Povodom Svjetskog dana prevencije samoubojstava, koji se obilježava 10. rujna svake godine, Psihološki centar Carpe Diem želi skrenuti pozornost javnosti na važnost informiranja i otvorenog razgovora o ovoj temi, koja i dalje predstavlja jedan od ozbiljnijih javnozdravstvenih problema u Hrvatskoj i svijetu.
Prema Registru samoubojstava Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u 2024. godini u Hrvatskoj je zabilježeno 542 samoubojstva, što je manje nego godinu ranije, a broj je gotovo prepolovljen u odnosu na razdoblje prije dvadesetak godina. Dugoročni trend je, dakle, silazan i ohrabrujuć, no Hrvatska i dalje bilježi više stope smrtnosti od samoubojstava u odnosu na prosjek zemalja EU.
'Podaci na koje je potrebno dodatno usmjeriti pozornost su specifične dobne skupine, konkretno mlade i starije osobe. Naime, starije osobe su skupina koja i dalje ima najvišu učestalost suicida, dok su mladi skupina kod kojih se stopa suicida povećava dok se ukupna stopa ipak smanjuje.
Naime, kada je riječ o mladima, u dobnoj skupini od 15 do 19 godina broj slučajeva porastao je s 10 u 2023. na 15 u 2024. godine, a među mladima od 20 do 29 godina s 30 na 41. Samoubojstvo je jedan od vodećih uzroka smrti kod mladih pri čemu su najrizičniji oni sa psihičkim teškoćama, a prema istraživanjima najčešći motivi su školski i akademski neuspjeh, konflikti s bliskim osobama te izloženost samoubojstvima drugih. Kao specifičan problem mladih u zadnje vrijeme spominje se usamljenost koja je velikim dijelom rezultat suvremenog načina života', ističu iz Psihološkog centra Carpe Diem.
Ipak, rizik od samoubojstva raste s dobi pri čemu su starije osobe najrizičnija skupina. To ukazuje na i dalje prisutne specifične probleme starijih osoba. Problemi poput kroničnih bolesti i drugi zdravstvenih problema, gubitka partnera ili dugogodišnjih prijatelja, nedostatka socijalnog kontakta i podrške te siromaštva mogu dovesti do povećanja depresivnosti što svakako doprinosi riziku od samoubojstva.
'Zbog toga naglašavamo potrebu poboljšanja dostupnosti skrbi i potrebne pomoći osobama starije životne dobi koje često završavaju na marginama.
Muškarci počine samoubojstvo znatno češće od žena što se dijelom objašnjava time da žene češće traže što stručnu pomoć što podršku okoline, dok se kod muškaraca simptomi poput depresije nerijetko prikrivaju, ne adresiraju na adekvatan način i ne rješavaju', naglašavaju.
Važno je naglasiti da samoubojstvo gotovo nikada nije posljedica jednog, izoliranog uzroka. Riječ je o ishodu složenog isprepletanja bioloških, psiholoških, socijalnih i okolinskih čimbenika poput psihičkih teškoća, osobnih kriza, gubitaka, financijskih ili obiteljskih pritisaka, izolacije, ovisnosti ili traumatskih iskustava. Pojednostavljeno traženje 'jednog razloga' često ne odgovara stvarnosti i može otežati razumijevanje i pravovremeno prepoznavanje upozoravajućih znakova, a samim time i prevenciju. Osim toga, može izazvati nepotreban osjećaj krivnje i odgovornosti za nešto što je druga osoba sebi učinila, a na što nismo mogli utjecati.
Podržavajuća okolina i kvalitetna socijalna podrška poput obitelji, prijatelja, škole, radnog mjesta i zajednice, jedan su od najvažnijih zaštitnih čimbenika. Osjećaj povezanosti i pripadnosti smanjuje rizik, dok usamljenost, koju dodatno pojačavaju društvene promjene, razvoj tehnologije i intenzivno korištenje društvenih mreža, predstavlja jedan od prepoznatih čimbenika porasta psihičkih poteškoća, osobito među mlađima.
U tom smislu, voditelj Psihološkog centra Carpe Diem Domagoj Dalbello navodi kako 'dugoročno gledano, važno je njegovati kulturu u kojoj se svaka osoba vrednuje kao cjelovito ljudsko biće, a ne svodi na svoju funkciju, uspjeh ili praktičnu društvenu korisnost, kulturu koja potiče istinsku a ne površnu povezanost među ljudima te koja potiče međusobno povjerenje i podršku'.
'Jedan od ključnih koraka u prevenciji jest destigmatizacija mentalnih poteškoća i suicidalnih misli. Strah od osude, srama ili nerazumijevanja i dalje sprječava mnoge da potraže pomoć na vrijeme, bilo za sebe, bilo za nekoga bliskog za koga strahuju. Roditelji se, primjerice, često boje pitati djecu što im se događa, upravo zbog straha od odgovora, pa ne reagiraju na signale koje djeca šalju. Otvoreno postavljanje pitanja, aktivno slušanje bez osuđivanja i jasna poruka da je traženje stručne pomoći znak snage, a ne slabosti, mogu spasiti život.
Osim destigmatizacije, važno je naglasiti i ulogu odgovornog govora o samoubojstvu u medijima i javnom prostoru, način na koji se o temi izvještava može utjecati na rizik oponašanja kod ranjivih osoba, ali i potaknuti ljude da potraže pomoć', poručuju iz Capre Diema.
Za kraj, Psihološki Centar Carpe Diem poziva na odgovoran i cjelovit pristup ovom pitanju te naglašava kako je informiranje i osvještavanje javnosti prvi korak ka razumijevanju toga kako pristupiti ovom bitnom problemu.
