Sjećate se Marisol, Esmeralde, Pabla Martineza Negrete, Juana Miguela, Maríe de Jesús i mnogih drugih? Ako da, čestitamo, uspješno ste prošli test ljubitelja meksičkih telenovela koje su početkom 2000-ih u Hrvatskoj bile na vrhuncu svoje popularnosti. Ipak, tko bi rekao da će one biti sudionik u jednoj prekrasnoj ljubavnoj priči čiji su protagonisti Meksikanka Arietza Birač, nova 'hrvatska nevista', i njezin suprug Stefan koji je postao 'meksički zet.'
Za novi članak serijala Splićani vani vs. stranci u Splitu Arietza je otkrila kakvu su to točno ulogu u pronalasku hrvatskog supruga imale telenovele, zašto joj se ispočetka činilo da se Splićani uvijek 'svađaju', koje male laži Hrvati često govore, što to Meksikanci i Splićani imaju zajedničko, zašto su papuče i sunčane naočale postale njezin novi modni dodatak… Dobili smo i preporuke za must-see destinacije u novom turističkom dragulju - Meksiku - te saznali još mnogo zanimljivih informacija.
Nećemo držati čitatelje u neizvjesnosti. Kako ste se Vi i suprug točno upoznali i kakve veze imaju s tim telenovele?
'Oboje smo radili na Universityju of Houston-Clear Lake. Ja sam bila uredska menadžerica, a on je došao kao studentski ambasador. Tehnički je bio pod mojim nadzorom, no kako su to bili studentski poslovi na razini sveučilišta, nije bilo nikakvih problema oko izlazaka među kolegama, a osim toga, prvo smo bili prijatelji. Govorio mi je na španjolskom, ali ne na bilo kakvom španjolskom, nego dramatičnom, u stilu telenovela koje je gledao kao dijete. Tako se zahvaljujući telenovelama i njegovom malom, ali vrlo entuzijastičnom španjolskom vokabularu rodila ljubav. Znao je toliko toga o Meksiku i uvijek me mogao nasmijati. Veliki je i zaljubljenik u sport pa je često organizirao zajednička druženja nakon posla. U jednom trenutku napokon je skupio hrabrost i pozvao me van. Na prvi spoj otišla sam kao njegova pratnja za vjenčanje i sada s odmakom mislim da je to bio neki znak.'
Živjeli ste i u Sjedinjenim Američkim Državama tijekom studija. Zašto ste odlučili otići tako daleko?
'Moja teta s mamine strane živi u Teksasu sa svojim suprugom Teksašaninom i pozvali su nas da tijekom studija živimo s njima. Kad kažem 'nas', mislim na svoju sestru blizanku i mene. Zauvijek ću im biti zahvalna na toj prilici jer smo stekle prijateljstva za cijeli život, imale nevjerojatna iskustva i provele formativne godine u sigurnom i divnom okruženju. Život s njima dao nam je priliku da uronimo u taj klasični 'cowboy-country' stil života koji mi je jako prirastao srcu. Tamo sam upoznala i svog supruga tako da je Teksas na mnogo načina odredio tijek mog života.'
Zašto baš Sisak kao prvo mjesto života u Hrvatskoj?
'Ovo je zapravo priča mog supruga i predivna je. Nakon Domovinskog rata misionari su počeli dolaziti u Sisak kako bi podučavali engleski jezik i sport. Jedan od tih misionara predstavio je bejzbol, a moj suprug potpuno se zaljubio u taj sport. Misionari su se vraćali iz godine u godinu i naposljetku su osnovali neprofitnu organizaciju pod nazivom His Print Ministries koja i danas djeluje u Sisku. Organizacija provodi poslovne radionice i šalje doniranu sportsku opremu iz Sjedinjenih Američkih Država diljem Europe, i to sve iz Siska. Jedan od trenera koji se stalno vraćao pozvao je mog supruga da studira na sveučilištu u Houstonu, u Teksasu. Suprug je odabrao studirati biologiju i tamo nastaviti igrati bejzbol. Tako smo počeli izlaziti 2014., a vjenčali smo se 2018. U jednom trenutku čak smo bili u procesu dobivanja zelene karte kako bismo ostali u SAD-u, no tada su iz His Print Ministriesa spomenuli da im trebaju koordinatori programa u Sisku i ponudili su nam tu poziciju. Na kraju smo odlučili odustati od zelene karte i preseliti se u Hrvatsku, što je bila odlična odluka, posebno činjenica da nam je novi dom bio suprugov rodni grad. To nam je pružilo priliku da provedemo dragocjeno vrijeme s njegovim roditeljima i dugogodišnjim prijateljima.'
