Semir Osmanagić, poznat po tvrdnjama o bosanskim piramidama, objavio je video iz Nadina koji je privukao veliku pozornost na društvenim mrežama. U njemu je kritizirao stanje arheološkog lokaliteta, prozvao arheologe sa Sveučilišta u Zadru te iznio niz tvrdnji o Liburnima, Ilirima i povijesti tog područja.
'Nadin je totalno zarastao, ostavljen, zaboravljen. Povremene arheološke kampanje se bave razdobljem rimskih okupatora, veličajući ih i status 'municipija' i 'rimskih slobodnih građana'', napisao je Osmanagić uz objavljeni video.
U samom videu Nadin je opisao kao jedan od najznačajnijih prapovijesnih gradova na području Hrvatske.
'Iz tog trojca Nadin, svojevremeno puno značajniji grad nego Zadar, dok nije došao antički Rim, potpuno zapušten... Ni jednog prometnog znaka koji bi nas uputio da dođemo dovdje. Sve je zaraslo', kazao je Osmanagić.
Tvrdio je i da se na lokalitetu mogu vidjeti ostaci različitih kultura te da su Liburni pripadali 'našoj' civilizaciji koja je postojala prije rimskih osvajanja.
Zbog njegovih tvrdnji za komentar smo se obratili stručnjacima koji se bave Nadinom, Aserijom i Bribirskom glavicom.
Na pitanja o Nadinu i Aseriji odgovorili su nam doc. dr. sc. Martina Čelhar s Odjela za arheologiju Sveučilišta u Zadru te dr. sc. Berislav Štefanac, muzejski savjetnik, dr. sc. Anamarija Eterović Borzić, muzejska savjetnica, i Petra Govorčin, kustosica iz Muzeja antičkog stakla u Zadru.
Na pitanja o Bribirskoj glavici odgovorila je dr. sc. Nikolina Uroda, voditeljica arheološke zbirke Bribir u Muzeju hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu.
Nadin je jedno od najvažnijih liburnskih naselja
Arheolozi ističu da je Gradina u Nadinu, antički Nedinum, jedan od najvažnijih arheoloških lokaliteta na istočnom Jadranu. Život na gradini započinje još u 11. stoljeću prije Krista, a riječ je o jednom od najvećih i najistaknutijih liburnskih naselja.
U rimsko doba Nadin dobiva status municipija, odnosno rimskog grada s određenim stupnjem lokalne samouprave. Naselje je napušteno tijekom 6. stoljeća, no njegov strateški položaj ponovno je dobio važnost u kasnom srednjem i ranom novom vijeku, osobito tijekom sukoba Mletačke Republike i Osmanskog Carstva.
Problem današnjeg Nadina, međutim, nije jednostavno pitanje interesa arheologa, već prije svega vlasničkih odnosa.
Lokalitet Gradina podijeljen je na velik broj katastarskih čestica u privatnom vlasništvu. Na pojedinim parcelama upisano je i više desetaka vlasnika, što znatno otežava planiranje istraživanja, zaštite i održavanja.
'U postojećim okolnostima lokalitet bi trebali održavati sami vlasnici, što je teško provedivo s obzirom na to da je riječ o stotinama suvlasnika pojedinih parcela', navodi Martina Čelhar.
Dodaju da gusta vegetacija nije samo posljedica neodržavanja. Ona trenutačno na određeni način štiti i ostatke srednjovjekovne tvrđave, čiji su zidovi sačuvani nekoliko metara u visinu.
'Kada bi se uklonila sva vegetacija, trebalo bi istodobno pristupiti arheološkom istraživanju utvrde te opsežnoj konzervaciji otkrivenih zidova, čija bi ukupna vrijednost iznosila nekoliko milijuna eura.'
Da bi država mogla osigurati sredstva ili se prijaviti na europske fondove, potrebno je najprije riješiti pitanje vlasništva. Zbog toga trenutno ne postoji održiv plan održavanja cijelog lokaliteta niti je moguće na terenu prezentirati sve dosad istražene strukture.
Istražen je tek mali dio Nadina
Na Gradini u Nadinu arheološka su istraživanja trajala do 2020. godine. Prema riječima zadarskih arheologa, njihov nastavak otežan je upravo zbog neriješenih imovinskopravnih odnosa i problema s financiranjem.
Iako su istraživanja bila višegodišnja i sustavna, istraženo je tek oko jedan posto površine čitavog naselja.
Arheolozi pritom naglašavaju da arheološka istraživanja nisu samo iskopavanje zidova i pronalaženje predmeta.
'Jednako je važno razumjeti kontekst u kojem su pronađeni, odnosno odnose među pojedinim slojevima, strukturama i nalazima, jer nam upravo oni omogućuju rekonstruirati povijest lokaliteta.'
Svaki se pronađeni predmet mora obraditi i konzervirati, dok arhitektonske ostatke treba zaštititi i dugoročno održavati. Zbog toga se opseg istraživanja prilagođava raspoloživim sredstvima i mogućnostima očuvanja onoga što je pronađeno.
Aserija ima drukčije uvjete
Za razliku od Nadina, Aserija kod Podgrađa ima znatno povoljnije uvjete za istraživanje i održavanje.
Aserija je, zajedno s Nadinom i Bribirom, bila jedno od važnijih liburnskih središta sjeverne Dalmacije. U rimsko doba dobiva status municipija, a starije liburnsko naselje razvija se u urbani centar s forumom, javnim građevinama i masivnim bedemima.
