Dok je Hrvatska slavila pobjedu i oslobođenje Knina, na drugom kraju bojišta vodila se jedna od najtežih bitaka koja je ostala u sjeni Oluje. U noći na 13. kolovoza 1995. srpske su snage krenule u snažan kontraudar prema Bosanskom Grahovu, a među hrvatskim braniteljima koji su zaustavljali napad i položili živote na oltar domovine bilo je i 15 pripadnika 141. brigade HV-a, mahom mladića iz Splita i Kaštela.
Na današnji dan, 13. kolovoza 2026., navršava se 31 godina od bitke kod Bosanskog Grahova kojom su srpske snage pokušale promijeniti tijek hrvatske pobjede.
Za 15 pripadnika 141. brigade Hrvatske vojske taj je dan bio posljednji. Mladi Splićani i Kaštelani poginuli su u borbama na širem području Grahova, gdje su hrvatske snage morale zaustaviti napad koji je prijetio važnim komunikacijama prema Kninu.
Cilj je bio zauzeti strateški važan prijevoj Derale, između Strmice i Grahova, presjeći komunikaciju Grahovo–Knin te otvoriti put prema Livnu i Kninu.
U širem kontekstu operacije Vaganj-95, srpske su snage na područje Drvara dovele elitne postrojbe – Drugu drinsku laku pješačku brigadu, 65. zaštitni puk i 10. diverzantski odred. Zadatak im je bio zauzeti Bosansko Grahovo i stvoriti uvjete za daljnje napredovanje prema Kninu, Glamoču i Livnu.
Glavni teret obrane preuzela je 141. brigada HV-a, na pravcu Biljeg – Cigelj – Vidovića glava – Begovac. Srpske su snage u napadu angažirale specijalnu policiju iz Banje Luke, interventne snage 1. i 2. krajiške brigade te specijalce iz okolice Sarajeva, a operacijom je zapovijedao Ratko Mladić.
Hrvatske postrojbe u tom su trenutku bile iscrpljene nakon teških borbi i dugog angažmana na Dinari, a dio njih već je bio na odmoru nakon oslobođenja Knina.
No, odmor je morao biti prekinut.
Već 13. kolovoza na noge su dignute 3. bojna 7. gardijske brigade i ojačana bojna 4. gardijske brigade, a hrvatskim snagama pridružena su i pojačanja u topništvu i oklopu. Hrvatske su snage krenule u protunapad kako bi zaustavile srpsko napredovanje i vratile izgubljene položaje.
U borbama 13. kolovoza pripadnici 141. brigade pružili su snažan otpor. Poginuli su: Denis Jerković, Ivan Burić, Loran Šulentić, Tomislav Grujica, Stipe Marčić, Denis Baleta, Dragan Kikić, Oleg Ujević, Nenad Božan, Ranko Grbavac, Sead Jasenčić, Slaven Ujević, Ante Merčep, Ante Domazet i Zoran Karanović.
U protunapadu su sudjelovale i druge hrvatske postrojbe. Interventne snage 3. bojne 7. gardijske brigade, uz dva tenka, borbena skupina 6. domobranske pukovnije i tenkovski vod 113. brigade pomogli su u vraćanju izgubljenih položaja 14. kolovoza.
Već 15. kolovoza hrvatske su snage nastavile napadna djelovanja. U završnim borbama sudjelovale su 141. brigada, 126. domobranska pukovnija i 4. gardijska brigada, a hrvatske su snage odbacile srpske postrojbe prema Drvaru.
Prema svjedočenju zapovjednika Ante Kotromanovića, hrvatske su snage u protunapad krenule uz snažnu topničku vatru, probile prvu crtu i nastavile napredovati prema Drvaru. Pokušaj srpskog kontraudara bio je slomljen.
Na današnji dan vrijedi se prisjetiti i onih koji su nakon pada Knina nastavili ratovati – i onih koji se nisu vratili kući.