Pretpostavljam da ste doživjeli potres u Sisku tijekom pandemije. Jeste li uspjeli riješiti situaciju, je li bilo štete?
'Da, doživjeli smo potres koji je razorio Petrinju i Sisak. Bili smo tamo kad se sve dogodilo i premda sam prije proživjela potrese, nikada prije nisam doživjela tako snažne. Nakon njega otvorili smo svoj dom prijateljima koji su s nama bili tjednima dok se stvari nisu počele vraćati u normalu. Početak potresa posebno pamtim. Ručali smo i sjećam se kako smo zgrabili psa i istrčali iz kuće. Kasnije smo provjeravali obitelj i prijatelje kako bismo se uvjerili da su svi na sigurnom i da im se ništa loše nije dogodilo. Sjećam se i da smo otišli provjeriti njegovu mamu na njezinom radnom mjestu koja je srećom bila dobro. Zatim smo se odvezli do njegova obiteljskog stana u Viktorovcu. Tamo smo primijetili da je zgrada posve evakuirana te da je samo njegova baka još uvijek bila unutra. Zato je moj suprug zamolio susjeda da mu pomogne ući i izvesti je van. Kada ju je pronašao, sjedila je na krevetu i plakala. Molila se Bogu da je ili odmah uzme k sebi ili da je više nikada tako ne prestraši. Kada joj je suprug rekao da moraju izaći i zamolio je da uzme svoje stvari, ona ga je mirno pitala želi li prvo nešto pojesti jer je kuhala i mislila je da bi mogao nešto prigristi. Tipična hrvatska baka. Srećom, svi su bili sigurni.'
Kontinentalni ili primorski dio Hrvatske?
'Kontinentalna Hrvatska za mene znači obiteljska okupljanja i ležerne dane. Ona znači ajvar, domaće likere, pravljenje sarme i francuske salate, igranje društvenih igara i vikende provedene na vikendici mojeg svekra i svekrve. Znači i duge razgovore i druženja s muževim prijateljima iz djetinjstva. Međutim, nisam sigurna da bih se mogla vratiti tamo živjeti. Hladnije je i izoliranije, a to je bio i moj prvi put u životu da nisam živjela blizu mora. Iskreno, teško mi je živjeti bez mora jer mi primorje daje osjećaj slobode. Sve mi je dostupno pješice, busom ili biciklom. Imam prijatelje iz cijelog svijeta, moje cure s kojima mogu popiti kavu. Sunce koje gotovo stalno sija, more koje obožavam, a i ritam života čini se lakšim. Zato je sada Dalmacija postala moj dom.'
Je li Vas nešto pozitivno ili možda negativno šokiralo u Splitu, Sisku ili općenito u hrvatskoj kulturi?
'Jedna od najtežih stvari za mene u Sisku bili su kratki zimski dani. Na nedostatak sunca jednostavno se nisam mogla naviknuti. Utjecalo je na mene više nego što sam očekivala. Kad smo se preselili u Split, prilagodba je bila drugačija. U početku mi je bilo teško nositi se s onim što sam doživljavala kao 'drskost' ljudi iz Splita - njihovim tonom, njihovom energijom. Znala sam pitati supruga zašto se svađaju jer je meni to zvučalo kao stalni sukob. Ipak, s vremenom sam shvatila da je to jednostavno njihov način govora. Izražajan je, glasan i strastven, ali ne nužno agresivan. Jedino imam jednu malu zamjerku Splitu - nedostatak prostora za pse i njihove vlasnike, posebno na plažama. Mislim da je to nešto što bi se zaista moglo poboljšati.'
Gdje je ugodnije plivati - u Jadranskom moru, Meksičkom zaljevu ili pak Karipskom moru?
