Što donose izbori u Bosni i Hercegovini 4. listopada, osim novih tehnologija koje se uvode - biometrijske identifikacije i optičkih skenera? Tko će se uspjeti nametnuti u bošnjačkom, hrvatskom i srpskom političkom bloku? Odgovore znaju politička analitičarka Ivana Marić i profesor političkihznanosti Adnan Huskić koji su bili gosti Špice s Macanom.
Već neko vrijeme traju pripreme i predstavljanje kandidata koji će se naći na listama na općim izborima u Bosni i Hercegovini zakazanim za 4. listopada 2026. Izbori su raspisani 7. svibnja, a politička kampanja u praksi već traje mjesecima. Sveučilišni profesor i politolog Adnan Huskić u podcastu Špica s Macanom istaknuo je da osobni brending kandidata nije presudan na izborima, budući da birači već imaju unaprijed oblikovane preferencije.
'Možda je čak i manje bitno radi li se o osobama čiji imidž tek treba graditi, ali bojim se da su preferencije birača u tom smislu već ranije definirane, neovisno o tome o kojim se osobama radi. Naravno, neće se sigurno kandidirati osoba koja bi mogla odbiti birače određene političke opcije, ali čini mi se da je presudnije tko stoji iza te osobe, odnosno kakva se poruka time želi poslati', rekao je Huskić.
Izborni sustav u BiH temelji se na etničkoj i teritorijalnoj podjeli vlasti, što značajno utječe na način biranja članova Predsjedništva, objasnila je politička analitičarka Ivana Marić. U Republici Srpskoj bira se isključivo srpski član Predsjedništva, pa se kandidiraju samo osobe koje se izjašnjavaju kao Srbi, što taj proces čini relativno jednostavnijim. U Federaciji BiH svi birači imaju jedan glas i mogu glasati za bilo kojeg kandidata, neovisno o nacionalnoj pripadnosti, što omogućuje da kandidati jednog naroda dobiju značajnu potporu i izvan vlastitog biračkog tijela.
'Nema nikakve odredbe da Hrvati mogu samo glasati za Hrvate, Bošnjaci za Bošnjake, već vi dobijete jedan papir i na njemu se odlučujete hoćete li glasati za Bošnjake ili za Hrvate. I to je ono što dovodi u zabunu. Maksimalan broj hrvatskih glasova koji je osvojila kandidatkinja HDZ-a Borjana Krišto bio je 180 tisuća. Kod Bošnjaka je nekad bilo i skoro pola milijuna. Željko Komšić je dobio skoro 250 tisuća glasova, a toliko nema hrvatskih birača u Bosni i Hercegovini. To su glasovi Bošnjaka koji imaju dovoljno glasova da mogu izabrati oba kandidata', objašnjava Marić.
Za izbore hrvatskog predstavnika u Predsjedništvu Federacije BiH pojavljuju se lica koja su već dugo u politici, ali se dosad nisu eksponirala za ovakve pozicije, rekla je Marić.
'Slaven Kovačević (Demokratska fronta) je osoba koja je mijenjala više nacionalnih izjašnjavanja i stranaka, a sada je završio kod Željka Komšića kao kandidat bošnjačke opcije za hrvatskog člana Predsjedništva. Darijana Filipović (HDZ BiH) je relativno mlada, ali već dugo aktivna u politici, iako je dosad bila manje vidljiva. Djeluje povučeno i smatram da bi joj to mogla biti jedna od slabijih strana u kampanji jer nije dovoljno prodorna. Ipak, iako je novija u ovom kontekstu, Dragan Čović već duže radi na njezinoj promociji i često je prisutna na važnim političkim događajima. Što se tiče kandidata 'Petorke' (HDZ 1990, HRS, HNP, HSS i HDS Zdenko Lučić), on nije široko poznat u političkoj javnosti BiH, iako je bio brigadni general HVO-a tijekom rata. Ostaje pitanje kako će uspjeti izgraditi svoj imidž, a moguće je i da će se u javnosti pojavljivati različite priče o njemu', navela je Marić.
