Ante Pranić: Prijevremeni izbori su se trebali održati prije godinu dana

Ante Pranić, nositelj Nezavisne liste mladih i novi predsjednik Gradskog vijeća Vrgorca gostovao je u serijalu Dalmatinskog portala 'Pitaj me bilo šta'. Evo pitanja čitatelja i Pranićevih odgovora...

Ne može se o Vama naći puno podataka na internetu, osim o djelovanju u sklopu Nezavisne liste mladih. Kako biste se predstavili čitateljima koji ne žive u Vrgorcu.

- Rođen sam 6. prosinca 1987. godine u Makarskoj. Djetinjstvo sam proveo u Vrgorcu gdje sam završio osnovnu i srednju školu. Upisao sam Fakultet građevinarstva u Splitu 2006. godine. Nakon toga, 2009. godine završio sam Preddiplomski studij i upisao Diplomski studij, smjer konstrukcija, kojeg sam završio 2011. godine. Između posla u Splitu i Vrgorcu odlučio sam se za Vrgorac. Jedan vrgorački poduzetnik ponudio mi je posao. Nakon godinu i pol dana stjecanja iskustva i terenskog rada s ljudima, u vremenu legalizacije odlučio sam pokrenuti vlastit obrt u kojem sam trenutno zaposlen. Jako sam društvena osoba, puna energije. U slobodno vrijeme amaterski igram mali nogomet kao svaki drugi Vrgorčanin, a često za osobni gušt zaigram s prijateljima partiju balota. 

Zašto naziv 'Nezavisna lista mladih' ako na listi imate ljude različitih dobnih uzrasta. Na listi imate ljude koji su bili aktivni od SDP-a, do HDZ-a, pa i HSP-a. Kako ste se ujedinili u zajedničku listu?

- Nezavisna lista mladih ne stavlja naglasak na godine jer nama godine nisu bitne. Mi smo željeli naglasiti da smo mladi po razmišljanju koje ne poznaje ni lijevo ni desno kada je u pitanju interes Vrgorca. Nekolicina nas je bila u pojedinim političkim strankama, od HDZ-a, SDP-a do HSP-a, iako nismo nikada obnašali dužnosti u tim strankama niti nas vežu neke političke afere, bili smo samo obični članovi. S vremenom smo nadrasli uska politička gledišta, izašli smo iz političkih stranaka jer smo bili razočarani u cjelokupni politički sustav Hrvatske kojem nedostaje dosljednost i konkretni rezultati političkog djelovanja. U političkim strankama na svim razinama napreduju poslušnici, podobnici bez čvrstog stava i svog mišljenja koji služe samo za podizanje ruke prilikom glasovanja i držanje leđa političkim liderima. Politički lideri se više vole okružiti takvim ljudima, nego ljudima s čvrstim stavom koji bi s vremenom mogli biti prijetnja samim liderima. 

Osim toga, u Vrgorcu mnogi politički stranački lideri izdaju interes Vrgorca zbog svoje političke karijere. Mnoge odluke trenutne Vlade iz Zagreba, ali i županijskog vrha iz Splita ne idu na ruku Vrgorcu. Čelni ljudi vrgoračkog HDZ-a i SDP-a aktivnije se ne protive tim odlukama jer se ne žele zamjerati stranačkom vrhu isključivo zbog budućnosti svojih osobnih političkih karijera. U svemu tome gubi Vrgorac. Sve to nas je nagnalo da izađemo iz političkih stranaka prije 20 mjeseci pred same prošle lokalne izbore i izaberemo svoj nezavisni politički put u ime Vrgorca.

Kakav je osjećaj pobijediti HDZ nakon 23 godine vladavine u Vrgorcu. Kako ste to uspjeli?

