Pet godina nakon što je Vrhovni sud vratio oslobađajuću presudu u slučaju Brodosplit na ponovno suđenje pred izmijenjenim sudskim vijećem Županijskog suda u Splitu, konstatirana je zastara za kazneno djelo pranja novca pa je postupak u cijelosti obustavljen protiv četvorice okrivljenika. Na optuženičkoj klupi preostala su tek trojica, bivši direktori splitskog škvera Goran Vukasović i Ante Luetić te broker Drago Maček koji i dalje imaju aktivnu optužbu za zlouporabu položaja i ovlasti, odnosno, poticanje na to kazneno djelo.
Slučaj Brodosplit pokrenut je 2006. godine za vrijeme premijera Ive Sanadera nakon što su hrvatske vlasti dobile obavijest iz Austrije o sumnjivom tijeku novca. Milijuni dolari odlepršali su iz splitskog škvera čim su uplaćeni, a okrivljenici su to pravdali posebnim 'training ship' konceptom koji je, međutim, implementiran tek na posljednja dva od ukupno četiri naručena broda.
Broker Maček zastupao je njemački Wessels koji je naručio četiri tankera. Vukasović je bio u to vrijeme prvi čovjek Brodosplita, a Luetić financijski direktor. Uprava je dogovorila posao po cijeni od 51,5 milijuna dolara po tankeru, no potom su sklopljena dodatna pisma prema kojima se naručitelju vraća 1,9 posto provizije od ugovorene cijene. Nakon što je Wessels uplatio pet milijuna dolara predujma, 4,7 milijuna vraćeno je na račune naručitelja na Cipru. Novac je potom prebačen na račun tvrtke u Grazu. Maček je bio jedini ovlaštenik. Dizao je novac i doznačavao ga na račune ostalih optuženika.
U ožujku 2014. sudac Zoran Kežić oslobađa sve optuženike te konstatira da nema dokaza o pranju novca. Zaključak je suda kako je 4,7 milijuna dolara iz Brodosplita isplaćeno legalno. Prihvatio je tvrdnju optuženika da je novac bio namijenjen razvoju studije za školovanje pomoraca, premda je tužiteljica Marina Matušan smatrala da se radi o čistoj fikciji smišljenoj da opravda izvlačenje novca.
Vrhovni sud dao joj je za pravo. Zaključeno je da je tužilaštvo ispravno osporilo potpunost i pravilnost činjeničnih utvrđenja u presudi. Među ostalim, navedeno je kako sud nije analizirao određene odlučne dijelove iskaza svjedoka i isprava, nego se koncentrirao samo na sadržaje dokaza koji idu u prilog zaključka o izostanku dokaza za inkriminirana djela.
Utvrđeno je i da sud nije analizirao ekonomsku svrhu pravnih poslova. Zamijećena je i nedosljednost isprava u pogledu isplata i sklapanja konzultantskih poslova, a konstatirano je i kako se sud uopće nije bavio poslovnim odnosom između društava na temelju kojeg je došlo do prosljeđivanja novca.
Nije analizirana ni logika kupca koji traži povećanje cijene. Obično ima interes da cijena bude što niža.
Naloženo je novo suđenje pred izmijenjenim sudskim vijećem, no prije rasprave valjalo je odraditi kombinirano financijsko-brodograđevno vještačenje.
Potrajalo je dok se našao vještak brodograđevne struke, no vještačenje je naposljetku izrađeno te je sudac, četvrti u ovom predmetu, sredinom prošle godine stvorio pretpostavke za početak glavne rasprave u ovom predmetu. No, tada je iznenada preminuo branitelj Gorana Vukasovića, koji traži odgodu dok se novi branitelj upozna s dokaznom građom. U rujnu sudac zbog zdravstvenih razloga odlazi na višemjesečno bolovanje. Po povratku seli u istražni centar Županijskog suda, a predmet u rad dobiva nova sutkinja koja konstatira zastaru za pranje novca.