Još uvijek je neizvjesno koji će kandidati iz bošnjačkih stranaka ući u utrku, a to je bitno za daljnji razvoj situacije, pa i odnose unutar izborne utrke u hrvatskom korpusu, kazao je Huskić.
'Imamo jasno Denisa Bećirovića kao kandidata SDP BiH-a, ali još uvijek nemamo kandidata Stranke demokratske akcije (SDA), što je ključna nepoznanica u cijeloj priči. Ovisno o tome tko bude kandidat SDA, tek tada možemo barem djelomično procijeniti kakva bi mogla biti raspodjela glasova unutar bošnjačkog biračkog tijela. Ako bi se radilo o njihovoj vodećoj osobi, hipotetski Bakiru Izetbegoviću, on bi predstavljao ozbiljnog protukandidata sa značajnom podrškom', rekao je Huskić.
U Republici Srpskoj situacija je jednostavnija, ali Marić naglašava kako bi u slučaju poraza Milorad Dodik izgubio moć, a time i kontrolu nad pravosuđem.
'Dodik bi porazom izgubi moć, a gubitkom moći gubi i utjecaj na pravosuđe, jer u Republici Srpskoj nitko nije osuđen za krupnu korupciju, dok je u Federaciji to slučaj kod nekoliko političara. I dalje je vrlo jaka sprega politike i pravosuđa, pa ili nema korupcije ili je pravosuđe korumpirano. Zbog toga Dodik mora zadržati moć, što je, prema toj interpretaciji, osigurao i kroz pobjedu Siniše Karana', navodi Marić.
Dodaje i da se u Republici Srpskoj opozicija nalazi u specifičnoj situaciji jer, iako ima realnu priliku za pobjedu, unutarnje podjele i sukobi mogu to onemogućiti. Kao potencijalni kandidati spominju se Draško Stanivuković (PDP) i Jelena Trivić (Narodni front), koji su ranije bili u sukobu, ali su, kako se navodi, privremeno ublažili odnose. S druge strane, dio opozicije okupljene oko SDS-a zagovara Branka Blanušu (SDS) kao kandidata za predsjednika RS-a, dok se za druge pozicije spominje i Nebojša Vukanović (Lista za pravdu i red).
Ono što je novost na ovim izborima jest uvođenje suvremenih tehnologija poput biometrijske identifikacije i skeniranja glasačkih listića. Skeneri će biti povezani s glasačkim kutijama i omogućit će elektroničko očitavanje glasova, a podaci će se nakon zatvaranja birališta prenositi u središnji sustav što bi moglo omogućiti objavu prvih preliminarnih rezultata već nekoliko sati nakon zatvaranja birališta. Međutim, kako upozorava Huskić, takve tehnologije ne mogu u potpunosti spriječiti moguće zloupotrebe izbornog procesa.
'Ne možemo riješiti pitanje prisile, ucjenjivanja birača, niti problem velikog broja ljudi na budžetu koji se potiču da glasaju za određene opcije. Također, postoje i takozvani 'bugarski vlakovi'. Ne mislim da su to nužno masovne prevare, ali postoji određeni stupanj pritiska na birače da glasaju na određeni način', istaknuo je Huskić.
S druge strane, Marić izražava skepsu prema učinkovitosti novih tehnologija, naglašavajući da bez strožih kazni one neće donijeti značajne promjene.
'Nijedna razvijena zapadnoeuropska država ne rješava to primarno tehnologijom, nego strogim sankcijama. U BiH su kazne blage i često ih političke stranke jednostavno prihvate kao trošak. Sve dok ne postane kazneno djelo varanje na izborima, posebno za članove biračkih odbora, imat ćemo probleme. Neće nam pomoći nikakvi skeneri', zaključila je Marić.