- Najbolji osjećaj mogao se osjetiti jutro nakon pobjede kada se na licima mnogih sugrađana mogao vidjeti iskreni osmijeh oduševljenja. Ova je pobjeda razbila dvostranačku blokovsku podjelu grada na HDZ i SDP. Konačno su mnogi vidjeli da promjene u gradu mogu donijeti lica koja nemaju stranačke iskaznice u džepu. Na izbore smo izašli kao jedina nezavisna lista protiv čak četiri parlamentarne stranke. Oni su imali svoje ideologije i slova koja označavaju imena stranaka, a mi smo uporno inzistirali na programskim načelima i ljudima na listi. Problem Vrgorca kao i mnogih dalmatinskih sredina je taj što birači respektiraju stranke samo zbog tri slova u imenu. Na dan izbora te stranke imaju stranačku mašineriju, ljude koji slijede stranačke zapovjedi zaboravljajući što su čelnici tih stranaka radili u proteklom razdoblju. Političke stranke žele uporno svesti predizbornu kampanju na ideologiju lijevo-desno, a mi smo tu podjelu nastojali razbiti pozitivnom kampanjom koja je bila usredotočena na ljude koji ne izlaze na izbore. Kada razbijete u glavama birača tu blokovsku podjelu na lijevo-desno i usmjerite ih na program i konkretne stvari, a ne na ideološka načela, dobivate izbore. Mnogi sugrađani nakon naše pobjede, čestitajući nam na ulici, napominjali su da smo ovom pobjedom vratili vjeru u mogućnost promjena. Mnogi su nam rekli da nisu izašli čak ni na ove izbore jer nisu vjerovali do sada da se nešto može promijeniti, pogotovo jer smo nezavisna lista. Ovom pobjedom očekujemo još veću izlaznost na predstojećim izborima i to je pravi uspjeh ovih izbora. 

Zajednička lista za parlamentarne izbore

Ako izađete na parlamentarne izbore i dobijete većinu, planirate li smanjivati plaće saborskim zastupnicima i ministrima?

- Bez obzira tko dobio većinu na parlamentarnim izborima mislim da je Hrvatskoj potreban radikalni zaokret. Država se nalazi u jako teškoj financijskoj situaciji. Svakim danom je sve više i više ljudi na rubu egzistencije i ne mogu podmiriti osnovne troškove života. Ne nude se konkretna rješenja, stvara se osjećaj bezidejnog lutanja i životarenja iz dana u dan, a često saborski zastupnici i ministri u svojim obraćanjima javnosti objašnjavaju problematiku po principu 'za problem su krivi moji prethodnici'. Davno je jedan od zadnjih moralnih političara Hrvatske, Vlado Gotovac, izjavio 'Ne može Vlada živjeti kao da je u Njemačkoj, a narod kao da je u Zanzibaru. Vlada mora dijeliti sudbinu svoga naroda, inače nema vjerodostojnosti, ni politike, ni političara'. Smanjenje plaća saborskim zastupnicima i ministrima sigurno nas neće izvući iz financijske krize, ali mislim da bi to bio nužan potez zbog solidariziranja s mnogim građanima koji se nalaze na rubu egzistencije. Time bi političari imali veći kredibilitet u očima građana, a manja novčana primanja bi očistila hrvatsku politiku od pojedinaca koji kao 'političke hijene' žele sjesti u Sabor samo zbog osiguravanja svoje materijalne egzistencije.

U kojoj su fazi dogovori s Marijanom Puljak iz Splita, Kovačićem iz Omiša i Petrovom iz Metkovića vezani za formiranje zajedničke liste za parlamentarne izbore?

- Nositelj ideje formiranja zajedničke liste za parlamentarne izbore je ekipa iz Metkovića i bilo bi neprimjereno da ja govorim o fazama dogovora. Trenutno se najviše čujem s gosp. Nikolom Grmojom iz Metkovića. Sve navedene nezavisne liste nastale su iz revolta na politički sustav koji vlada u Hrvatskoj. To nisu klasične nezavisne liste koje nastaju samo za jedan izborni ciklus da budu svojevrsna politička vaga i da se okoriste političkom trgovinom nego žele izmijeniti cjelokupni politički sustav u korist svoje sredine. Sve je još na idejnoj razini, iako mislim da je pitanje vremena kada ćemo se ujediniti, posebno zbog činjenice da smo kao nezavisne liste u znatno lošijem položaju nego stranke po izbornim zakonima RH. Izaći na parlamentarne izbore nije isto kao na lokalne. Izlazak na parlamentarne izbore zahtjeva znatno veću širinu posebno u pogledu programskih načela. Izaći na izbore samo zbog rušenja trulog političkog sistema bez jasnih i konkretnih vizija što napraviti nakon izbora bilo bi političko samoubojstvo. Na tom principu nastaju skoro sve dosadašnje Vlade HDZ-a i SDP-a. Ciklično se mijenjaju na kormilu Hrvatske isključivo na način da se uvijek ruši prethodna Vlada, bez da buduća Vlada ima jasno i konkretno razrađene ciljeve. Time se uvijek izgube prve dvije godine mandata, a Hrvatska više nema vremena za gubljenje. Za ozbiljni izlazak na parlamentarne izbore potrebno je uključiti cijeli niz stručnjaka iz raznih sfera gospodarsko-društvenog života koji bi dijagnosticirali zakonodavne probleme RH. Nakon toga bi trebale biti donesene konkretne mjere rješavanja tih istih problema i tek onda bi mogli govoriti o izlasku na parlamentarne izbore. Trenutno sam osobno prezauzet lokalnom problematikom, ali pomoći ću koliko mogu sa znanjem iz svoje struke ukoliko krene formiranje zajedničke liste za parlamentarne izbore. Podrška iz Vrgorca nije upitna. 

