Niz teških prometnih nesreća u Republici Hrvatskoj, u kojima je u samo 48 sati smrtno stradalo deset osoba, prema riječima prometnog stručnjaka Željka Marušića, ponovno jasno potvrđuje da se sigurnost cestovnog prometa ne može promatrati kao skup izoliranih incidenata, nego kao rezultat sustavnog funkcioniranja cijelog nadzorno-preventivnog i represivnog okvira.
'Ovakvi tragični događaji nisu statistička iznimka, nego posljedica dugotrajnog strukturnog deficita: nedovoljno razvijenog sustava preventivne kontrole, neujednačene provedbe propisa i preniske percepcije rizika u prometu. U takvim uvjetima prometni sustav gubi odvraćajući učinak, a rizično ponašanje postaje kalkulirani izbor, a ne iznimka', naveo je na svom Autoportalu.
Stava je kako temeljni problem sigurnosti cestovnog prometa nije visina kazni, nego njihova izvjesnost i neizbježnost u realnom prometnom okruženju.
'Vozači jasno percipiraju: da nadzor nije kontinuiran i sveobuhvatan, da značajan dio prekršaja ostaje neotkriven, da sankcija često nije ni brza ni sigurna. U takvom sustavu razvija se obrazac racionalnog rizičnog ponašanja, u kojem se kršenje propisa doživljava kao prihvatljiv rizik.
Najčešći oblici takvog ponašanja uključuju: prekoračenje brzine, agresivno i nepropisno pretjecanje, nedržanje sigurnosnog razmaka, ignoriranje prometnih pravila i signalizacije', naveo je.
Motociklisti, napomenuo je, predstavljaju kategoriju sudionika u prometu s izrazito visokim rizikom smrtnog stradavanja u odnosu na njihov udio u prometu.
'Uočavaju se ponavljajući obrasci rizičnog ponašanja: vožnja znatno iznad dopuštenih brzina, rizična pretjecanja u nepovoljnim uvjetima, nedovoljno korištenje zaštitne opreme, manipulacija ili prikrivanje registarskih pločica. Posebno je problematična praksa skidanja ili skrivanja registarskih pločica, što ukazuje na svjesnu namjeru izbjegavanja identifikacije i sustava sankcioniranja', napomenuo je.
Zbog toga se, ustvrdio je, nameće potreba za jačanjem represivno-preventivnog okvira: minimalna kazna od 1000 eura za manipulaciju registarskim oznakama, obvezno oduzimanje motocikla u težim i ponovljenim slučajevima.
'Prekoračenje brzine ostaje najdosljednije povezani čimbenik u nastanku teških prometnih nesreća sa smrtnim ishodom. Posebno kritična kategorija odnosi se na prekoračenja veća od 40 km/h iznad dopuštene brzine, koja prema Kaznenom zakonu Republike Hrvatske može predstavljati kazneno djelo obijesne vožnje (čl. 226). Ova zakonska granica predstavlja ključni prijelaz između prekršajnog i kaznenog režima. Međutim njezin preventivni učinak ovisi o dosljednoj i predvidivoj primjeni u praksi', istaknuo je.
Državna cesta D8 na dionici Split - Omiš, smatra, jedan je od najjasnijih primjera kako sustavni nadzor mijenja sigurnosne ishode bez infrastrukturnih zahvata.
'Ta je dionica godinama bila poznata kao 'cesta smrti', s izrazito visokim brojem teških prometnih nesreća, osobito u turističkoj sezoni. Nakon uvođenja sustava nadzora koji uključuje oko deset stacionarnih kamera za kontrolu brzine postala je jedna od najsigurnijih jer je došlo do: znatnog smanjenja vršnih brzina, bez utjecaja na protočnost, drastičnog pada broja teških prometnih nesreća, promjene ponašanja vozača već u kratkom vremenskom razdoblju,
stabilizacije sigurnosnih pokazatelja u uvjetima pojačanog prometa. Zaključak je jednoznačan: nije se promijenila cesta, nego ponašanje vozača pod utjecajem povećane izvjesnosti sankcioniranja', iznio je.
Tragična nesreća na sjevernoj virovitičkoj obilaznici s četiri smrtno stradale osobe, ukazao je Marušić, dodatno potvrđuje problem neujednačene pokrivenosti prometne mreže sustavima nadzora.
'Velik broj kritičnih dionica karakterizira: izostanak kontinuiranog automatskog nadzora brzine, oslanjanje na povremene i predvidive policijske kontrole,
nepostojanje sustava prosječne brzine na ključnim koridorima. Takve dionice postaju 'zone smanjene izvjesnosti kazne', u kojima se rizično ponašanje sustavno povećava upravo zbog percepcije da nadzor nije stalan', kazao je.
Iznio je potom pet, po njemu, hitnih strukturnih mjera za smanjenje smrtnosti na cestama: radikalno povećanje izvjesnosti nadzora (uvođenje široko rasprostranjenog sustava stacionarnih radara i mjerenja prosječne brzine na državnim i regionalnim cestama, uz potpunu digitalizaciju i automatizaciju obrade prekršaja u realnom vremenu), pooštravanje sankcija za manipulaciju registarskim pločicama motocikala (minimalna kazna od 1000 eura te obvezno oduzimanje motocikla u težim slučajevima, uz jasno definiranje ove radnje kao pokušaja izbjegavanja identifikacije i nadzora), dosljedna kaznena politika za obijesnu vožnju (jedinstvena i operativno konzistentna primjena članka 226 Kaznenog zakona RH, posebno kod ekstremnih prekoračenja brzine i ponavljanih rizičnih ponašanja), nacionalna implementacija 'Modela sigurnosti dionice D8 Split - Omiš' (identifikacija i sustavno pokrivanje opasnih dionica te rizičnih prometnih koridora 24/7 kroz kombinaciju tehnologije, analitike i operativnog policijskog nadzora), poseban nadzorni režim za motocikliste i rizične skupine (pojačani tehnički nadzor, ciljani sezonski nadzor te nulta tolerancija na ekstremne prekršaje poput prekomjerne brzine, rizičnog pretjecanja i manipulacije registarskim oznakama).
'Tragičnih deset poginulih u 48 sati nije izolirani incident, nego snažan indikator strukturnog kolapsa sigurnosti cestovnog prometa u Hrvatskoj. Ključni problem nije u zakonodavnom okviru, nego u njegovoj operativnoj primjeni, dosljednosti i razini izvjesnosti nadzora u svakodnevnom prometu.
Primjer dionice državne ceste D8 Split-Omiš jasno potvrđuje da sustavni nadzor može transformirati sigurnosne ishode bez ikakvih infrastrukturnih promjena: nekadašnja 'cesta smrti' postaje ne samo znatno sigurnija, nego i jedna od najsigurnijih hrvatskih cesta upravo zato što je rizično ponašanje u prometu postalo stalno i neizbježno sankcionirano. Upravo u tome leži ključ prometne politike: stvaranje sustava u kojem je kršenje pravila racionalno neisplativo, a sigurna vožnja jedina realno održiva opcija', zaključio je Marušić.