'Neću reći ništa loše ni o jednom mjestu jer svako od njih ima svoje prednosti. Volim kada mogu vidjeti kroz vodu dok plivam zbog čega sam veliki fan Jadranskog mora. Tako je čisto i prekrasno. Ipak, navikla sam i na Meksički zaljev jer je tamo moj otok. Voda je topla i lako je ući u nju, naprosto nema brige da će biti prehladna. Moj suprug to obožava, samo uđe bez razmišljanja. I Karipsko more apsolutno je predivno, slično Jadranu, ali zna biti mutno jer se pijesak miješa s valovima. Budući da na Jadranu ima više stijena nego pijeska, voda ostaje kristalno čista. Uvijek se šalim s hrvatskim prijateljima da postoje tri male 'laži' koje govore: more nije tako hladno, a rakija i kava nisu tako jake!'
Objavili ste video o zatvorenim trgovinama i nedostatku života u centru grada zimi. Jeste li se sada navikli na to i smetaju li vam tu i tamo turisti u jeku sezone kao i lokalcima?
'Prva godina bila je teška jer nisam znala da ovdje postoji 'zimski način rada.' Također, još nisam imala izgrađenu zajednicu pa sam se osjećala prilično usamljeno. Sada znam da se tijekom tih mjeseci život jednostavno preseli u zatvorene prostore. Suprug i ja često organiziramo ugodna druženja kod kuće gdje ja kuham meksičku hranu za prijatelje, a poslije igramo društvene igre, slušamo glazbu i jednostavno razgovaramo. Pratim i gradski portal kako bih vidjela koja se događanja organiziraju te Facebook grupu Expats in Croatia da ne propustim nešto zanimljivo.Moja prva godina s turistima bila mi je čak simpatična. Bilo je lijepo gledati ljude kako istražuju grad, ali već druge godine bilo mi je dosta. Nisam mogla ni kupiti namirnice na pazaru, a da me ne proguta masa s kruzera. Kad smo suprug i ja shvatili da je opcija provesti tri mjeseca u Meksiku kako bismo izbjegli turističku sezonu stvarno ostvariva, spakirali smo kofere i pobjegli. Napravimo to gotovo jednako kao što lokalci pobjegnu na svoje vikendice što je, iskreno, jako pametan potez!'
Objavili ste i viralne TikTok videe o stvarima koje 'imaju smisla' u hrvatskim kućanstvima i u Splitu. Bez čega više ne možete zamisliti život, a otkrili ste to tek nakon preseljenja?
'Ha ha! Smiješno mi je da to spominjete! Video je zapravo nastao iz jednog trenda koji je bio popularan prije nekog vremena i natjerao me da pogledam Split potpuno drugim očima. Prvo što mi pada na pamet jesu - papuče. Potpuno sam podlegla utjecaju, toliko da više ne mogu biti opuštena kod kuće bez njih. Također, postoje stvari koje jednostavno imaju smisla samo ljudima iz Splita. Kao… - zašto ima toliko trgovina sunčanim naočalama? Ni ja više ne mogu izaći iz kuće bez njih, to je postalo praktički obavezno. I jesu li Splićani svjesni da su neki galebovi veliki kao psi srednje veličine?'
Kako biste opisali Hrvate? Jeste li ovdje stekli nova prijateljstva?
'U Sisku nisam imala problema s ljudima jer su suprugova obitelj i njihovi prijatelji postali naša zajednica i lako su me prihvatili u svoj krug. Kako sam po prirodi prilično smirena i povučena, u Splitu sam se zaista morala potruditi izgraditi vlastitu zajednicu. Ljudi ovdje imaju snažan karakter, ali kada shvatite da to nije osobno, već da je to jednostavno njihov način komunikacije, lakše je stvarati prijateljstva. S vremenom sam shvatila i da ljudi u Splitu ne puštaju lako nekoga u svoj krug ako ne vjeruju da ta osoba ostaje. Žive u gradu punom turista, gdje su mnogi odnosi privremeni, a većinom otprije imaju duboka, cjeloživotna prijateljstva. Zato kada netko novi dođe, trebaju znati da je to nešto trajno prije nego što ulože svoje vrijeme i energiju. Jednostavno to nije kao kod nas Latinoamerikanaca koji smo otvoreniji i lakše sklapamo nova poznanstva. Ako je Hrvat vaš prijatelj, to znači da će uložiti vrijeme u vas i smatrati vas dijelom obitelji. Jednom kad sam sve ovo shvatila, osjećala sam se opuštenije i u svakodnevnom životu, pa i na tržnici. Da, ljudi su glasni i direktni, ali ako ostanete smireni i sigurni u sebe, sve će biti sasvim u redu.'