U SDP sam ušao iz bunta

Što Vas je ponukalo da se uključite u SDP? Pročitao sam da vam je otac bio dugogodišnji predsjednik vrgorskog SDP-a, pa me zanima kada ste shvatili da SDP nije rješenje za Hrvatsku? Kao ni HDZ... 

- U SDP sam se uključio u studentskim danima kao svojevrsni studentski bunt protiv Vlade koju je predvodio bivši premijer Sanader. Često sam medijski pratio sjednice Sabora i politička zbivanja u zemlji. U tom periodu u Hrvatskoj se osjećao monopol jedne stranke, a sve konce u toj stranci je vukao samo jedan čovjek, Ivo Sanader. Naslućivale su se mnoge malverzacije, koje su ubrzo izašle na vidjelo. SDP je tada nudio drugačiju Hrvatsku, pravedniju i moralniju. Dolaskom na vlast, SDP je preko noći postao nedosljedan. Donosili su mnoge odluke koje nisu spominjali prije izbora, a nisu provodili mjere o kojima se govorilo. Ja inače samo vjerujem u dosljednost i rad, a ne u ideologiju. Ako nema konkretnih pokazatelja napretka koji proizlaze iz rada, nema ni moga povjerenja. Mnogi radni političari unutar SDP-a su marginalizirani ili poslani u EU parlament, a na scenu su došli teoretičari i ideolozi koji samo pričaju priče u vjetar, ali kao takvi odgovaraju užem vodstvu jer im drže sigurno leđa na stranačkim izbornim konvencijama. Posebno sam se razočarao u vodeće ljude unutar SDP-a koji su preko izborne noći doživjeli metamorfozu. Inače, postoje tri velike strasti: alkohol, kocka i vlast. Od prve dvije se nekako može izliječiti, od treće nikako. Vlast je i najteži porok. Nisam mogao vjerovati da će vlast utjecati negativno na vodeće stranačke političare SDP-a koji ne dopuštaju kritiku unutar stranke već bahato lupaju šakom o stol i izbacuju iz stranke svakoga tko u javnosti izrazi drugačije mišljenje. Kada su uslijedile prve afere zbog raznih malverzacija shvatio sam da mi nije mjesto u SDP-u. Želim naglasiti da sam u SDP-u bio obični član koji nikada nije prisustvovao radnim sastancima niti sudjelovao u odlučivanju. Studentske obaveze odvlačile su me od aktivnijeg bavljenja politikom. Povratkom u Vrgorac počeo sam se sve više zanimati za lokalnu političku problematiku. Nisam želio biti pasivni promatrač koji samo grinta na zbivanja oko sebe. U tom trenutku suočio sam se s problemom političkog sustava u Vrgorcu, koji je preslika u malome političkog sustava cijele države. Predsjednici  svih velikih stranaka, od SDP-a do HDZ-a pa nadalje, ne dopuštaju mladim obrazovanim ljudima koji se ne daju lako 'podobno kovati' ulazak u politički sustav. Draži su im ljudi koji govore ono što predsjednici stranaka vole čuti. Pravi promjer je ova Nezavisna lista. Na njoj se nalaze bivši članovi SDP-a i HDZ-a. Iako su predsjednici lokalnog SDP-a i HDZ-a znali za naše pojedinačne vrline nikada nas nisu zvali za aktivnije uključenje u politički sustav grada. Nismo željeli trošiti vrijeme na popravljanje trulih sistema, znajući da su predsjednici stranaka na izbornim konvencijama zaštićeni podobnicima kao 'lički medvjedi', već smo odlučili graditi svoj nezavisni put. Građevinskim rječnikom rečeno, ponekad ljudi popravljaju svoju kuću cijeli život jer je loše u startu projektirana. Na kraju često znaju reći: 'Više sam potrošio vremena, truda i novca u popravljanje, nego da sam se odlučio graditi novu iz temelja.  

