U Sinju je jutros svečano otvorena Ulica hrvatskog branitelja Ante Mandaca – Cige, uz otkrivanje spomen-ploče u njegovu čast. Svečanost je organizirao Grad Sinj kao trajno sjećanje i uspomenu na poginulog hrvatskog branitelja koji je život dao za slobodu Republike Hrvatske.
Program je započeo polaganjem vijenaca i paljenjem svijeća na Groblju sv. Frane u Sinju, nakon čega je u bazilici Čudotvorne Gospe Sinjske služena sveta misa zadušnica. Misu je predvodio sinjski župnik fra Antonio Mravak, uz koncelebraciju gvardijana i rektora bazilike fra Marinka Vukmana.
Ante Mandac – Cigo bio je hrvatski branitelj, dragovoljac Domovinskog rata i pripadnik 4. gardijske brigade Hrvatske vojske. Rođen je 17. lipnja 1961. godine u Sinju, a poginuo je 10. travnja 1992. godine u bitci za Kupres, ostavivši iza sebe suprugu i troje malodobne djece.
Na početku svečanosti prigodnu pjesmu izveli su članovi benda Hrvatske ruže, Triljani Ivan Peso Kozina i Ivan Varenina, čime je program započeo u emotivnom i dostojanstvenom tonu.Naziv Ulice hrvatskog branitelja Ante Mandaca – Cige svečano su otkrile njegova supruga Blaženka i sestra Marija Mandac, uz asistenciju gradonačelnika Grada Sinja Mira Bulja i izaslanika ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, Željka Kalića. Tom je prigodom gradonačelnik Bulj supruzi poginulog branitelja uručio hrvatsku zastavu kao simbol zahvalnosti, poštovanja i trajne uspomene na žrtvu njezina supruga za slobodu domovine.
Spomen-ploču u čast poginulog branitelja otkrile su njegove kćeri Jelena i Kristina, u odsutnosti sina Hrvoja, čime je na snažan, emotivan i dostojanstven način obilježena trajna uspomena na njihova oca i njegov nemjerljiv doprinos obrani Republike Hrvatske.
Gradonačelnik Bulj naglasio je veličinu žrtve koju je Ante Mandac podnio:
‘Ante Mandac je s 30 godina ostavio suprugu i troje male djece te otišao braniti Hrvatsku. Na Kupresu je herojski položio svoj život. Ovo nije samo ploča ni ime ulice, ovo nije samo asfalt – ovo je trajni zalog našoj djeci da nikada ne zaborave kako je nastala hrvatska država’.
U ime ministra hrvatskih branitelja Tome Medveda, nazočnima se obratio njegov izaslanik Željko Kalić, istaknuvši važnost očuvanja digniteta Domovinskog rata i hrvatskih branitelja:
‘Ovakvim trajnim znakovima Grad Sinj čuva uspomenu na ljude koji su svojim životima omogućili da danas živimo slobodno. Oni su temelj ove države i na nama je odgovornost da ih nikada ne zaboravimo’.
Ratni zapovjednik SHUB-a 4. gardijske brigade, umirovljeni brigadir Čedomir Sovulj – Kennedi, prisjetio se Mandčeve hrabrosti i nesebičnosti:
‘Cigo je bio ‘četvrtaš’ od prvog dana. Izdvajao se hrabrošću i nesebičnošću, a u jednoj je akciji spasio suborca darujući mu vlastitu pancirku. Kao dragovoljac poginuo je na Kupresu, tada su živote izgubila četvorica od petorice’.
U prigodnim govorima supruga Blaženka Mandac zahvalila je Gradu Sinju, državnim i županijskim predstavnicima, suborcima, prijateljima te svima koji su na bilo koji način pridonijeli realizaciji ovog čina, istaknuvši koliko obitelji znači što žrtva njezina supruga nije zaboravljena.
Poseban emotivan trenutak svečanosti obilježila je sestra poginulog branitelja Marija Mandac, inače i sama hrvatska braniteljica, koja je pročitala svoju autorsku pjesmu posvećenu svim hrvatskim braniteljima, dodatno naglasivši snagu sjećanja, ponosa i zahvalnosti prema onima koji su živote utkali u temelje hrvatske države.
Svečanost je završila u dostojanstvenom i emotivnom ozračju, uz prisustvo brojnih građana, suboraca, prijatelja i obitelji. Otvaranjem Ulice hrvatskog branitelja Ante Mandaca – Cige Grad Sinj još je jednom potvrdio trajnu zahvalnost i poštovanje prema hrvatskim braniteljima i njihovoj neizmjernoj žrtvi.
Program je vodio istaknuti hrvatski rodoljub, domoljub, književnik i umirovljeni časnik Hrvatske vojske Ante Nadomir Tadić-Šutra, a svečanost je zaključena recitacijom njegove autorske pjesme ‘Bojnikov epitaf’.
Bojovnikov epitafNemoj me nikad zanijekati, brate –niti se stidjeti ove svete stijene!Ja sam umro za Hrvatsku i za te;ti živi Hrvatsku i živi mene!Nemoj mi nikad zboriti o dugu.Mi nismo, rođeni, za plaću mrijeti.I upamti – nemamo zemlju drugu –zagrli je, jer i ona nas grli.Ne boj se unucima pričati priče,jer zaborav, rode, najljuće peče.Našoj djeci, zazovu li te: ‘Striče!’ –pokaži da uz oltar samo kleče.Tad Hrvatske će biti – i duh naš kliče –sve dok Cetina zadnju kap isteče!