Što volite u Hrvatskoj, a posebno u Splitu?
'Nakon svega zaista sam zavoljela život koji sam ovdje u Splitu izgradila za sebe. Volim koliko je lako svugdje stići pješice - bilo do kafića, na planinarenje ili do mora. Volim sporiji tempo života i malu zajednicu koju sam ovdje pronašla, poznata lica koja te primijete i pozdrave kada hodaš ulicom. Volim osjećaj sigurnosti i taj kontrast grada kada ljeti oživi s turistima pa i kada zimi ponovno postane miran i tih. Obje verzije imaju svoju posebnu ljepotu.'
Koja mjesta najviše volite u Splitu i zašto?
'Što se tiče prirode, jako volim mjesta poput Zvončaca i Marjana jer su savršena za šetnju, trenutak tišine ili jednostavno uživanje u pogledu. Također, volim otići na Drugu vodu i na plažu Bačvice na kupanje, a i novi dio Žnjana izgleda fantastično. Žnjan je sada zaista prekrasno uređen i veliki je iskorak za dalmatinsku obalu generalno.'
Kako ide učenje hrvatskog jezika?
'Moj je život uglavnom na engleskom, počevši od odnosa sa suprugom, prijateljstava, posla pa do toga da su mi čak i društvene mreže više na engleskom nego na španjolskom. Zato sigurno hrvatski ne vježbam koliko bih htjela. Pohađala sam nekoliko tečajeva hrvatskog i definitivno mogu nešto govoriti. Mogu se snaći u trgovini, naručiti kavu, voditi osnovni razgovor, otići na ribarnicu bez da nešto preplatim, ali nema toga što jedno 'aeeee' ili 'ma daa' ne mogu riješiti. S druge strane, kako sam prilično povučena i introvertirana osoba, ne volim ispasti smiješna pred drugima. Znala sam reći blagajnici da želim platiti govedinom umjesto gotovinom jer mi mnoge riječi zvuče slično. Učenje jezika zna biti ponizno iskustvo, ali u nekom trenutku jednostavno je potrebno pomiriti se s činjenicom da je moguće ispasti smiješan.'
Imate li favorite za preporuku iz meksičke ili hrvatske kuhinje?
'Gdje god da jesmo, volimo to mjesto i uživamo u njemu. Dok ne dođe vrijeme za selidbu, ulažemo srce i dušu u to da ga zavolimo i sigurna sam da će nam, ako odemo, neke stvari jako nedostajati, a neke ćemo rado ostaviti iza sebe. Kad govorimo o hrani, moram istaknuti da je Meksiko golema zemlja. Samo u Mexico Cityju živi devet milijuna ljudi, a postoji 31 savezna država, s tim da je svaka poznata po različitim jelima svoje regije. Doista nije lako uzeti jedno ili dva jela i usporediti ih s hrvatskom kuhinjom. Meksičku kuhinju čak je priznao UNESCO - i obožavam je, posebno meksičke doručke i jela od morskih plodova. Međutim postoji i toliko hrvatskih jela koja obožavam. Mojih top pet su sarma, francuska salata s jabukama umjesto krumpira po receptu moje svekrve, lignje na žaru s blitvom, pašticada i piletina s mlincima. Stvarno, obje kuhinje imaju toliko toga za ponuditi i zato ih podjednako volim.'
Osjećate li se sada više 'kao kod kuće' u Hrvatskoj ili Meksiko i dalje ostaje dom?