Ako formirate 'treći put' i s njim dobijete kojeg zastupnika u Saboru, postoji li mogućnost da podržite HDZ-ovu vladu?

Ne postoji nikakva mogućnost da podržimo  HDZ-ovu ili SDP-ovu Vladu. Nedosljednom i nekonkretnom politikom, dosadašnje Vlade predvođene HDZ-om i SDP-om dovele su nas do lošeg društveno-gospodarskog stanja u državi. Da je stanje bolje vjerojatno se ne bismo morali uključivali u politički sustav. Ostali bi živjeti mirnim obiteljskim životom i raditi u svojim strukama. Koalirati s nekim od njih i dizati ruke kako čelnici HDZ-a ili SDP-a zapovjede bila bi izdaja osobnih načela koja su nas pokrenula u formiranje nezavisnog trećeg puta. Nema gore stvari nego izdati svoja načela i svako jutro pred ogledalom spuštati pogled od samog sebe.

Što mislite o Čačićevim reformistima?

- Reformisti su izrazito aktivni na terenu. Uspostavljaju mrežu stranačkih ogranaka po svim gradovima i županijama. Većinom stranačka infrastruktura reformista proizlazi iz HNS-a. Ne znam koliko će uspjeti uvući mlade ljude u svoju ideju. Za sada se reformisti usko vežu samo uz ime gosp. Čačića. Želim im sreću kao i svim drugim političkim strankama Hrvatske na predstojećim parlamentarnim izborima.

Mislite li da imamo višak radne snage u javnom sektoru? Ako jeste, na koji način mislite taj višak riješiti?

- Jedna trećina svih zaposlenih u Hrvatskoj otpada na zaposlene u državnom i/li javnom sektoru (javnoj upravi i državnoj ili lokalnoj administraciji, prosvjeti, visokom obrazovanju, znanstvenim ustanovama, zdravstvu, vojsci, policiji te javnim i državnim poduzećima). Hrvatskoj je nužno potrebna reforma u lokalnoj i regionalnoj samoupravi. Neodrživ je sustav nerealno velikog broja općina i županija. Taj sustav odgovara velikim političkim strankama jer se u općinama, gradovima i županijama najčešće zapošljavaju stranački podobni ljudi i na taj način stranke grade mrežu simpatizera koji se moraju revanširati za dobiveni posao matičnoj stranci bar jednom u četiri godine lobirajući na dan izbora. Osim toga, veliki problem u javnom sektoru je efikasnost rada zaposlenika. Izgubila se piramida odgovornosti. Brojni zaposlenici su izgubili odgovornost prema radnom mjestu posebno prema radnim obavezama i radnom vremenu. Potrebno je izmijeniti filozofiju javnog sektora. On mora služiti građanima. U prenesenom značenju rečeno, ako jedan građanin dođe s konkretnim svakidašnjim problemom pred jednog zaposlenika javnog sektora, taj zaposlenik mora pronaći način kako pomoći građaninu u rješavanju problema. Ako od 100 članaka neke odluke koja se veže za problem tog istog građanina 99 članaka nije u interesu građanina, zaposlenik javnog sektora mora pronaći onaj jedan članak koji je u interesu građanina. Danas to izgleda znatno drugačije. Zaposlenici javnog sektora umjesto da su 'prijatelji' u rješavanju problema građana oni su glavni 'neprijatelji'. Neefikasnost javnog sektora potiče neefikasni sustav vrijednosti rada, tj. sustav plaća. Danas u javnom sektoru vrijedi filozofija: radio ili ne radio, dolazio na posao ranije ili kasnije, odlazio s posla ranije ili kasnije - plaća mi je sigurna i uvijek je ista. Nužno je vratiti piramidu odgovornosti, uvesti sustav ocjenjivanja radnika u javnom sektoru od strane korisnika, tj. građana, i definirati kaznene sankcije u slučaju ne izvršenja radnih zadataka. Radnicima neće biti problem zadovoljiti uvjete selekcije, a neradnici neka promijene radne navike.

Koji je najveći trenutno problem u državi?

