Mali obiteljski iznajmljivači prikupili 2000 potpisa i pisali institucijama, evo što su poručili

Građanska inicijativa 'Spasimo male obiteljske iznajmljivače', koja zastupa interese malih iznajmljivača i članova njihovih obitelji diljem Hrvatske prikupila je gotovo 2000 potpisa u peticiji pod nazivom 'Peticija protiv zabrane apartmana u zgradama - za slobodu privatnog vlasništva!'. Danas je inicijativa uputila podnesak u kojem poziva sve državne institucije, a posebice Vladu i Hrvatski Sabor da uvaži njihove argumentirane zahtjeve i izbriše članak 31. iz prijedloga Zakona o upravljanju i održavanju zgrada koji uvodi obveznu pisanu suglasnost kvalificirane većine suvlasnika (80 %) za kratkoročni najam apartmana. Takva odredba, iako zasad s vremenskom odgodom, faktički onemogućava rad malim obiteljskim iznajmljivačima u zgradama, jer je u praksi gotovo nemoguće prikupiti potrebnu suglasnost suvlasnika. Taj članak je u Zakon ubačen naknadno kao 'kukavičje jaje' bez prethodno provedene javne rasprave, što smatramo nepromišljenim i nepravednim.

'Inicijativa se zalaže protiv donošenja ovakvog i drugih sličnih zakona koji za cilj imaju deapartmanizaciju odnosno smanjenje udjela obiteljskog smještaja u korist izgradnje hotela u kojima rade stranci za minimalac i u kojima vlasnici stranci uzimaju svu zaradu i iznose je iz Hrvatske. Pozivamo sve institucije da postave interese hrvatskih građana - malih obiteljskih iznajmljivača ispred interesa stranih hotelijerskih lobija. Tko uporno iznosi tezu da je struktura turističkog smještaja loša i za koga je konkretno ona loša? Za male obiteljske iznajmljivače i njihove goste koji takav smještaj ocjenjuju jednim od najboljih u Europskoj uniji zasigurno nije', poručuju iz GI.

Dodaju kako ovaj prijedlog ne samo da ozbiljno ugrožava egzistenciju tisuća malih iznajmljivača, već predstavlja i diskriminaciju u odnosu na vlasnike stanova u kojim se nalaze poslovni prostori koji za obavljanje bilo koje druge djelatnosti u zgradi ne trebaju sličnu suglasnost vlasnika ostalih stanova.

Naveli su pet ključnih argumenata, koje su uputili i prema Markovom trgu, a u kojim objašnjavaju zašto je takva odredba neprikladna i neodrživa:

Antisocijalnost  

Zakon ne pravi razliku između malih iznajmljivača koji iznajmljuju jedan stan za dopunu obiteljskog budžeta i bogatih investitora i tako ugrožava egzistenciju malih obiteljskih iznajmljivača (dapače on odgovara onima koji imaju cijele zgrade apartmana). Kako objasniti samohranoj majci iz Crikvenice koja je stan u kojem živi kategorizirala kao apartman i u dva mjeseca, za vrijeme školskih praznika, odlazi s dvojicom sinova živjeti kod svojih roditelja kako bi iznajmljivanjem popunila kućni budžet da je to nešto što ova država ne želi i da nam takav turizam ne treba. Primjer iznajmljivača o kakvim se ne govori je i stopostotna invalitkinja iz Splita koji je dio stana u kojem živi preuredila u studio apartman i to joj predstavlja jedini prihod od kojeg živi uz 79,63 eura mjesečno 'pomoći za kućnu njegu'.

Protuustavnost i diskriminatornost 

Prijedlog te odredbe Zakona grubo narušava pravo vlasništva zaštićeno Ustavom bez postojanja iti jednog Ustavom propisanog opravdanog razloga za njegovo ograničenje. Nesporno je da se u ovom slučaju ne radi o zaštiti interesa i sigurnosti Republike Hrvatske, prirode, ljudskog okoliša i zdravlja ljudi. Diskriminatoran je jer predloženi zakon nije jednak za sve zato što se takva suglasnost ne traži za vlasnike poslovnih prostora u zgradama. Dakle, ako vlasnik stana misli svoj stan dati u najam za bilo kakvu vrstu ureda, ordinacije ili neke druge djelatnosti koja neupitno predstavlja poslovnu, a ne stambenu namjenu on to može učiniti bez ikakve suglasnosti ili pristanka suvlasnika zgrade. U takvom poslovnom prostoru se mogu koristiti potencijalno štetni strojevi (poput uređaja za rendgensko snimanje), a kroz zajedničke prostore zgrade svakodnevno prolaze desetci nepoznatih i, za razliku od onih nekoliko iz apartmana, neregistriranih ljudi, ali se za takvo korištenje od suvlasnika stanova u zgradi ne mora dobiti nikakva suglasnost ili prethodni pristanak. Mi svako nismo za nerazumna ograničenja usmjerena prema bilo kome, ali ne možemo ne primijetiti vrlo različit tretman.

Turizmofobija 

Zakon nepravedno stigmatizira turiste i radnike, iako poštivanje kućnog reda mora biti obveza svih osoba koji borave u zgradi, bez obzira na svrhu i trajanje njihovog boravka. Svaki iznajmljivač i svaki turist je čovjek za sebe koji ima individualnu odgovornost za svoje postupke. Zakon ne može i ne smije kao obrazloženje ograničenja kratkoročnog iznajmljivanja isticati pretpostavku kolektivne krivnje turista i iznajmljivača za kršenje kućnog reda. Mi se zalažemo za najstrože poštivanje kućnog reda i drakonske kazne svima onima koji ga ne poštuju kao i zakonsko reguliranje načina kontrole i sankcioniranja u slučaju njegovog kršenja.

Neefikasnost prijedloga 

Broj takvih stanova u kratkoročnom najmu je zanemariv u odnosu na 600.000 praznih nekretnina koji se ne iznajmljuju nikome pa ni turistima. Apartmani u zgradama u Hrvatskoj ne čine niti 5 posto praznog stambenog fonda i predstavljaju doslovno 'kap u moru' stambenog fonda Hrvatske, ali njihovim vlasnicima predstavljaju ostanak na svojoj djedovini. Zakon neće značajno povećati stambeni fond za dugoročni najam koji prvo treba postati zakonski uređen i siguran za obje strane, ali će svakako potaknuti prodaju uređenih stanova na turistički atraktivnim lokacijama bogatim stranim kupcima koji to mogu priuštiti, što će dodatno ugroziti naše građane u borbi za ostanak i opstanak u svojim gradovima i mjestima. Posljedica ovakve zabrane će biti povećanje prekomjernog i nekontroliranog turizma, ali ne onog legalnog i legitimnog kakvim se mi bavimo, već onog ilegalnog i neformalnog tzv. 'nekomercijalnog smještaja' u kojem stranci koriste naše resurse i zarađuju iznajmljujući nekretnine u svom vlasništvu (posjeti 'rodbine i prijatelja'), a da za to ne plate ni centa u proračun za domicilno stanovništvo.

Pravna nesigurnost 

Ovaj zakon dovodi u pitanje pravnu sigurnost i ugrožava stečena prava postojećih iznajmljivača. Također uvodi i opasan presedan koji pod znak upitnika stavlja sva postojeće Rješenja o pružanju ugostiteljskih usluga u domaćinstvu. Ako se jednima mogu rekategorizacijom ukinuti zakonito izdana rješenja za iznajmljivanje apartmana u zgradama tko ostalima jamči da se to nekom drugom odlukom neće dogoditi bilo kojem apartmanu ili kući za odmor?