'Mislim da će ljudi koji su ikada emigrirali razumjeti da je srce zauvijek podijeljeno na dijelove. Meksiko je mjesto gdje je moja obitelj, tako da će mi on uvijek biti dom, pogotovo zato što se i moj suprug tamo osjeća kao kod kuće. Kada je u Meksiku, postaje drugačija verzija sebe, ona koju moja nova hrvatska obitelj nikada nije vidjela. Povezuje se s kulturom i okruženjem na svoj, jedinstven način. To je njegova strana koju obožavam gledati, strana zbog koje su ti posjeti zaista posebni. Dok smo živjeli u Houstonu, posjećivali smo Meksiko svake godine. Međutim, nakon preseljenja u Hrvatsku, pandemija i ograničenja putovanja spriječili su nas da idemo bilo gdje. Zato se u periodu od 2019. do 2024. nismo vraćali, a sada idemo svako ljeto. Pritom pomaže činjenica da je moj suprug profesor u Split International Schoolu pa imamo sreću što imamo duge praznike, a i ja radim online pišući blogove i članke za određene klijente po ugovoru.Nedostaje nam i Teksas, jer su tamo mnogi članovi naše obitelji, prijatelji i naše formativne godine. Odlazak odande uvijek je pomalo bolan. Isto vrijedi i za Sisak, tamo je obitelj mog supruga i zaista smo uvijek dobrodošli i zbrinuti kad god dođemo. I onda, tu je i Split. Ovdje smo izgradili zajednički život. Volimo živjeti ovdje, stvorili smo lijepu rutinu i uživamo u našim malim vikend-tradicijama i u svojoj maloj zajednici. Na neki način, sva ta mjesta su naš dom. Baš svako od njih nosi dio našeg srca i gdje god bili, osjećamo se povezano i ugodno.'
Slavíte li tradicije iz obje kulture i kako ih kombinirate? Što Hrvati i Meksikanci imaju zajedničko, a da ljudi to možda ne očekuju?
'Živim izvan Meksika već toliko dugo da ponekad zaboravim neke tradicije. Tek kad telefonski razgovaram s mamom, shvatim da nešto slavimo. Sjetim se i kad prijatelj spomene neki običaj pa mi se odjednom vrate sva sjećanja iz djetinjstva. Ipak, na mnogo načina Hrvati i Meksikanci dijele više tradicija nego što ljudi misle, uglavnom zato što smo obje katoličke zemlje. Vi imate Svi svete, a mi Día de los Muertos. Naš je možda glasniji i šareniji, ali u svojoj srži riječ je o istoj stvari. Obilježavamo i Pepelnicu, kao i vi, a dok Hrvati imaju maškare, Meksikanci imaju Carnaval. Obje zemlje imaju i jaku kulturu ispijanja kave. Vi imate rakiju i likere, a mi imamo mezcal i tekilu. Vi imate velika, glasna vjenčanja koja traju satima pa dok svi još uvijek plešu, djeca zaspu na stolcima, a hrana se poslužuje tri puta samo da bi gosti bili zadovoljni, i da, tako je i kod nas. Hrvatice drže do svog izgleda, a isto vrijedi i za Meksikanke.
Na dubljoj razini, vi imate ljude koji odlaze raditi u druge zemlje, a tako i mi. Zatim se vraćamo kući, provodimo vrijeme s obitelji i jedemo svoja omiljena jela kao da sutra ne postoji. Kada počnete stavljati te male detalje jedan uz drugi, zapravo je smiješno. Toliko je sitnih sličnosti koje kulture čine iznenađujuće povezanima jednom kad ih zaista primijetite. Postoje i hrvatske tradicije koje obožavam i koje su potpuno drugačije od onoga uz što sam odrasla. Volim vrijeme berbe, kada se svi okupe kako bi pravili ajvar, zimnicu i domaće likere. To je tako posebno obiteljsko iskustvo. Volim i tradiciju paljenja svijeća na Dan sjećanja na žrtve Domovinskog rata i Dan sjećanja na žrtvu Vukovara i Škabrnje.
Ipak, postoje i različitosti. Posebno se sjećam jednog dana iz vremena kada smo živjeli u selu pokraj Siska. Jednog jutra bila sam sama, pila kavu i uživala u tišini te odjednom čula tamburice i pjevanje. Djeca u kostimima stajala su pred mojim vratima! Uspaničila sam se jer sam iskreno mislila da su neka divlja djeca puštena na slobodu. Zgrabila sam nekoliko paketića keksa, podijelila ih i poslala djecu dalje.'
Koji je najveći kulturološki nesporazum koji ste doživjeli s obje strane?
'Ako govorimo o meksičkom podrijetlu, mislim da svi pretpostavljaju da sam iz Mexico Cityja - neka partijanerica koja voli piti tekilu i plesati salsu. Istina je posve drugačija jer sam zapravo s malog otoka na jugu Meksika koji se zove Ciudad del Carmen, Campeche, a obitelj je porijeklom iz Coatzacoalcosa, Veracruz. Premda su i tamo zabave normalne, ne žive svi Meksikanci partijanerskim stilom života. Ipak, ljutu hranu zaista volim. Što se tiče Hrvata, mislim da ljudi ponekad pretpostavljaju da su svi Hrvati hladni ili nepristupačni što definitivno nije istina. Većina Hrvata je ljubazna, srdačna i spremna uskočiti i pomoći, samo treba razumjeti njihov način komunikacije. Mogu biti direktni ili nagli, ali kad to prihvatite, shvatite koliko su zapravo gostoljubivi.'