- Osim svima poznatih financijskih problema i velike nezaposlenosti, postoji nekoliko problema o kojima se rijetko govori, a susrećemo se svakodnevno s njima. Prije svega država smo koja najmanje sredstava ulaže u sređivanje imovinsko-pravnih poslova (katastar i zemljišnik) iako su riješeni imovinsko-pravni odnosi polazišta za pokretanje brojnih investicija. Posebno su preduvjet za povlaćenje novca iz EU fondova. Da budem jasan uzet ću najjednostavniji primjer. Strani investitor želi pokrenuti proizvodnju u Hrvatskoj. Pronalazi adekvatnu lokaciju i kreće s projektom. Ubrzo susreće prvi i osnovni problem: lokacija na kojoj misli sagraditi proizvodni pogon nema riješene imovinsko-pravne odnose. Zakonska regulativa je bespotrebno zakomplicirala cijeli postupak i potrebno je čekati nekoliko godina do sređivanja odnosa. Sve to rezultira odlaskom stranog ulagača u jednu od susjednih država, gdje gradi proizvodni pogon i zapošljava lokalno stanovništvo. Još je veći problem ako je uknjiženi vlasnik sporne lokacije Rebublika Hrvatska (Hrvatske šume). Tada postupak traje još duže. Mislim da država Hrvatska treba ispustiti vlasništvo na neizgrađenom građevinskom području jedinicama lokalne samouprave jer bi se proces rješavanja imovinsko-pravnih odnosa ubrzao. Lakše je građanima ulaziti u pravne odnose s općinama i gradovima nego s državnim agencijama koje su inertne prilikom donošenja riješenja. 

Smanjenje PDV-a - da ili ne?

- Mislim da je potrebno uvesti kliznu stopu poreza posebno nakon što smo ukinuli porez na luksuz. Ne može stopa PDV-a biti ista za obiteljski automobil koji košta 100.000 kuna ili pak za  automobil koji košta 1.000.000 kuna. Potrebno je smanjiti PDV na voće i povrće da se potakne razvoj prehrambene industrije koja je usko vezana za poljoprivredne proizvode poljoprivrednika. Također mislim da je sadašnja Vlade donijela izrazito loše zakone po pitanju preraspodijele poreza. Hrvatska se više ne smije centralizirati. Država mora povećati udjel u preraspodijeli  novca u korist jedinica lokalne samouprave.

Smanjenje doprinosa iz i na plaće - da ili ne?

- Potrebno je smanjiti doprinose na plaće prilikom prvih godina otvaranja poduzeća/obrta, a poticati povrat doprinosa preko određenih subvencija ovisno o efikasnosti poslovanja.  

Jeste li za monetizaciju autocesta? Jeste li za uvođenje vinjeta?

- Nisam za monetizaciju autocesta. Autoceste su jedan od ključnih razvojnih elemenata. Ako strani mogući koncesionari mogu izvući profit, u čemu je problem da mi ne možemo izvući dobit, nego ceste dajemo u koncesiju? Bojimo se reorganizirati sustav kako bi poslovao u plusu. Bježimo prema lakšim metodama biranja stranih koncesionara. Možda je Vrgorac najbolji primjer u Hrvatskoj za objašnjenje zašto poslujemo u minusu. Naime, Vrgorac ima dva ulaza i izlaza s autoceste, naplatna postaja 'Vrgorac' i 'Ravča'. Ulazi su udaljeni manje od 10 kilometara jedan od drugoga što nema nikakvog ekonomskog pokrića. Prilikom zapošljavanja u centru za održavanje autocesta koji se nalazi u sklopu naplatne postaje 'Vrgorac', primljeni su ljudi na nova radna mjesta iz Imotskog i Dugopolja iako su i Vrgorčani sposobni, ali očito nemaju političkih veza. Da se ne bi krivo razumjeli, nemam ništa protiv ljudi iz Imotskog i Dugopolja, ali mislim da je ekonomski neopravdano zapošljavati ljude udaljene 60-100 km od radnog mjesta zbog putnih troškova, posebno ako uzmemo u obzir da na udaljenosti od samo 2 km ima radnosposobnih ljudi koji zadovoljavaju tražene radne uvjete. O robotizaciji i automatizaciji pojedinih naplatnih postaja, poglavito u noćne (niskofrekventne) sate da ne govorim. Nisam za uvođenje vinjeta, ali sam za uvođenje dvostrukih sustava naplate cestarine za domaći i strani promet. U zimskom periodu možete proći dionicom autoceste A1 Vrgorac-Dugopolje, a da ne susretnete niti 10 vozila. Mnogi ljudi koriste lokalne i županijske ceste zbog cijene cestarine na autocesti, posebno teretni promet. Naše autoceste su s građevinskog stajališta jako dobro projektirane i izvedene po najstrožim europskim standardima. Ako se ne koriste, čemu služe? To vam je isto kao da imate novo auto, ali ga držite u garaži, a na posao idete starim autom čije vas održavanje košta jako skupo. Upravo to se nama događa s teretnim prometom. Zbog visokih cijena cestarina na autocestama autoprijevoznici koriste županijske i državne ceste. Trošimo mnogo novca na njihova održavanja, a autoceste su nam puste iako su projektirane upravo za tu vrstu prometa. Zato je potrebno regulirati cijenu cestarine, posebno za domaći i strani promet u ljetnom i zimskom periodu. Zašto tražiti strane gospodare, kada možemo sami biti gospodari naših cesta.

