Damir Vanđelić, predsjednik stranke Republika, na svom Facebook statusu napisao je prijedlog za reformu lokalne i regionalne samouprave, njegovu objavu prenosimo u cijelosti:
'Prijedlog reforme lokalne samouprave Hrvatskoj treba manje administracije – i jeftinija, a sposobnija lokalna samouprava.
Čak 60 % manje jedinica. Znanstvenici su dali prijedloge, mi ih čitamo i dalje ekonomski i vremenski razrađujemo. Ovo je dugo analiziran prijedlog, kao poticaj i osnova za politički dogovor oko povećanja efikasnosti lokalne uprave i potrebno smanjenja troškova javne uprave.
Veliki alarm je da je u vrijeme premijera Plenkovića javni sektor povećan za preko 20.000 zaposlenih u vrijeme odljeva stanovništva i velikih potreba za radnom snagom u privatnom sektoru. Također, radi opstojnosti HDZ-a kao političke stranke i, evidentno, ciljane organizirane pljačke, primanja u javnom sektoru su rasla brže od privatnog sektora usprkos tome što privatni sektor vapi za radnicima jer je skoro 340.000 hrvatskih građana otišlo u zadnjih 10 godina.
Hrvatska danas ima čak 576 jedinica lokalne i regionalne samouprave: 428 općina, 127 gradova, 20 županija te Grad Zagreb s posebnim statusom
grada i županije. Za zemlju s manje od četiri milijuna stanovnika to znači vrlo velik broj načelnika, gradonačelnika, župana, vijeća, upravnih odjela, računovodstava, tajništva i informatičkih sustava. Cijenjeni akademik Dragutin Feletar (pokoj mu duši) i dr. sc. Petar Feletar su u skoro 20 godina istraživanja predložili znatno racionalniji ustroj: 7 velikih županija odnosno regija, 95 gradova i 124 općine.
Ukupan broj jedinica smanjio bi se s 576 na 226 – za 350 jedinica, odnosno 60,8 %. Njihov prijedlog ne znači da bi današnja županijska središta ostala bez javnih funkcija. Uz sedam glavnih središta predviđeno je i 17 subregionalnih centara, uglavnom u postojećim županijskim gradovima.
Tako bi građanima ostale usluge, a objedinjavala bi se i racionalizirala uprava. Feletarovi kao polazište navode najmanje oko 5.000 stanovnika za općinu i 10.000 za grad, ali granice ne bi određivali samo prema broju stanovnika. U obzir bi se uzimali gospodarska održivost, prometna dostupnost, prirodno-geografske cjeline, povijesne veze, lokalne gravitacijske zone, sigurnost i dosadašnja uspješnost jedinica. Otoci i izolirana područja morali bi ostati opravdane iznimke.
Reforma se ne smije svesti na prekrajanje karte. Prvo javno analizirati prihode, troškove, zaposlene i kvalitetu usluga svake jedinice. Zatim objediniti javnu nabavu, računovodstvo, pravne poslove, informatiku, EU projekte i upravljanje imovinom. Nove jedinice trebalo bi uspostaviti na redovnim lokalnim izborima, uz prijelazno razdoblje od pet godina i smanjenje zaposlenosti prvenstveno prirodnim odljevom.
Ionako gospodarstvo vapi za tisućama radnika koje je javni sektor preoteo i daje veću plaću za manji radi i odgovornost. Feletarovi nisu izračunali fiskalnu uštedu, ona je modelskim procjenama temeljenima na podacima Svjetske banke.
Uz očuvanje područnih ureda i jačanje stručnih službi, realan raspon neto uštede iznosio bi približno oko 100 milijuna eura godišnje.
Ne mogu se uštedjeti vrtići, škole, vatrogasci, ceste i komunalne usluge – one i dalje moraju postojati. Ušteda nastaje prvenstveno ukidanjem paralelnih uprava i potpornih birokratskih struktura. Najvažniji učinak bio bi veći od same financijske uštede: profesionalnije službe, brže dozvole, kvalitetnija javna nabava, bolja priprema EU projekata i planiranje prometa, vode, otpada i gospodarskih zona za stvarna funkcionalna područja.
Ne treba ukidati lokalne zajednice, mjesta i identitete. Treba ukinuti nepotrebno dupliciranje administracije i osigurati da svaki građanin
dobije bržu, stručniju i odgovorniju javnu uslugu – a da ima manje poreze', poručuje Vanđelić.