Koju ste hrvatsku naviku ili mentalitet usvojili, a da to niste očekivali?
'Ovo je lako! U Sisku sam naučila da uvijek nosim papuče kad je hladno, a u Splitu da uvijek imam sunčane naočale i, naravno, da za loše raspoloženje okrivim jugo! Naučila sam i da nije dobro nikad sjediti izravno na hladnim pločicama i da treba pokrivati leđa od vjetra. Posebno mi se svidjelo ono splitsko 'pomalo' koje znači da ništa nije hitno kao i činjenica da su fjaka ili siesta praktički svete.'
Postoji li nešto iz Meksika ili SAD-a što srcu posebno nedostaje?
'Iz Teksasa mi najviše nedostaje obitelj s kojom sam odrasla, posebno moja sestra blizanka. Ona tamo sada živi sa suprugom i njihovom bebom. Moj nećak mi nedostaje toliko da boli. Teško je gledati kako odrasta preko ekrana i uvijek se bojim da me možda neće zapamtiti ako ga ne zovem svaki drugi dan. Iz Meksika mi nedostaju mama, brat te brojni ujaci, tetke i rođaci, zapravo cijela obitelj. Nedostaje mi sjediti satima za stolom nakon obroka, razgovarati, igrati domine s tetkama, smijati se i nadoknađivati propušteno vrijeme. Nedostaju mi i školski prijatelji.
Jako mi nedostaje i meksička ulična hrana. Ima nešto posebno u tome da jedeš tacose u 2 ujutro ili uzmeš brzi zalogaj na ulici koji nije napravljen od kruha. Nisam navikla jesti toliko kruha i sigurna sam da drugi Latinoamerikanci razumiju na što mislim, naprosto je težak za želudac! Imati svu raznolikost meksičke hrane, plus štandove sa svježim voćem i sokovima, i to po vrlo pristupačnim cijenama, nešto je nevjerojatno. Platiti gotovo dva eura za avokado kao Meksikanki čini mi se kao zločin.'
Meksiko je postao 'must-see' destinacija među travel influencerima. Koji dio Meksika biste preporučili Hrvatima i zašto?
'Uvijek preporučujem mjesta poput Puebla, Mérida, Mexico City i Oaxaca jer su to povijesni gradovi puni kulture, znamenitosti, zabavnih aktivnosti i, naravno, nevjerojatne hrane. Posebno preporučujem Oaxacu zbog fantastične kuhinje i zbog kušanja tekile i mezcala koji su po jačini slični rakiji. Za ljubitelje povijesti, Calakmul je nezaobilazan. Inače, to je golemo arheološko nalazište s piramidama na koje se još uvijek smije penjati, za razliku od Chichen Itza.'
Koji biste savjet dali drugim Meksikancima ili drugim strancima koji možda razmišljaju o preseljenju u Hrvatsku?
'Prvo što bih preporučila svakome tko se seli u novu zemlju jest da pronađe zajednicu. Pronađite hobi koji ste oduvijek htjeli isprobati, aktivnost koja vas je zanimala, uključite se u bilo što. Ništa ne može više naštetiti vašem iskustvu života u novom gradu od izolacije. Možete prebroditi nostalgiju za hranom ili poteškoće s jezikom, ali nemati društvo ili razlog da ustanete iz kreveta osim posla, može ozbiljno narušiti mentalno zdravlje. Sigurna sam da se ovaj savjet odnosi i na Hrvate koji žive u inozemstvu. Umjesto da pokušavate stvoriti 'mali Meksiko' gdje god odete, istražujte, širite vidike i prihvatite novu zemlju. Stvarajte nova prijateljstva, učite iz kulture, otkrivajte nove stvari i pronađite načine da zavolite zemlju u kojoj živite. Budite aktivan član svoje zajednice, čak i ako to nije vaš rodni grad.'
Ako želite saznati kako Arietza provodi svoj dan u Splitu, pogledajte video u prilogu.