Pelješki most ne smije biti politički poligon

Jeste li za privatizaciju hrvatskih šuma i/ili hrvatskih voda? Koji je Vaš stav vezan uz istraživanje nafte u Jadranu?

- Nisam za privatizaciju hrvatskog prirodnog blaga. Ni pod koju cijenu ne smijemo privatizirati nacionalne resurse. Mi Hrvati se očito bojimo vladanja svojom zemljom. Ne znamo iskoristiti resurse pa ih dajemo raznim stranim koncesionarima koji izvlače dobit iz Hrvatske. Mislim da je dobro da se samo istraži količina koju posjedujemo. Tehnologija eksploatacije napreduje. Trenutno nisam za vađenje nafte iz Jadrana jer bi moguća kalvarija uzrokovala nepopravljivu štetu koja bi naštetila jedinoj grani gospodarstva koja u Hrvatskoj funkcionira, a to je turizam. Mislim da se više moramo usredotočiti na eksploataciju zemnog plina,  jer je to ekološki prihvaćeni energent. 

Pelješki most i spajanje juga s ostatkom zemlje?

- Pelješki most je strateški projekt za jug Hrvatske. Povijesna greška dijeli jug od ostatka Hrvatske. Ulaskom u EU to je postao i problem Europe, jer je granica RH zapravo granica Unije. Pelješki most je umjesto da postane nacionalni interes postao 'politički poligon' na kojem državni političari kupuju poene i glasove u predizbornoj kampanji. Umjesto da zauzmemo konsenzus svih politički opcija, čvrsto obranimo pitanje Pelješkog mosta u Sarajevu i svim snagama krenemo lobirati po uredima za financije u Bruxelles, mi gubimo dragocjeno vrijeme na politiziranje. Činjenica je da susjedna BiH neće tako brzo ući u EU. Pelješki most moramo predstavljati kao infrastrukturni objekt buduće Jadransko-jonske autoceste koja će biti najkraća cestovna veza Srednje Europe i Mediterana s Azijom. Ona prolazi kroz Crnu Goru, Albaniju, Grčku do Turske. U vanjskoj politici moramo se više povezati s tim zemljama, posebno po pitanju Jadransko-jonske autoceste koja bi bila jedan od tranzitnijih europskih pravaca. Time bi naše autoceste bile isplative, a o gospodarskom učinku da ne govorimo. Jadransko-jonski pravac su sve više prepoznali europski političari kao alternativu pravcima koji prolaze istokom Europe, a služe za povezivanje Europe s Azijom, posebno u sadašnjim trenutcima krize koja se događa u Ukrajini i Bjelorusiji. Sada je vrijeme da Hrvatska poentira u Europskoj uniji i preko novca europskih fondova financira gradnju Pelješkog mosta. Moramo također imati na umu da velike građevinske investicije pokreću gospodarstvo iz krize jer je to najbrži način unošenja državnog novca u financijske tokove društva. 

Mislite li da je obrazovni sustav u RH dobar i što bi trebalo mijenjati? 