Na lokalitetu se sustavna istraživanja provode od 1998. godine. Posljednjih godina vodi ih Muzej antičkog stakla u Zadru u suradnji sa Zavičajnim muzejom Benkovac, uz sudjelovanje stručnjaka iz drugih institucija.
Provode se i konzervatorsko-restauratorski radovi, a lokalitet redovito održavaju Grad Benkovac i njegovo komunalno poduzeće.
Teren na kojem se nalazi Aserija u vlasništvu je Republike Hrvatske, što znatno olakšava planiranje istraživanja i zaštite, kaže Berislav Štefanac.
Što je s Bribirskom glavicom?
U priču o važnim liburnskim lokalitetima ulazi i Bribirska glavica, jedno od najznačajnijih arheoloških nalazišta u Hrvatskoj.
Na tom je prostoru još u željezno doba postojalo važno liburnsko naselje. Nakon rimskog osvajanja razvija se rimsko središte, a u kasnoj antici ondje nastaju i značajne memorijalne građevine.
U ranom srednjem vijeku prostor ponovno dobiva sakralnu funkciju, a upravo je ondje pronađen poznati natpis sa spomenom hrvatskog kneza Branimira iz 9. stoljeća.
Veliki procvat Bribir doživljava u 13. i početkom 14. stoljeća, kada postaje sjedište velikaške obitelji Šubić i jedno od važnijih političkih središta srednjovjekovne Hrvatske.
Bribirska glavica prostire se na oko sedam hektara, zbog čega njezino održavanje nije jednostavno. Lokalitet se redovito kosi i održava, a posljednjih se godina provode arheološka i geofizička istraživanja, dokumentiranje i konzervatorski radovi.
'Stoga se Bribirska glavica nikako ne može smatrati 'zaboravljenim' lokalitetom. Osim redovitog održavanja, posljednjih se godina kontinuirano provode arheološka i geofizička istraživanja, dokumentiranje te konzervatorski radovi', ističe Nikolina Uroda.
Istraživanja se posljednjih godina provode posebno uz sjeverni bedem, a geofizička snimanja omogućuju istraživačima da bolje vide strukture koje se nalaze ispod zemlje i preciznije planiraju buduća iskapanja.
Liburni nisu isto što i Iliri
Jedan od važnijih dijelova Osmanagićevih tvrdnji odnosi se na pitanje Liburna i Ilira.
Arheolozi objašnjavaju da Liburne treba promatrati kao skupinu željeznodobnih zajednica koje antički izvori povezuju prvenstveno sa sjevernim i dijelom srednjeg Jadrana.
'To nije nužno označavalo jedinstven i homogen 'narod' u modernom smislu', ističu.
Grčki i rimski autori nazivom Iliri označavali su različite zajednice na području istočnog Jadrana i njegova zaleđa. Pritom treba razlikovati pojam Ilira od rimskog pojma Ilirik, koji se odnosio na teritorijalnu i administrativnu jedinicu čije su se granice tijekom vremena mijenjale.
Podsjećaju i na rad hrvatskog jezikoslovca Radoslava Katičića, koji je još 1960-ih godina na temelju proučavanja osobnih imena izdvojio Liburne od Ilira u užem etničko-jezičnom smislu.
No, upozoravaju, suvremena arheologija treba biti oprezna s jednostavnim određivanjem drevnih zajednica kao 'naroda'.
'Još je važnije napomenuti da ime koje skupini daju vanjski promatrači ne mora nužno odražavati način na koji se sama ta zajednica identificirala', kažu.
Arheolozi: Ne treba povijest dijeliti na 'njihovu' i 'našu'
Dr. sc. Nikolina Uroda ističe da se Liburne ne može promatrati kroz današnje nacionalne i državne granice.
'Tumačenja prema kojima se Liburne na neki način 'oduzima' Hrvatskoj, veličaju rimski 'okupatori' ili se naša prapovijest pripisuje 'Zapadu' ne odgovaraju načinu na koji suvremena arheologija pristupa tim pitanjima.'
Liburni su, ističe Uroda, jedna od najvažnijih željeznodobnih zajednica istočnog Jadrana, dok je njihov odnos prema zajednicama koje antički izvori nazivaju Ilirima složenije pitanje.
'Prapovijesne zajednice ne možemo poistovjećivati s današnjim nacijama i državama, niti rimsko razdoblje suprotstavljati liburnskom kao povijest 'njih' nasuprot 'nama'', navodi Uroda.
Dodaje da su istraživanja Nadina obuhvatila različita razdoblja, od željeznodobnog naselja i liburnske nekropole do kasnijih faza razvoja.
Upravo je proučavanje svih tih slojeva, ističe, ključno za razumijevanje razvoja Nadina i života zajednica koje su ondje živjele kroz različita povijesna razdoblja.
Za razliku od dojma koji se može steći iz viralnog videa, arheolozi stoga ističu da stanje pojedinog lokaliteta nije moguće promatrati samo kroz količinu raslinja ili broj vidljivih ostataka. Na njegovu zaštitu i dostupnost posjetiteljima utječu vlasništvo nad zemljištem, financiranje, konzervacija, mogućnost prijave na fondove i dugoročno održavanje otkrivenih struktura.
