uz taj povratak?
- Bio je to jedan od onih trenutaka koji ostanu u čovjeku. 'Modri eter' nastao je iz potrebe za tišinom, za prostorom između sna i stvarnosti. Nakon Splita vratiti taj ciklus u Trogir bilo je kao zatvoriti jedan važan krug. Ovdje ljudi promatraju umjetnost srcem. To se osjeti i to je neprocjenjivo.
Već godinama živite između Berlina i Dalmacije. Kako danas doživljavate ta dva grada?
- Berlin mi je dao slobodu da istražujem, da budem hrabrija i otvorenija prema svijetu. Ondje sam radila s djecom, umjetnicima iz različitih kultura i otvorila internetsku trgovinu kroz koju moji radovi danas putuju diljem svijeta. No ono što me oblikovalo kao čovjeka, onu bazu, stup nosim iz Dalmacije. Berlin je mjesto u kojem stvaram, a Trogir mjesto iz kojeg stvaram. Ta dva grada danas nisu suprotnosti - oni su jedan moj unutarnji most.
Velik dio Vašeg života posvećen je radu s djecom. Što Vam taj dio poziva donosi?
- Djeca me svakodnevno podsjećaju koliko je važno ostati iskren. Zato sam u Berlinu završila i pedagogiju. Vjerujem da umjetnost nije samo ono što stvaramo, nego i ono što dijelimo s drugima. Rad s djecom neprestano me podsjeća koliko je važno njegovati znatiželju, osjećaje i kreativnost. Upravo tada umjetnost dobiva svoje najdublje značenje - postaje most između ljudi.
Što donose 'Unutarnji mostovi'?
- To je moj najintimniji ciklus do sada. Kroz njega istražujem osjećaj pripadanja, tragove odlazaka, priče i korijene koje, bez obzira na to gdje nas život odvede, uvijek nosimo sa sobom. To su mostovi koje ne gradimo samo između mjesta, nego i unutar sebe. Želim da posjetitelji ovu izložbu ne dožive samo pogledom, već da je osjete - kroz emociju, sjećanje i vlastite unutarnje priče.
Na kraju se uvijek vraćam misli koja me prati godinama - autentičnost i iskrenost prema sebi i vlastitom radu, sve će ostalo nadoći.