- Obrazovanje izravno oblikuje uvjete našeg kulturnog, društvenog i gospodarskog rasta. Hrvatska, potaknuta željom da se približi zemljama članicama EU-a krenula je s Bolonjskim procesom. Mislim da je ideja bila dobra, ali smo u sami proces ušli stihijski, nepripremljeni. Činjenica je da se Bolonjski proces još uvijek ne provodi na adekvatan način i da se njegovo poimanje razlikuje od fakulteta do fakulteta. U kratkom vremenu se promijenila filozofija obrazovanog sustava. Danas je nezamislivo i društveno neprihvatljivo ako profesor ocijeni na kraju godine učenika negativnom ocjenom zbog neznanja ili nemara. Profesori su degradirani u svakom pogledu. Veliki broj studenata na fakultetima se ponaša kao da im je diploma osigurana samim upisom. Činjenica je da Bolonjski proces izbacuje veliki broj studenata, a na tržištu se nudi jako malo slobodnih mjesta. Ja sam upisao Građevinski fakultet u zlatnom vremenu hrvatske građevine, ali sam ga završio u vremenu krize. Da nije procesa legalizacije pitanje je gdje bi radile danas mnoge moje kolege. Upisne kvote fakulteta nisu usklađene s potrebama tržišta. Mnogi mladi obrazovani studenti moraju napustiti Hrvatsku trbuhom za kruhom jer teško mogu pronaći posao u struci. Odlaskom svake mlade osobe Hrvatska gubi jer je kroz obrazovani ciklus (osnovna škola, srednja škola, fakultet) uloženo mnogo državnog novca u svakog pojedinca. Država je mnogo uložila novca u Bolonjski proces, a pritom je zanemarila obrtničke škole. Svaki srednjoškolac želi na fakultet, samo zato što je to postalo društveno prihvaćena pojava. Ne ulažemo dovoljno novca kroz obrazovani sustav u obrtničke zanate kojih sve više i više fali, a dobar zanatlija može više zaraditi nego čovjek s diplomom. 

Vaš stav o ekshumaciji na Novom groblju u Vrgorcu i problemu identifikacije i pokopa pronađenih tijela?

- Čitao sam o problemu kojeg je u javnost iznio gosp. Željko Primorac. Prije svega, svaka ljudska žrtva mora imati dostojanstveni ispraćaj na posljednji počinak, sukladno vjerskim običajima vjere koju je žrtva tijekom zemaljskog života živjela. Sve ljudske žrtve koje su nastale zbog ratnih sukoba ne smiju biti predmet polemike iz koji se samo mogu roditi novi sukobi. Ratni zločin ne smije zastarijevati, bez obzira tko ga napravio. On mora imati ime i prezime i biti zakonski procesuiran, kao što i žrtva mora biti ekshumirana, sukladno modernim tehnologijama identificirana i ispraćena po vjerskim običajima na posljednji počinak. Institucije pravne države moraju raditi, a pojedinci koji se ne pridržavaju zakonskih propisa unutar tih institucija prilikom procesuiranja ratnih zločinaca i ekshumacije žrtava zločina, moraju biti otpušteni. U ime obitelji i rodbine žrtava zločina.

Hvala obitelji Pivac, mogli su otići bilo gdje...

Što mislite o obitelji Pivac?

- Obitelj Pivac je vlasnik Mesne industrije Braće Pivac. Koliko mi je poznato, u grupaciji Pivac ima više od 1000 zaposlenih i predstavljaju jednu od najrespektabilnijih i najvećih obiteljskih mesnih industrija u ovom dijelu Europe. Na njihovom logu se nalazi povijesna znamenitost Grada Vrgorca - 'Gradina' i sigurno su najveći promotori imena Vrgorac izvan teritorijalnih granica grada Vrgorca. O njima mislim sve najbolje kao i o svakom vrgoračkom poduzetniku koji zapošljava Vrgorčane. Teško je zamisliti san o Vrgorcu bez Mesne industrije Braće Pivac. To bi bila noćna mora. Osim što zapošljavaju jako veliki broj ljudi, stipendiraju studente, svojim poslovanjem pune proračun Grada Vrgorca. Mesna industrija Braća Pivac prerasla je Vrgorac, mogli su sjedište firme premjestiti gdje su god željeli, posebno u trenutcima političkih previranja sa sadašnjim vodstvom Grada, ali nisu to napravili. Hvala im u ime Vrgorca. 

Što mislite o pobjedi Kolinde Grabar Kitarović?

