'Puno sreće, mira i zdravlja'!

Još samo malo i zapljuštat će čestitke s 'puno sreće, mira i zdravlja'. Eventualno i 'para'. 

Ispod svega toga, makar zatomljena, ispod površine, u srži našeg bića, stoji samo jedna želja. Stoji čežnja nad svim čežnjama - čežnja za trajnim sidrom naše duše. Za ispunjenjem koje ne mogu dati prilazne stvari. 

Zapravo, stoji čežnja koju ne može ništa zamijeniti. Makar to, često i nesvjesno, pokušavali učiniti različitim 'supstitutima' potrebnim za 'postizanje sreće, mira i zdravlja'. 

Inače, taj izraz ('sreća', 'mir', 'zdravlje') je prilično kolokvijalan, općenit, i u stvarnom životu baš i ne funkcionira. Jer su nejasne i same definicije navedenih pojmova.

Tako, na primjer, kad ljudi jedni drugima uobičajeno zažele 'puno zdravlja', najčešće misle na - fizičko zdravlje. Iako se pojam odnosi i na duševno-duhovnu komponentu našeg bića. A to često zna biti mnogo važnije nego samo fizička komponenta. 

Nadalje, smatra se da čovjek ne može biti nikako miran ako je fizički bolestan. Ili netko njemu drag. Što nije istina. Može. 

Također, smatra se da čovjek ne može nikako biti sretan ako mu netko nanese nepravdu, ako ga bliski ljudi ogovaraju, ako... Što nije istina. Može. 

Hoću reći, toliko je u životu nezgodnih situacija i okolnosti zbog kojih nije moguće imati takvu, izvanjsku 'sreću, mir i zdravlje'. To je zato što se najčešće drži da čovjek može biti miran, sretan i zadovoljan samo kad su okolnosti posložene onako kako mu odgovara. A to nije točno. 

Pa se čovjek trudi, nastoji svojim (slabim) snagama i sposobnostima 'osigurati' željeno stanje. Ili mu se barem približiti. Ali... ne ide. Ne možemo iskontrolirati svoj vlastiti život, a kamoli događaje i ljude oko nas. 

Pokušavamo, eto, mnogo čime zamijeniti nezamjenjivo - jednostavnu potrebu za živim Bogom na kojemu i naš život može oživjeti, stajati i opstati - za vijeke vjekova. Živi Kamen, Sidro, Svjetlo, Snaga, Put, Sklonište, Radost...

Svi imamo tu iskonsku potrebu da naš život ima čvrst i istinski smisao. I još nešto - da naš život ne propadne i kad isteknu zemaljski dani. Nego da živimo u dobrom pouzdanju, vjeri... U tome je naša iskonska čežnja. U tome je, kako razmišljam, 'sreća, mir, zdravlje i blago-stanje'.

U tom smislu, uz par stihova, svim čitateljima Dalmatinskog portala želim od srca blagoslovljenu i sretnu Novu godinu!

KA' BI ČOVIK ZNA

E, ka' bi ovi čovik zna
Da tu Zvizdu naša' nije
Di se ne bi sve popeja
Samo da ga svitlo zgrije

E, ka' bi ovi čovik zna
Virno slidija bi sinjal
I sva bi mora pripliva
Samo da nađe taj Feral