U noći sa subote na nedjelju, 25. listopada, ponovno pomičemo satove. U tri sata ujutro kazaljke se vraćaju na dva sata, što znači da ćemo dobiti dodatni sat sna. Većina pametnih telefona i računala vrijeme će promijeniti automatski, no satove na zidovima i nekim kućanskim uređajima morat ćemo namjestiti sami.
Promjena će se najviše osjetiti u svakodnevnom ritmu. Jutra će biti svjetlija, ali će mrak padati ranije, pa će mnogi imati osjećaj da dan završava prije nego što su stigli obaviti sve što su planirali.
Zašto uopće pomičemo sat?
Ideja pomicanja sata povezana je s boljim iskorištavanjem dnevnog svjetla i pokušajem uštede energije. Prva zemlja koja je na nacionalnoj razini uvela ljetno računanje vremena bila je Njemačka, 1916. godine, tijekom Prvog svjetskog rata. Cilj je bio smanjiti potrošnju ugljena, među ostalim i za rasvjetu. Praksa se u mnogim europskim zemljama ponovno proširila tijekom 1970-ih, u vrijeme energetske krize.
Danas se sat pomiče u većini europskih država, uključujući Hrvatsku, Sloveniju, Njemačku, Francusku, Italiju, Španjolsku i Ujedinjeno Kraljevstvo. Izvan Europe ljetno računanje vremena primjenjuje se, primjerice, u dijelovima Sjedinjenih Američkih Država, Kanade i Australije, dok mnoge druge zemlje, poput Japana, Kine i Islanda, ne mijenjaju sat dva puta godišnje.
Hoćemo li ikada prestati pomicati kazaljke?
O ukidanju sezonskog pomicanja sata u Europskoj uniji raspravlja se već godinama. Europski parlament podržao je 2019. prijedlog da se ta praksa ukine, ali države članice nisu postigle konačan dogovor o tome treba li trajno zadržati ljetno ili standardno vrijeme. Zbog toga se satovi i dalje pomiču dva puta godišnje.
Do tada nam preostaje prilagoditi se promjeni, iskoristiti dodatni sat sna i prihvatiti da nas od nedjelje čekaju nešto raniji zalasci sunca.
