'Cijenim prirodnu starost više nego umjetnu mladost', poručuje liječnik koji je prestao uljepšavati noseve

Voditelj i novinar Aleksandar Stanković u današnjoj emisiji 'Nedjeljom u 2' ugostio je prof. dr. sc. prim. Marka Velimira Grgića, otorinolaringologa. U fokusu razgovora bila je estetska kirurgija i pitanje gdje su granice 'uljepšavanja' tijela, ali i šire teme poput stanja u zdravstvenom sustavu. No, u ovom tekstu zadržat ćemo se na estetskoj kirurgiji.

Grgić je nekada radio estetske operacije nosa, no danas se tim zahvatima više ne bavi. Govorio je o medicinskim rizicima zahvata koje ljudi poduzimaju na vlastitom tijelu kako bi bili 'ljepši i atraktivniji'. Trenutačno se bavi endoskopskom kirurgijom na području baze lubanje. 

U uvodnom prilogu gledatelji su se imali priliku pobliže upoznati s liječnikom koji je i strastveni saksofonist, a bend u kojem svira većinom čine liječnici. Njihov glazbeni sastav zove se 'Lista čekanja'.

Na početku emisije otkrio je što ga je privuklo endoskopskim operacijama baze lubanje, no govorio je i o svojim počecima, kada se bavio estetskim zahvatima.

Otkrio je da mu je rinoplastika bila jedan od najizazovnijih dijelova otorinolaringologije. Kazao je, među ostalim, da mu je tada, ali i danas, fascinantno kako dva milimetra mogu značiti razliku između katastrofe i odličnog uspjeha.

Ispričao je i anegdotu s edukacije, kazavši kako je tada naučio da vrhunski kirurzi ponekad nemaju dobre rezultate.

– Točno znam kada mi se dogodila prekretnica, nekakvo prosvjetljenje. Na kongresu u Barceloni, a već sam tada radio 10–15 godina, slušao sam okrugli stol na kojem je bilo pet tadašnjih 'bogova' rinoplastike. Pričali su, po fotografijama pacijenata, koju bi tehniku primijenili. Gledao sam slike prije i poslije, shvatio da su ljudi bili lijepi i prije i pitao sam se jesu li ljepši poslije. Nakon toga sam otišao na okrugli stol na kojem se govorilo o prvim rezultatima endoskopske kirurgije baze lubanje i tamo vidio rezultate gdje se tumor u glavi operira kroz nos, a čovjek izgleda kao da nije operiran – ispričao je, pojašnjavajući što mu je promijenilo mišljenje i kada je shvatio čime se doista želi baviti u životu.

Osim otorinolaringologije, bavi se i rinologijom te pomaže ljudima koji otežano dišu kroz nos. Kroz godine rada, kazao je, svjedočio je slučajevima ljudi koji su operirani, a unatoč tome i dalje otežano dišu.

– Shvatio sam da postoji velik broj ljudi koji nisu zadovoljni rezultatima, a čak ni njihovi operateri ne znaju da nisu zadovoljni. Shvatio sam i da postoje pacijenti koji nisu zadovoljni mojim rezultatima, a za koje čak ni ja ne znam – rekao je.

Voditelj ga je upitao je li ikada pacijentima sugerirao da im se, uz operaciju koja bi pomogla disanju, estetski 'uredi' i nos. Liječnik je odgovorio da to godinama više ne radi.

– Neću reći da to nikada nisam rekao jer vam je žao ako čovjek ima deformitet, a ide na funkcionalnu operaciju, da mu ne ponudite informaciju da se nos može i estetski uljepšati. Međutim, cijela ta priča mora biti vrlo razumna. S godinama koje imam naučio sam da određeni estetski dio tog zahvata nosi nepotrebni rizik i zato to ljude već godinama ne pitam. Osim toga, kroz ambulantu mi je prošlo puno ljudi koji su imali 'ružne' noseve, a to uopće nisu registrirali. Operirao sam prijatelja koji je teško disao i imao skoliozu, nos mu je išao u stranu centimetar i pol, i po svim je mjerilima bio neadekvatan, ali u cijelom njegovu društvu nitko nije primijetio da ima problem. Zato se jako ustručavam pitati nekoga želi li još nešto raditi jer ga ne želim stigmatizirati i ukazivati na nešto što možda nije ni primijetio i što ga zapravo ne smeta – kazao je dr. Grgić.

Kazao je i da mnogi od nas možda nisu zadovoljni svojim izgledom, ali smatra da to treba prerasti. Priznao je da 'cijeni prirodnu starost više nego umjetnu mladost'.

– Cijenim nesavršenost do neke mjere – rekao je.

Govoreći o porastu broja rinoplastika, istaknuo je da je problem višestruk.

