U subotu, 14. ožujka, u Domu kulture u Oklaju, održana je još jedna lijepa i sadržajna radionica za djecu u sklopu programa koji provodi ANA – Udruga za pomoć djeci i obiteljima. Ovoga puta tema radionice bila je ‘Legenda o lijepoj djevojci Nečven’, a susret je djeci donio spoj priče, mašte, stvaranja i upoznavanja kulturne i tradicijske baštine njihova kraja.
Radionica je održana u jutarnjem terminu, a okupila je djecu različite dobi koja su s velikim zanimanjem slušala legendu, razgovarala o njezinoj poruci i zatim kroz likovni dio radionice stvarala vlastite radove inspirirane pričom, likovima i motivima koji su ih se posebno dojmili. Prostor Doma kulture ponovno je bio ispunjen dječjom prisutnošću, bojama, papirima, flomasterima, bojicama i onom posebnom toplinom koja nastaje kada djeca dobiju priliku učiti i izražavati se kroz kulturu i umjetnost.
Radionicu je vodila Anđela Paklar, koja je djeci kroz toplu i njima blisku interpretaciju približila legendu o Nečvenu. Kroz priču su mali sudionici otkrivali jedan stari lokalitet i jednu nježnu predaju koja govori o ljepoti, dobroti i ljubavi prema zavičaju. Poseban dojam na djecu ostavila je sama atmosfera priče – stari grad, rijeka Krka, kamene zidine i djevojka Nečvena, koja nije bila posebna samo po svojoj vanjskoj ljepoti, nego još više po svome srcu, blagosti i dobroti.
U uvodnom dijelu radionice djeca su slušala priču o vremenu kada su tvrđave čuvale sela i rijeke, kada su kamene staze vodile prema visinama, a mjesto Nečven, visoko iznad Krke, živjelo u tišini i snazi svoga krajolika. Posebno ih je dotaknula misao da pravo bogatstvo ne leži u zlatu ni u velikim palačama, nego u dobroti, ljepoti srca i ljubavi prema svome domu. Upravo je to bila i jedna od najvažnijih poruka susreta.
Nakon priče uslijedio je likovni dio radionice, u kojem su djeca na svoj način prenijela doživljaj onoga što su čula. Neki su crtali djevojku u narodnom ruhu, neki likove i motive iz mašte, neki srca, životinje, dvorce i razne figure koje su ih inspirirale. U toj raznolikosti dječjih radova najbolje se vidjelo koliko je važno djeci ponuditi kulturni sadržaj koji neće ostati samo na slušanju, nego će ih potaknuti da stvaraju, zamišljaju i osjećaju priču kao nešto svoje.
Voditeljica radionice Anđela Paklar istaknula je koliko joj ovakvi susreti znače i koliko ju veseli odnos koji se stvara s djecom:
‘Jako mi je drago što je i na ovoj trećoj radionici u Oklaju bio lijep odaziv djece. Proveli smo stvarno ugodno vrijeme zajedno, čitali smo priče, družili se i smijali. Najviše me veseli vidjeti koliko djeca uživaju u ovakvim susretima i kako se svaki put stvori jedna baš lijepa, opuštena atmosfera. Svaki put se brzo sprijateljimo. Ovaj put sam umjesto crteža dobila zagrljaj!’.
Posebna vrijednost ovakvih radionica upravo je u tome što djeca kroz priču ne dobivaju samo informaciju, nego i doživljaj. Ona uče slušati, promišljati, postavljati pitanja, povezivati motive iz prošlosti sa sadašnjošću i izražavati vlastiti pogled kroz crtež i boju. Na taj se način razvijaju mašta, govor, emocionalna osjetljivost, samopouzdanje i osjećaj pripadnosti. Kada dijete čuje legendu svoga kraja i zatim je nacrta, ono ne uči samo o jednom lokalitetu ili jednoj predaji – ono uči voljeti mjesto iz kojeg dolazi.
