U 89. godini života u Londonu preminula je Jadranka Njerš Beresford-Peirse, velika hrvatska dobrotvorka, filantropkinja i osnivačica Međunarodne zaklade za hrvatske spomenike. Desetljećima je povezivala hrvatske stručnjake s međunarodnim donatorima, a izuzetno snažan trag svog djelovanja ostavila je u Trogiru.
U obnovi trogirskih spomenika surađivala je s Konzervatorskim odjelom i konzervatorima dr. sc. Radoslavom Bužančićem i njegovom suradnicom dr. sc. Vanjom Kovačić kojima je na terenu davala dragocjenu potporu u čuvanju neprocjenjivo vrijedne trogirske kulturne baštine.
Jedan od ključnih partnera bio je The Headley Trust, iza kojeg stoji obitelj Sainsbury, Sir Timothy i Lady Sainsbury. Nakon pomoći obnovi kupole šibenske katedrale 1996. godine, Trust je 1998. donirao značajna sredstva za obnovu zvonika trogirske katedrale sv. Lovre.
Uslijedio je nakon tog početka veliki restauratorski pothvat u kojem su bile uključene brojne zaklade. Obnavljani su kamen i skulpture, slike, liturgijsko zlato i srebro, crkveno ruho i arhivska građa. Od 2000. do 2001. obnovljena je kapela sv. Ivana, a od 2003. do 2006. atrij s čuvenim Radovanovim portalom. U obnovu su bile uključene i ugledne međunarodne institucije poput firentinskog Opificio delle Pietre Dure, minhenskog Bayerisches Landesamt für Denkmalpflege, i zaklade poput Getty Foundation, Venetian heritage i The Headley Trusta. Za obnovu kapele sv. Ivana konzervatorski je tim 2003. godine dobio nagradu Europa Nostra.
Izuzetan primjer djelovanja Lady Jadranke priča je o Kuli Vitturi.
Kada je 2014. godine posjetila trogirski benediktinski samostan sv. Nikole, redovnice su joj ukazale na potrebu obnove kule iz 15. stoljeća. Lady Jadranka prenijela je njihovu molbu Sir Timothyju i Lady Sainsbury. Oni su u rujnu iste godine posjetili samostan, a potom je The Headley Trust osigurao oko 45 tisuća funti za obnovu Kule Vitturi.
Pomoć nije zaobišla ni ono što je oku često nevidljivo, povijesno crkveno ruho. Zaklada lady Jadranke financirala je posebne sigurnosne ormare i škrinje za njegovo sigurno čuvanje u Trogiru, kao što je to radila i u Šibeniku, Zadru i Hvaru.
I upravo je u tome možda najveći trag Lady Jadranke Beresford-Peirse. Znala je prepoznati vrijednost, osigurati pomoć i našu iznimno vrijednu kulturnu baštinu sačuvati za buduće generacije na čemu joj nikada nećemo moći dovoljno zahvaliti.
