'A, sad adio', pjevalo se na Zvončacu uz suze brojnih, vjernih gostiju na oproštaju od Bobisa. Počastili su djelatnici, zamijesili su i svoje kolače, iznijeli i za nazdraviti s dragim ljudima kojima su posljednjih desetljeća više od konobara.
Rijetko mjesto s dušom, gdje se mahom okuplja domaći svit, znalo se i tko kakvu kakvu voli, koje piće, s ledom ili bez. Bilo je mjesto i za razgovore, za ono nešto po čemu je Split bio prepoznatljiv.
Radio je kontinuirano od Mediteranskih igara u Splitu (MIS). Vrata mu je zatvorio nedostatak jednog papira, zbog kojeg je eliminiran iz licitacije, provedene doslovce u zadnjim danima mandata Ivice Puljka.
Bobis na Zvončacu je, podsjetimo, jedan od tri koja zatvara vrata danas. Na Rivi se odrađuje posljednji dan, kao i u Marmontovoj.
'Zadnja utvrda socijalizma', nasmijao je djelatnik za kraj. Na Rivi su nam doslovno rekli da im je danas najteži dan, jer ponovno proživljavaju svaki trenutak, od provođenja natječaja do buđenja nade da bi ipak mogli ostati.