Takve kulturne i tradicijske radionice imaju veliku vrijednost i za roditelje, jer djeci nude sadržaj koji je istodobno edukativan, emotivan i stvaralački. U vremenu u kojem su djeca često okružena brzim i površnim sadržajima, ovakvi susreti vraćaju ih priči, riječi, zajedništvu i pažnji. Roditelji pritom dobivaju podršku u odgoju kroz kvalitetne sadržaje koji djeci pomažu da rastu u sigurnom, poticajnom i vrijednosno snažnom okruženju.
Vrijednost radionica velika je i za samu lokalnu zajednicu. Kada djeca upoznaju Nečven, Prominu, stare predaje i simbole svoga kraja, tada baština ne ostaje zatvorena u knjigama ili uspomenama starijih, nego postaje živa i prenesena novim generacijama. Upravo zato ovakvi programi imaju dugoročnu važnost – oni čuvaju identitet, grade osjećaj zajedništva i jačaju povezanost djece s mjestom u kojem odrastaju. Kulturna baština tako postaje dio svakodnevice, a ne samo nešto što se spominje u posebnim prigodama.
Predsjednica udruge Ana Duga istaknula je kako su upravo ovakvi susreti iznimno važni za djecu i za zajednicu u cjelini:
‘Radionice poput ove imaju posebnu snagu jer djeci na nježan, topao i razumljiv način približavaju njihov kraj, njegovu priču, njegovu ljepotu i vrijednosti koje želimo prenositi dalje. Kada dijete sluša legendu, ono ne prima samo sadržaj, nego otvara prostor svoje mašte, emocije i vlastitog doživljaja. A kada nakon toga crta, stvara i govori o onome što je čulo, tada vidimo da je priča u njemu zaživjela. Upravo zato ovakve kulturne i tradicijske radionice imaju veliku vrijednost – one pomažu djeci da rastu uz osjećaj pripadnosti, poštovanja prema svome zavičaju i ljubavi prema onome što su naslijedili’.
Ana Duga posebno je naglasila i važnost kontinuiteta ovakvih programa za najmlađe:
‘Djeci trebaju susreti u kojima mogu slušati, stvarati, družiti se i razvijati osjećaj da pripadaju nečemu lijepom i vrijednom. Kroz ovakve radionice gradimo upravo to – prostor u kojem se djeca ne razvijaju samo kreativno, nego i ljudski, emocionalno i identitetski. Kultura i tradicija nisu nešto udaljeno od djece; naprotiv, kada im se približe na pravi način, djeca ih jako lijepo prihvaćaju i s veseljem doživljavaju’.
Posebna zahvala upućena je Općini Promina, koja svojim prepoznavanjem važnosti rada s djecom daje stvarnu podršku programu radionica. Takva podrška nije samo organizacijska ili formalna, nego nosi puno šire značenje. Ona pokazuje da zajednica razumije koliko je važno ulagati u djecu, u sadržaje koji ih oplemenjuju i u programe koji čuvaju lokalni identitet.
Upravo zato zaslužuje se uputiti iskrena i lijepa zahvala Općini Promina na podršci ovom programu Udruge Ana. Podržati radionice za djecu znači podržati znanje, maštu, kulturnu baštinu, stvaralaštvo i zajedništvo. To znači vidjeti djecu kao vrijednost sadašnjosti, a ne samo budućnosti. Takva odluka govori o mudrosti, odgovornosti i istinskom razumijevanju potreba zajednice. Kada jedna općina stane iza programa koji djeci približavaju vlastiti kraj i tradiciju, ona čini veliku i plemenitu stvar za cijelu zajednicu.
Radionica ‘Legenda o lijepoj djevojci Nečven’ još je jednom pokazala koliko su djeca otvorena za priču, koliko snažno reagiraju na ljepotu zavičajnih tema i koliko toga mogu stvoriti kada im se pruži prilika. U svakom crtežu, u svakom dječjem pitanju i u svakom trenutku pažnje tijekom priče moglo se vidjeti da ovakvi susreti ostavljaju trag.
Jer kada djeca upoznaju legende svoga kraja, ona ne upoznaju samo prošlost. Ona uče kako voljeti svoj dom, kako poštovati ono što su naslijedila i kako vlastitom maštom nastaviti priču koja pripada njima.