VIDEO Tonči Huljić: Ako moram birati između dobrog stasa i glasa, biram stas

'Ambicija mi je probiti se u Hollywood', otkrio je kompozitor Tonči Huljić u BizCasting poslovnom podcastu, a rijetki znaju da mu je prije nekoliko godina zamalo izmakla ta prilika.

- Već je sve bilo dogovoreno, potpisao sam preko Universala predugovor s Martinom Scorseseom za rad na Aleksandru Velikom, ali onda je došlo do komplikacija. On je tada dovršavao film Bande New Yorka i netko od dvojice glavnih glumaca se ozlijedio, ne mogu se sjetiti tko pa ni dandanas ne znam koga više mrzim, Leonarda Di Capria ili Daniela Daya Lewisa. Onda su počeli problemi, prolongiralo se snimanje i Scorsese je otkazao realizaciju Aleksandra Velikog. Ali ostao sam raditi s Universalom, kasnije su me plasirali kroz neke druge filmove poput XXX-a, prodavali moju glazbu za Disneyeve trailere i slično. Oni od mene uzimaju gotove, već izdane pjesme, a ja dobivam udio u filmu - objasnio je Huljić, dodavši da se uspio izboriti za jako dobre uvjete kakve nisu mogli postići ni neki etablirani kompozitori filmske glazbe.

Rekao je kako mu taj svijet nije stran jer i sam iza sebe projekte poput serija i mjuzikla pa zna kako ući u glavu redateljima i dati im ono što od njega traže.

Osim prema (filmskoj) glazbi, od malih nogu je imao afiniteta i prema režiji koju je čak htio i studirati. 

- Bio sam jako talentiran za to. U sedmom i osmom razredu sam bio prvi na republičkom i saveznom natjecanju iz kino amaterizma. Snimali smo crno-bijele filmove od pet minuta na zadanu temu i meni je to išlo jako dobro. Dobro sam crtao pa sam radio i animirane filmove - prisjetio se Huljić pa dodao da mu je i danas ambicija snimiti dugometražni film, ali da ga u tome priječe prilike na tržištu. 

- Ja se sad mogu početi baviti filmom, ali nisam siguran da mi se u ovakvim tržišnim uvjetima isplati ulagati svoj novac u to. Nitko ne ide raditi film ako će iz prodaje ulaznica vratiti 10 posto troškova - kazao je, otkrivši da bi snimio nešto mediteranskom, fellinijevskom stilu. 

On je već 40 godina privatni poduzetnik koji proizvodi pjevače i hitove, u svom stvaralačkom procesu kreće od izvođača, onda prema njemu stvara glazbu, a potom supruga Vjekoslava piše stihove. „Drugom polovicom devedesetih smo žena i ja znali izbaciti po 120 pjesama godišnje. Tu nismo imali kriterija, išli smo na dvije-tri pjesme koje će nositi album, a ostalo smo štancali da popuni prostor. No, često su baš te pjesme s vremenom postale hitovi jer su pisane nepretenciozno i bez pritiska - ispričao je Huljić, dodavši da bi, da ima glas kao Petar Grašo, radio pjesme samo za sebe.

Ističe da su osamdesete bile najljepši dio karijere, a kad se devedesetih promijenila situacija i moralo se više nastupati do sitnih noćnih sati, shvatio je da mora usporiti, odnosno proširiti mrežu suradnika pa je tako u jednom trenutku radio s čak 18 izvođača. Naglašava da je uvijek volio osjetiti binu i da mu je godila popularnost pa ne čudi da je danas kao kompozitor poznatiji od nekih svojih izvođača. 

Kao pravi poslodavac, požalio se da je rad s pjevačicama kompliciran jer im s vremenom teže padaju putovanja, prirodno žele postati majke i traže veći dio financijskog kolača. Naglašava da ne voli raditi s problematičnim osobama jer cilja na dugoročnu suradnju i zato pomno skenira psihoprofile svojih suradnika. 

- Danas se najviše novca u glazbi vrti u koncertima, povećanom tržištu, airplayju i digitaliji. Digitalija je danas ono što je bio CD, to su platforme poput Deezera ili Spotifyja. danas svatko može lansirati samog sebe iz spavaće sobe ako je dovoljno lud, ali teže je normalnima jer je cijela civilizacija skrenula u krivom smjeru - smatra Huljić. 

Ne smatra se bogatim čovjekom u hrvatskim okvirima. 

- Da sam vani bio bih multimilijarder, ali možda ne bih bio živ - izjavio je u BizCastingu. 

Nahvalio je koncept i rad HDS ZAMP-a kojeg smatra odličnim vidom zaštite autora i izvođača, a branio je i bivšeg predsjednika Ivu Josipovića od, kako je rekao, političkih pamfleta da on zarađuje neku veliku lovu od autorskih prava. 

- Čovjek je bio tajnik ZAMP-a i onda je postao predsjednik države i onda su se pričale gluposti da mu se kao našteti - ispričao je, napomenuvši kako je on porijeklom s Jelse odakle su i Plenković i Beroš, a majka mu je s Krka gdje navraća Milanović.

Požalio se kako domaće televizije nemaju novca za autorska prava na glazba, a šakom i kapom troše na scenografije, voditelje i kostime. On je razvio poslovni model u kojem im daje prava na njegov katalog, a zauzvrat rade na nekim zajedničkim projektima. 

Sad se u potpunosti posvetio instrumentalnoj i crossover glazbi kojom se počeo baviti prije dvadesetak godina, a mnogi ne znaju da se ostvario i na međunarodnoj sceni kroz Maksima Mrvicu i ženski kvartet Bond. To ga je i poguralo na globalnoj sceni jer iako mu ne znaju ime, znaju za njegove pjesme. 

- Dugo vremena sam svoj talent uzimao zdravo za gotovo, sad to više ne radim. Nastavit ću gurati tu instrumentalnu priču jer u jednom trenutku u životu moraš odlučiti pametno ostariti - objasnio je, dodavši da svatko tko radi glazbu to radi da ga ljudi čuju, dođu na koncert i da od toga mogu živjeti. 

- Sve po pitanju glazbe se svodi na to možeš li doći na binu i prodati karte - to je sve, a kojim ćeš stilom doći do toga, to je stvar afiniteta - rekao je, dodavši kako se danas može više posvetiti umjetničkom dijelu glazbe, a ne isključivo komercijalnom koji mu je bio glavna vodilja kroz cijelu karijeru. 

Ističe da je uživao u doba korone kao nikad jer se mogao u cijelosti posvetiti muzici i novim projektima, a opisao je i proces odabira klijenata. Kod umjetnika traži kompletan paket, energiju i karizmu, a ne isključivo dobar izgled ili glas. 

- Imaš žena koje sjede negdje u kutu, ali njihov magnetizam te privlači, onda je drugo pitanje kako pjeva. Ako moram birati između dobrog stasa i glasa, biram stas - priznao je Huljić u BizCastingu.