U 78. godini je preminuo Petar Simunić, pjesnik osebujna glasa, čovjek duboke osjećajnosti i iskrene predanosti pjesničkoj riječi.
Rođen je u Splitu 1948. godine, Petar Simunić pripadao je naraštaju književnika okupljenih oko legendarnog splitskog Vidika, generaciji koja je ostavila prepoznatljiv trag u suvremenoj hrvatskoj književnosti. Već kao mlad autor objavljivao je pjesme u uglednim časopisima i književnim listovima te je svojim talentom privukao pozornost književne kritike.
Za rukopis zbirke 'Čas na dnu vjere', dvaput je nagrađen nagradom Fonda Antuna Branka Šimića za poeziju. Stručni ocjenjivački odbor tada je njegovu zbirku opisao kao zrelu, darovitu i vjerodostojnu, nastalu iz dugogodišnjeg iskustva i rada intimnog lirika. Isticali su njegovu izvornu metaforiku, mediteranski duh, simboličnost i stilski autentičan izraz, naglašavajući da je riječ o pjesništvu vjernom najdubljim temeljima hrvatske lirske tradicije.
Osim poezije, pisao je prozne, dramske i filozofske tekstove, ostajući cijeloga života vjeran književnosti kao prostoru slobode, promišljanja i ljudskosti.
Petar Simunić ostavio je iza sebe poeziju koja nije težila prolaznim književnim modama, nego trajnim vrijednostima – istini, ljepoti i snazi riječi. Njegovi stihovi, prožeti intimom, mediteranskim krajolikom i duhovnom potragom, nastavit će živjeti među čitateljima kao svjedočanstvo jednog tihog, autentičnog pjesničkog glasa.
S poštovanjem i zahvalnošću od Petra Simunića se oprostila njegova obitelj i prijatelji, također i njegov brat Vjeran Simunić, vratar zlatne Hajdukove generacije sredinom sedamdesetih. I dok je Vjeran upisan u povijest 'bijelih', Petra će se pamtiti kao pjesnika čija će riječ ostati trajno upisana u hrvatsku književnost i u sjećanjima svih koji su ga poznavali i čitali. Pjesnici ne umiru, oni u svojim stihovima žive vječno.