– Ljudi koje zovemo 'celebrities' diktiraju nekakve ideale uspješnosti i ljepote, i masovno se uljepšavaju. Društvene mreže rade ogroman pritisak na mlade ljude. U posljednje vrijeme počeo sam mijenjati svoje mišljenje jer sam 20 godina sudski vještak za otorinolaringologiju, kirurgiju glave i vrata te plastičnu kirurgiju. Vidim sve više problema u smislu da liječnici nagovaraju ljude i postavljaju trendove, što ne bi trebalo biti. Moji kolege rade neetičnu reklamu uljepšavanja i sve to zajedno rezultira porastom estetske kirurgije – rekao je, dodavši da mu kolege često kažu kako ljudi sami to traže.

– U redu, oni to traže, ali ja sam liječnik i moram reći da nešto nije opravdano – naglasio je.

Govoreći o posljedicama estetskih zahvata, rekao je da ga posebno smetaju i zabrinjavaju promjene na unutarnjoj strukturi nosa.

– Najbolje izvedena operacija, uspješna operacija, može rezultirati subjektivnim osjećajem pacijenta da ne može disati na nos. Ne radi se o lošoj operaciji, lošoj kirurgiji ili lošem kirurgu, ali pacijent nakon toga nije zadovoljan. Te ljude često viđam. Kod nekih ne mogu objasniti što se točno dogodilo. Nekima se sluznica isuši, drugima pojačano curi nos, a kod nekih je nalaz uredan, sve izgleda dobro, ali čovjek nije zadovoljan jer ne diše dobro, a ja to ne mogu popraviti. To je ono što mene frustrira kao rinologa – kazao je.

Dodao je kako se i njegovim vrhunskim kolegama često dogodi da pokušaju popraviti posljedice estetskih zahvata koji nisu imali dobar rezultat, ali u tome ne uspiju.

– I sam sam se više puta našao u takvoj situaciji, čak i kod pacijenata koje sam osobno operirao, a koji nisu bili zadovoljni. Osjećaš odgovornost i želju da pomogneš pa pokušaš s (re)operacijom, koja nekad završi još lošijim rezultatom. Nažalost, treba puno iskustva i suočavanja s vlastitim i tuđim neuspjesima. Mislim da nema rinokirurga u Hrvatskoj koji nije imao loš rezultat, a da ga ja nisam vidio. To vam odgovorno tvrdim – rekao je.

Upitan je ide li na živce estetskim kirurzima kada kritizira estetske zahvate.

– Da, siguran sam. Prvi put sam o tome javno govorio na tribini prije nekoliko mjeseci. Sjećam se da me jedna novinarka 'oprala', kazavši da je šteta da o tome govori netko tko se time ne bavi, ne znajući da sam ja to prestao raditi – rekao je.

Stanković je potom parafrazirao riječi sudionika te tribine Hrvoja Handla, dr. med., specijalista psihijatra i subspecijalista psihoterapije, koji je kazao da ne bi bilo loše da se ljudi koji se žele podvrgnuti estetskom zahvatu prethodno posavjetuju s psihologom.

– Potpuno se slažem s tim, ali to nosi problem. Kada imate pacijenta s nekakvim graničnim izgledom nosa, ne možete mu reći da ode psihijatru jer naše društvo to ne prihvaća kao nešto prihvatljivo – komentirao je.

Stanković je primijetio kako na estetske operacije često odlaze žene koje su lijepe, na što je gost odgovorio da baš u takvim slučajevima odgovornost vidi u struci.

– Studentima kažem da ću od nakaznog nosa napraviti ružni nos, a od ružnog – neupadljiv. Ali neupadljiv nos neću uljepšavati niti ću lijepi nos učiniti prekrasnim. O tome se radi – kazao je, objašnjavajući gdje su njegove granice, a gdje granice pojedinih kolega.

Na konstataciju voditelja da je mogao lijepo zarađivati da se time bavio, Marko Velimir Grgić odgovorio je da je to točno.

– Evo, intimna stvar. Moram dići kredit da bih obnovio kuću koju sam dobio od roditelja. Nekoliko puta pomislio sam da sam mogao zaraditi ogromne novce i još uvijek mogu. No, čovjek mora raditi ono što voli, da se osjeća dobro, da se ujutro probudi i osjeća dobro. Nije u šoldima sve – rekao je, čime je zaključen dio razgovora o estetskoj kirurgiji.

U nastavku emisije govorio je o uvjetima rada u zdravstvu. Otkrio je da radi s entuzijastičnom ekipom, ali i da je svjestan kako neke druge klinike u Kliničkom bolničkom centru 'Sestre milosrdnice' ne rade u takvim uvjetima.