Ministarstvo gospodarstva sustav baznih cijena predstavlja kao trajno rješenje za zaštitu potrošača i smanjenje inflatornih pritisaka. Udruga Glas poduzetnika traži odgovor na jednostavno pitanje: Koliko će taj sustav koštati obrtnike, mikro i male poduzetnike – i tko će taj trošak na kraju platiti?
'Sidrene cijene prestaju vrijediti 17. studenoga, ali administrativne obveze ostaju kroz sustav baznih cijena i objavu cjenika. Ministarstvo tvrdi da je riječ o minimalnom trošku.
Ako je trošak minimalan – pokažite izračun.
Ako je mjera razmjerna – pokažite analizu učinka na malo gospodarstvo.
Ako koristi nadmašuju troškove – objavite računicu.
Koliko koštaju prilagodbe cjenika, mrežnih stranica i računalnih programa? Koliko dodatnih radnih sati nastaje? Koliko će obrtnika i mikro poduzetnika morati angažirati vanjsku pomoć?
UGP je te podatke već tražio. Umjesto njih dobivamo prezentacije o koristima sustava za potrošače, inspekcijski nadzor i državno praćenje tržišta.
Graf inflacije nije MSP test. Korist za državni nadzor nije analiza troška za poduzetnika.
Posebno zabrinjava izjava državnog tajnika Ivana Rakocije da oni koji su dosad poslovali transparentno i pošteno 'sigurno neće imati primjedbe na uvođenje ovih pravilnika'.
Primjedba na propis nije dokaz nepoštenog poslovanja.
Poduzetnik može uredno plaćati poreze, poštovati propise i transparentno poslovati, a istodobno potpuno legitimno pitati koliko ga nova obveza košta, je li razmjerna i postoji li manje opterećujuće rješenje.
Transparentnost poslovanja i kvaliteta propisa dvije su različite stvari. Upravo će oni koji posluju zakonito i transparentno snositi troškove prilagodbe cjenika, mrežnih stranica, poslovnih sustava i dodatnog administrativnog rada.
Ako Vlada želi ozbiljno govoriti o inflaciji, mora analizirati sve njezine izvore – uključujući energiju, troškove rada, domaću potražnju i fiskalnu politiku države.
Složen makroekonomski problem ne može se svesti na još jednu cijenu na cjeniku malog poduzetnika.
Mjere koje se predstavljaju kao zaštita potrošača, bez jasne analize troška, učinka i alternativa, ostaju regulatorna kozmetika. Još jedan podatak na cjeniku neće smanjiti poreze, cijenu energije ni troškove rada. Može, međutim, stvoriti novi administrativni posao i novi trošak.
A taj trošak ne nestaje. Poduzetnik ga može neko vrijeme apsorbirati kroz vlastitu maržu, ali dodatni troškovi poslovanja mogu se preliti i na krajnjeg kupca.
Potrošače se ne štiti tako da se poduzetnicima bez dokazane koristi povećavaju troškovi.
Ministarstvo istodobno govori o 'kontinuiranom dijalogu s gospodarstvom', a u službenim razgovorima navodi HOK, HGK i HUP. UGP i druge neovisne udruge šalju zahtjeve, analize i upozorenja, ali ostaju izvan ključnih razgovora o pravilima koja će njihovi članovi morati provoditi i plaćati.
Ako će mali poduzetnici ova pravila provoditi i financirati, moraju sudjelovati i u njihovu oblikovanju.
UGP podržava jasne cijene i zaštitu potrošača. Upravo zato tražimo da svaka nova obveza ima jasno obrazloženje, procjenu učinka, izračun troška i dokaz da donosi razmjernu korist.
Ostajemo pri zahtjevu da se obrtnike te mikro, male i srednje poduzetnike izuzme od obveze baznih cijena i dodatnih digitalnih obveza koje takvu korist nemaju.
Ministre, pokažite računicu.
Ne možete nam propisati račun, a odbijati pokazati računicu.
Ne možete govoriti o dijalogu, a birati koga ćete saslušati.
I ne možete legitimnu primjedbu na propis predstavljati kao pitanje poštenja onih koji ga moraju provoditi i plaćati.
Dosta je birokracije. Pustite ljude da rade', stoji u priopćenju.
