'Ako danas kažu da više ne trebam dolaziti, ravnodušan sam': Splitski vozači progovorili o uvjetima u Prometu i strahu od odmazde

Preduge smjene bez pauze, tehnički problemi s vozilima, nehigijenski uvjeti, nefunkcionalna naplata karata i psihološki pritisci - tako radne uvjete u splitskom Prometu opisuju njegovi vozači. Povod za njihovo javljanje bio je tekst o pravnim koracima koje je poduzelo više od 150 zaposlenika zbog sumnje u dugogodišnje neisplaćivanje putnih troškova, suprotno važećem pravilniku.

Nakon objave tog teksta, redakciji se obratilo više vozača koji su, uz problem isplata, iznijeli i širi spektar poteškoća s kojima se, kako kažu, svakodnevno suočavaju - od organizacije posla do odnosa unutar firme. U proteklim tjednima i mjesecima razgovarali smo s više od 15 vozača. Svi su htjeli govoriti pod uvjetom anonimnosti, navodeći strah od posljedica poput degradacije, prebacivanja na lošije linije ili službenih opomena.

- Ako nešto kažeš - kazna. Ako šutiš, onda gubiš dostojanstvo - opisuje jedan od sugovornika atmosferu u firmi.

Ovo je samo dio onoga što su nam ispričali. Vozači su otvoreno govorili o mnogim aspektima rada u Prometu, a gotovo svi za trenutačno stanje odgovornima smatraju one na rukovodećim funkcijama. Upravo nadređeni, tvrde, svojim odnosom stvaraju atmosferu nepovjerenja i straha, u kojoj su radnici često obespravljeni.

Vozači tvrde da od pandemije koronavirusa rade u izuzetno dugim smjenama, bez predaha i osnovnih uvjeta za rad.

- Nekad su vožnje bile raspoređene u tri smjene, a danas sve guraju u dvije zbog manjka vozača. Radio sam smjene koje su trajale više od devet sati - bez pauze, bez WC-a, bez ičega - kaže jedan od njih.

Na papiru, dodaju, piše da imaju pravo na odmor, no u praksi je to rijetkost.

- Vozimo tri kruga bez pauze, a na papiru piše da imamo pola sata odmora. Taj odmor postoji samo u rasporedu, ali ga u stvarnosti nisam imao - kaže drugi vozač.

Zbog nedostatka radne snage, nerijetko su radili dane koji su trebali biti slobodni, a to im se, tvrde, ne priznaje kao prekovremeni rad.

- Ljudi rade na svoje slobodne dane jer su u kreditima, imaju obitelj, žele zaraditi. Ali to se ne računa kao prekovremeni rad, tako da izostaje i satisfakcija u zaradi - navodi jedan od njih.

Uz fizičko i mentalno opterećenje, vozači se suočavaju i s problemima vezanim uz održavanje vozila.

- Prijaviš kvar i ništa. Voziš još nekoliko dana s istim problemom. Ako previše 'talasaš' i prigovaraš, znaju ti dati lošiju liniju ili gori autobus - tvrdi jedan sugovornik.

Poseban problem, ističu, predstavlja nedostatak osnovnih sanitarnih uvjeta. Na rijetkim stajalištima, kažu, postavljeni su plastični WC-i koji su, po njihovom mišljenju, neprikladni.

- To nije ni higijenski ni primjereno. Nemaš gdje oprati ruke, nema sapuna, nema vode. Kada je nedjelja doslovno nemaš gdje oprati ruke, jer nema niti kafića u kojima bi mogao zamoliti da te puste u zahod - govori jedan vozač.

Pričaju nam da je zabilježen slučaj zdravstvenih problema zbog loših uvjeta u autobusima. Istovremeno, bez obzira na nedaće koje nosi takav posao, sugovornici upozoravaju i na to da se odlazak na bolovanje često doživljava kao problem, a ne pravo.

- Imam svoj autobus, svoju liniju. Odem na bolovanje, a kad se vratim, ništa više nije moje. Gurnu te tamo gdje nedostaje vozača, bez ikakvog reda - kaže jedan.

Neki su vozači uvjereni da ih se povratkom s bolovanja namjerno prebacuje na teže linije, kao oblik internog kažnjavanja.

Više vozača istaknulo je i problem vremenski nerealnih vožnji, koje su, prema njihovim riječima, često neizvedive bez kršenja prometnih propisa. Pogotovo ljeti...

- Tri sata i 45 minuta bez pauze do Omiša i natrag. Ljeti. Ni WC, ni marenda. A moraš ispoštovati vožnju - navodi jedan.

- Od Splita do Žrnovnice za 35 minuta? Možeš jedino ako kršiš ograničenja. I onda, kad zakasniš, kriv si ti. A ako dobiješ kaznu zbog prebrze vožnje, opet si kriv ti - dodaje drugi.

Vozači tvrde da ključne probleme ne predstavljaju sami direktori, već dugogodišnji rukovodeći kadar.

- Problem nije direktor. Njega se mijenja. Problem su ljudi oko njega, oni koji su godinama na istim pozicijama, a nitko ih ne kontrolira - kaže jedan od njih.

