'Kauč nacija' na nogama: Kako kao sociolog objašnjavam znanstvenu fantastiku koja se jučer dogodila u Hrvatskoj

Jučer u 18 sati na trgovima hrvatskih gradova održao se prosvjed u znak potpore cjelovitoj kurikularnoj reformi i Borisu Jokiću koji predvodi Ekspertnu radnu skupinu za provođenje te reforme. Mediji izvještavaju o nevjerojatnom broju prosvjednika za hrvatske prilike koji se popeo na oko 40 tisuća i to je prva važna stavka ovog prosvjeda koja eksplicitno govori da je građanima - dosta. Ova brojka je pitanje znanstvene fantastike kad se zna da se radi o 'kauč naciji' neizmjerno visokog praga tolerancije na nepravdu. Ono što je praksa razvijenog svijeta, da na najmanje dokidanje prava pokažu nezadovoljstvo izlaskom na ulice, ovdje je rijetka iznimka pa se ovaj prosvjed može staviti po masovnosti u kontekst onog za Radio 101 koji se odvio prije točno 20 godina i sadržavao mnogo više ljudi. 

Druga važna stvar prosvjeda 'Hrvatska može bolje' je to što je još jednom podsjetio na postojanje ideoloških podjela u hrvatskom društvu. Podjele su utemeljene na sukobu dvaju suprotstavljenih svjetonazora: prvog konzervativnog, vezanog uz Crkvu, koji sve više izlazi u javnost i ulazi u politiku, te drugog liberalnijeg, nezadovoljnog trenutnim stanjem i političkim vodstvom. Ovaj prosvjed je svojevrsni odgovor na konzervativne tendencije koje su se pojavile u hrvatskom društvu, ali svesti ga samo na ideološku razinu bi bila velika pogreška jer je on u svojoj biti nastao kao otpor ideološkom uplitanju u kurikulum.

Narod je prepoznao važnost ove reforme i pokazao da u moru razočarenja hrvatskim političkim životom i društvenom klimom, možda postoji svjetlo na kraju tunela. To svjetlo je obrazovanje koje prati duh vremena i nije tamnica za učenike i profesore, obrazovanje lišeno politike i podjela koje može predstavljati temeljni kamen oporavka Lijepe Naše i usmjereno je na kritičko mišljenje koje neće proizvoditi uspavane klimalice glavama, nego aktivno misleće pojedince. Zato je možda ovo jedna od najvažnijih reformi za naše društvo. Važno je naglasiti kako kurikularna reforma nije završena priča već ostavlja dosta mjesta za dijalog i prijedloge, ali od stručnjaka, a ne profesionalnih ideologa. 

Građani su očito s pravom izgubili vjeru u političare, ali su se aktivirali jer vjeruju u mlade i budućnost. To je ono što je najvažnije u vezi ovog prosvjeda i što objedinjuje sve ostale njegove točke. Građani koji su izašli na ulice su pokazali da im je obrazovanje bitno, da žele izbjeći politiziranje ove najvažnije grane oporavka Hrvatske i da se osjećaju odgovornim za budućnost svoje djece. Možda će se toj djeci onda ostvariti one utopijske riječi koje je Boris Jokić izgovorio na kraju svog gostovanja u emisiji 'Nedjeljom u 2' kad je rekao 'Ovo je zemlja za nas, ovo je zemlja za sve naše ljude'. Bez podjela, uplitanja politike, s vjerom u zemlju znanja i napretka.