Klimatske promjene jedna su od tema o kojima se u medijima i na društvenim mrežama često šire zavaravajuće informacije. Dok jedni hladne zime i snijeg koriste kao dokaz da globalno zagrijavanje ne postoji, drugi svaki toplinski val ili poplavu predstavljaju kao njegovu izravnu posljedicu. Gdje završava znanost, a počinje dezinformacija, istražio je Ivo Andrić, izvanredni profesor Fakulteta građevinarstva, arhitekture i geodezije Sveučilišta u Splitu.
U svojoj analizi usporedio je česte medijske tvrdnje sa znanstvenim podacima Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC), mjerenjima koncentracije ugljikova dioksida američke NOAA-e te međunarodnim klimatskim dokumentima.
Jedna hladna zima ne pobija globalno zagrijavanje
Andrić upozorava kako se u javnosti često poistovjećuju vrijeme i klima. Vrijeme opisuje atmosferske prilike tijekom nekoliko dana ili tjedana, dok se klima odnosi na dugoročne obrasce tijekom desetljeća.
Zato jedna hladna zima ne pobija globalno zagrijavanje, baš kao što ni jedan iznimno vruć dan sam po sebi ne dokazuje njegov utjecaj. Iako ljudske aktivnosti utječu na učestalost i intenzitet brojnih vremenskih ekstrema, njihov doprinos pojedinačnom događaju potrebno je znanstveno procijeniti.
Kao primjer zavaravajućeg izvještavanja navodi naslov Večernjeg lista iz rujna 2026. godine koji je najavljivao da nadolazeća zima neće sličiti prethodnima. Iako su meteorološki modeli upućivali na mogućnost manje snijega u dijelovima Europe, radilo se o ranim sezonskim procjenama, a ne o pouzdanoj prognozi.
Problem nastaje kada se mogućnost određenog ishoda u naslovu predstavi kao gotovo sigurna činjenica.
Znanstvenici su složni oko uzroka zagrijavanja
Andrić ističe kako postoji jasan znanstveni konsenzus da su ljudske aktivnosti, ponajprije emisije stakleničkih plinova, uzrokovale današnje globalno zagrijavanje.
Ipak, znanstvenici nastavljaju istraživati regionalne posljedice, brzinu pojedinih procesa i buduće rizike. Otvorena pitanja ne znače da je temeljni zaključak upitan.
Pogrešna je i tvrdnja da je izraz 'globalno zagrijavanje' zamijenjen izrazom 'klimatske promjene' jer se prvotna teorija pokazala netočnom. Oba pojma koriste se desetljećima, pri čemu globalno zagrijavanje označava porast prosječne temperature Zemlje, a klimatske promjene obuhvaćaju i promjene oborina, razine mora, ledenog pokrova i vremenskih ekstrema.
Klimatske promjene već utječu na Hrvatsku
Posebno su osjetljivi hrvatska poljoprivreda, turizam i vodni resursi. Suše i toplinski valovi otežavaju poljoprivrednu proizvodnju, povećavaju potrebu za navodnjavanjem te mogu utjecati na cijene hrane.
Za jadranske turističke destinacije izazovi uključuju visoke temperature, opskrbu vodom, intenzivne oborine, eroziju obale i porast razine mora. Važnost prilagodbe dodatno naglašava činjenica da su, prema podacima Hrvatske narodne banke, prihodi od stranih turista u 2025. godini iznosili 15,298 milijardi eura.
Poseban izazov predstavlja usklađivanje potreba poljoprivrede, turizma i stanovništva za vodom tijekom sušnih ljetnih mjeseci.
Hrvatska je još 2020. donijela Strategiju prilagodbe klimatskim promjenama do 2040. godine, s pogledom na 2070., no ključno je koliko se predviđene mjere doista provode.
Na Visu smo provjerili što klimatske promjene znače za pitku vodu
A kako sve to izgleda u praksi, provjerili smo na otoku Visu, gdje je u sklopu projekta Sea2Summit održana radionica posvećena klimatskim promjenama i podzemnim vodama.
Vis je jedan od rijetkih hrvatskih otoka koji se opskrbljuje vlastitom pitkom vodom. Za razliku od otoka koji ovise o dovodu vode s kopna, na Visu kišnica prodire kroz krško tlo i obnavlja podzemne zalihe iz kojih se voda crpi na području Korita.
No vlastiti izvori ne znače i neograničene količine vode. Stručnjaci Hrvatskog geološkog instituta Josip Terzić i Staša Borović objasnili su nam kako funkcionira otočni vodonosnik te zašto su suše i prekomjerno crpljenje potencijalna opasnost.
Naime, slatka podzemna voda nalazi se iznad gušće morske vode. Kada se njezine zalihe smanje zbog dugotrajne suše ili prekomjernog crpljenja, može doći do prodora mora i zaslanjivanja izvora.
Upravo je Vis primjer koliko je važno razumjeti klimatske promjene i njihove posljedice, osobito na otocima gdje su zalihe pitke vode dragocjen prirodni resurs.
Što su nam stručnjaci otkrili, koje su najčešće zablude o klimatskim promjenama i odakle Vis zapravo dobiva pitku vodu, pogledajte u našem videu.
Kako prepoznati zavaravajuće informacije?
Prema Andrićevoj analizi, za prepoznavanje klimatskih dezinformacija nije potrebno biti klimatolog. Važno je razlikovati pojedinačne vremenske događaje od dugoročnih trendova, izmjerene podatke od prognoza te znanstvene zaključke od političkih prijedloga.
Treba obratiti pozornost i na značenje brojki. Primjerice, koncentracija CO₂ u atmosferi nije isto što i količina godišnjih emisija, kao što ni temperatura jedne iznimno tople godine nije isto što i dugoročni globalni prosjek.
Jednako je važno provjeriti odgovara li naslov izvornom znanstvenom podatku. Zavaravajuća vijest ne mora sadržavati izmišljene informacije. Dovoljno je izostaviti kontekst, ograničenja ili neizvjesnost prognoze.
Zaključak analize jest da odgovorno izvještavanje o klimatskim promjenama ne zahtijeva ni širenje panike ni poricanje stvarnih rizika, nego točne informacije i jasno razlikovanje činjenica od procjena.
Andrić se inače bavi hidrologijom krša, upravljanjem vodnim resursima te utjecajem suša i klimatskih promjena na krške vodonosnike. Voditelj je nacionalnih i međunarodnih istraživačkih projekata, a ovu je analizu proveo u rujnu 2026. godine, koristeći znanstvene izvore i podatke o koncentraciji CO₂ od 1979. do 2025. godine.
Cjeloviti rad profesora Ive Andrića o klimatskim promjenama i dezinformacijama u medijima možete pročitati na portalu Replica.