Atmosfera u firmi, kako je opisuju, obilježena je strahom i nepovjerenjem, a sindikati se doživljavaju kao pasivni. Tvrde da se zaposlenici dijele na 'podobne' i 'nepodobne', pri čemu ovi drugi gube redovne linije i bivaju premješteni na zahtjevnije rute.

- Podobni dobiju bolje autobuse, lakše linije, barem imaju svoje linije. Ako si nepodoban, ideš tamo gdje nitko neće - navodi jedan.

- Ako kažeš nešto, postaješ meta. Počinju ti mijenjati raspored, ignorirati te, micati s linija. Obilježe te - tvrdi drugi.

Posebno frustrira ticketing sustav, koji je, kako navode, plaćen milijune, a redovito stvara probleme.

- Ticketing vrijedi 33 milijuna eura, a ne radi. Zna ne bilježiti stanice, krivo ispisivati karte, validatori ne rade, a mi se uz svoj posao još i s time borimo - kaže jedan od vozača.

Kao sigurnosni rizik vozači navode i neoznačena stajališta na brojnim prigradskim linijama.

- Vozači odgovaraju ako se nekome nešto dogodi, iako stajališta uopće nisu označena. Na primjer, između Splita i Klisa, nema gotovo nijedne prave stanice. Stanice na cesti bi trebale biti iznimka, a kod nas su pravilo - upozorava jedan vozač.

Dodaju i da na pojedinim linijama prometuju zglobni autobusi koji, prema njihovom mišljenju, uopće nisu prikladni za te trase, dok su neke linije, kako tvrde, odobrene bez objektivne provjere izvedivosti na terenu.

- Ima linija koje se nikad nisu ni trebale voziti velikim zglobnim autobusima, a neke se uopće nisu smjele ni odobriti. Ceste su uske, opasne i nimalo prilagođene ovakvim vozilima. Granje ulazi u trake, vozači udaraju u grane i razbijaju stakla - ističe jedan od sugovornika.

Na kraju, većina vozača govori o osjećaju iscrpljenosti i sveprisutnom gubitku motivacije.

- Nisam mislio da ću ovo ikada reći, ali da mogu birati, radio bih u DES-u prije nego u Prometu. Toliko mi se ogadila situacija. Više ni dolazak na posao ne doživljavam kao nešto vrijedno. Ako mi danas kažu da više ne trebam dolaziti - ravnodušan sam - kaže jedan od njih.

Odgovor Prometa: 'Samo dvije smjene traju dulje od devet sati, sanitarni uvjeti nisu zadovoljavajući, a preraspodjele su moguće nakon bolovanja'

Na upite vezane uz uvjete rada vozača, iz Prometa kažu kako su navodi o prekomjernim smjenama i lošoj organizaciji izvan konteksta cjelokupnog sustava organizacije rada te ističu da se podaci mogu interpretirati na više načina.

- Od 180 dnevnih smjena, njih svega 2 (1,1 %) traju dulje od 9 sati, a 31 smjena (17,2 %) ima dvokratni raspored rada. Uz to, napominjemo da ne postoji nijedna smjena koja traje više od 6 sati bez predviđene pauze, a duljina odmora ovisi o liniji na kojoj se vozi - poručuju iz Prometa.

Dodaju da je pauza predviđena, ali da ju ponekad nije moguće iskoristiti unutar radnog vremena:

- Prosječno trajanje smjene, uključujući sve pauze i stajanja, iznosi 7 sati i 42 minute, dok je efektivno vrijeme vožnje znatno kraće. U praksi se zna dogoditi da vozač ne iskoristi pauzu pravovremeno, najčešće zbog prometne situacije i odstupanja od voznog reda.

Na primjedbe o sanitarijama odgovaraju:

- U potpunosti se slažemo s tvrdnjom da higijenski uvjeti u potpunosti nisu zadovoljavajući. Vozačima je trenutno dostupno 8 kemijskih sanitarnih kabina na početno-završnim stajalištima, svjesni smo da to nije dugoročno rješenje i intenzivno radimo na poboljšanju uvjeta.

Na tvrdnje o mogućim posljedicama nakon bolovanja odgovaraju:

- Trenutno je oko 7 % vozača na bolovanju, što je znatno ispod europskog prosjeka. Po povratku s bolovanja, ponekad su moguće preraspodjele vozača s obzirom na trenutne potrebe rasporeda.

Na navode o tehničkim problemima s naplatom karata, iz Prometa ističu:

- Sustav e-ticketinga povremeno ima tehničke poteškoće, no svi prijavljeni problemi se evidentiraju i ispravljaju, osobito ako su doveli do štete za zaposlenika. Zaposlenici se u takvim slučajevima ne sankcioniraju i ne snose odgovornost.

Na pritužbe o stajalištima i sigurnosnim uvjetima dodaju:

- U praksi se nerijetko susrećemo s neadekvatno označenim autobusnim stajalištima, što je isključiva nadležnost jedinica lokalne samouprave i Županijske uprave za ceste. O svim uočenim nedostacima ih redovito obavještavamo i surađujemo u rješavanju tih problema.