Kada je Donald Trump još u svom prvom mandatu 2019. godine prvi put izjavio da SAD želi kupiti Grenland, a zatim u siječnju ove godine pojačao pritisak ne isključujući ni uporabu vojne ili ekonomske sile protiv Danske, europski diplomati govorili su o teškoj krizi unutar NATO-a.
EU, Kopenhagen i Nuuk tada su rezolutno poručivali da otok nije na prodaju i da se o suverenitetu ne trguje. No, prema službenom sporazumu koji je Bijela kuća objavila nakon jučerašnjeg potpisivanja u New Yorku, Washington je dobio sve ključne strateške poluge koje je tražio i to bez plaćanja teritorija, piše Index.
Dokument je formalno predstavljen kao izmjena i dopuna sporazuma o obrani Grenlanda iz 1951. godine, no donosi značajne promjene na terenu. Američka vojska se nakon više od 70 godina vraća na strateške točke na jugu i istoku Grenlanda: sporazum predviđa uspostavu baza u Narsarsuaqu i Mestersvigu, uz nastavak modernizacije i širenja postojeće svemirske baze Pituffik.
Uvedena je i ubrzana procedura za otvaranje novih baza ako se pojavi potreba, pri čemu se pregovori u slučaju neslaganja u roku od 90 dana automatski prebacuju na razinu ministara.
Za razliku od sporazuma iz 1951. godine, novi tekst izrijekom navodi uspostavu sustava proturaketne obrane pod nazivom 'Golden Dome' (Zlatna kupola) radi obrane američkog kontinenta i sjevernoatlantskog područja. Također, Danska i Grenland obvezali su se po ubrzanom postupku rješavati američke zahtjeve za postavljanje bespilotnih vojnih instalacija, radara i senzora izvan samih vojnih baza.
Jedna od ključnih novosti tiče se vojnog manevriranja. Američki vojni zrakoplovi dobili su pravo preleta i slijetanja na cijelom teritoriju Grenlanda, dok su američki vojni brodovi i podmornice dobili neograničen pristup i slobodu kretanja kroz grenlandske teritorijalne vode i podmorje, osim ako se dvije strane izričito ne dogovore drukčije. Time je Pentagon osigurao otvoren koridor za praćenje ruskih i kineskih plovila na Arktiku.
Sporazum postavlja i strogu rampu za države izvan zapadnog saveza. Članak IX izričito zabranjuje bilo kojoj državi koja nije članica NATO-a uspostavu vojnih instalacija ili trajnu vojnu prisutnost na otoku.
Osim toga, Članak X uvodi zabranu stranih ulaganja za države i investitore koji ne dolaze iz članica NATO-a, partnera Saveza ili Europske unije. Njima se onemogućuje stjecanje kontrole, utjecaja ili pristupa povjerljivim podacima u osjetljivim sektorima, u koje ugovor izrijekom ubraja kritičnu infrastrukturu i vađenje prirodnih resursa. Time je Kina, koja je proteklih godina pokazivala interes za ulaganja u grenlandske zračne luke i nalazišta rijetkih metala, praktički potpuno isključena s otoka.
Posebno je zanimljiva točka koja rješava pitanje potencijalnog odcjepljenja Grenlanda od Danske. Kako bi spriječio mogućnost da eventualna samostalnost Nuuka u budućnosti poništi ove dogovore, Washington je u ugovor ugradio odredbu prema kojoj se Kopenhagen i Nuuk unaprijed obvezuju da će neovisni Grenland ostati u NATO-u te automatski preuzeti sve obveze iz ovog sporazuma prema američkoj vojsci.
Ugovor nema rok trajanja i može se mijenjati isključivo uz pristanak svih potpisnika. Što se tiče lokalnog stanovništva, jedini ustupak koji je Grenland dobio jest obveza da se komercijalni poslovi gradnje, održavanja i servisiranja vojnih instalacija u maksimalnoj mjeri dodjeljuju lokalnim tvrtkama te da vojne operacije moraju poštovati tradicionalni lov i ribolov.
Novi sporazum oko Grenlanda još je jedan dokaz da se Trumpu ponovno isplatila takozvana 'teorija luđaka' (madman theory) – vanjskopolitička doktrina koju je izvorno osmislio Richard Nixon, a koja se zasniva na tome da suparnike, ali i saveznike, uvjeriš kako si potpuno nepredvidiv, impulzivan i spreman na iracionalne, ekstremne poteze poput pokretanja trgovinskog rata ili vojne intervencije, zbog čega druga strana, u strahu od najgoreg scenarija, na kraju popušta i pristaje na kompromis.
Trumpu se ta strategija pripisuje još od prvog mandata jer je svjesno njegovao imidž neobuzdanog pregovarača koji ruši ustaljene diplomatske protokole i javno prijeti radikalnim mjerama – od razbijanja NATO-a i carina saveznicima do prijetnji Danskoj – kako bi drugu stranu natjerao za stol i izvukao ustupke koji su dotad smatrani nezamislivima.