- Prije svega želim predsjednici iskreno od srca svu sreću u borbi za bolju Hrvatsku, Hrvatsku koja neće imati 318.000 nezaposlenih, Hrvatsku iz koje neće iseljavati mladi obrazovani ljudi trbuhom za kruhom, Hrvatsku u kojoj starci neće tražiti egzistenciju prevrćući svakodnevno kontejnere, Hrvatsku u kojoj se neće zapošljavati u administrativnim službama preko stranačkih iskaznica. 

Na predsjedničkim izborima imali smo ponuđena dva kandidata. Birači su kaznili politiku nezamjeranja javnosti koju je provodio gosp. Josipović za vrijeme svog mandata. Izabrali smo promjene. Hoće li one biti pozitivne ili negativne za Hrvatsku, vrijeme će pokazati. 

Nadam se samo da će buduća predsjednica vrati vjeru i nadu u bolje sutra svakom Hrvatu, vjeru i nadu koje su sustavno uništile loše politike SDP-a i HDZ-a, a posebno pojedinci iz tih redova koji provode dane u Remetincu.  

Jeste li služili vojsku, što mislite o toj Kolindinoj ideji?

- Pripadam generaciji koja nije morala služiti vojsku. Mislim da to nije dobra ideja u vremenima krize jer zahtjeva dodatni financijski trošak za proračun RH. Mislim da je bolja zamisao uvesti u obrazovani sustav određene izborne predmete koji bi mogli poboljšati razinu civilne zaštite kao što su prva pomoć ili ponašanje u nepredviđenim situacijama (požar, potres, poplave...). 

Trebaju li Hrvatskoj prijevremeni parlamentarni izbori?

- Trebali su nam prije godinu dana, na polovici mandata sadašnje Vlade, kada su ekonomski i gospodarski parametri sugerirali da nismo na pravom putu. Ali, očito, ego hrvatskih političara je jači od svih realnih parametara. U Hrvatskoj je politika jača od matematike. Nekada bijela zastava podignuta na vrijeme dostojanstven je čin koji spašava mnoge, ali očito naši političari iz redova svih dosadašnjih Vlada nisu navikli na časno odstupanje na polovicama mandata, kao susjedi Slovenci. Ne znam koliko ima smisla govoriti danas o prijevremenim parlamentarnim izborima kada će se oni ionako održati na kraju ove godine. Žalosti me činjenica da još nisam vidio konkretne smjernice programa političkih stranaka kojima žele uvesti promjene u Hrvatsku. Kod nas vlada 'ciklična politika' stranaka. Program oporbe se svodi na kritiziranje vlasti, a  program vlasti na kritiziranje oporbe u vremenu kada su oni bili na vlasti. Trenutni politički sustav koji vlada u Hrvatskoj mogla bi okarakterizirati narodna uzrečica 'sjaši Kurta da uzjaše Murta', pa nakon četiri godine obrnuto. 

Simbolična bijela boja

Gdje ste nabavili bijelu kravatu? Je li to podrška Hajduku?

- Mnogi me ovih dana na ulici zaustavljaju i pitaju zašto sam izabrao baš bijelu kravatu prilikom biranja predsjednika Gradskog vijeća Vrgorca. Vjerojatno mnogi nisu skužili poantu bijele boje, pretpostavljajući da je to tek nebitni detalj ili pak znak potpore Hajduku. Iskreno govoreći, nisam ljubitelj kravata, dapače, izbjegavam ih koliko god mogu, ali na konstituirajućoj sjednici Gradskog vijeća baš sam želio nositi kravatu bijele boje. 

Mi kao Nezavisna lista mladih izabrali smo bijelu boju za naša politička djelovanja. Zašto bijelu? Hrvatski barjak ima tri boje. Crvenu, bijelu i plavu. Crvena i plava zasebno nemaju težinu, nemaju snagu, nemaju pozitivnu simboliku koja okuplja. One dijele. Tek povezane bijelom bojom dobivaju puni smisao i predstavljaju cijelu Hrvatsku. 

Stvarajući Nezavisnu listu prije 20 mjeseci, pred same prošle lokalne izbore, shvatili smo da nije vrijeme za podjele. Nekolicina nas je bila u svojstvu običnih članova unutar pojedinih političkim strankama, od HDZ-a, SDP-a do HSP-a. Nezadovoljni političkim sustavom izašli smo iz okova stranaka i ujedinjeni, pod bijelom bojom, nezavisno kreirali svoj politički put za bolji Vrgorac. 

Poanta bijele boje kravate je spajanje politički čistih, neokaljanih ljudi i borba za drugačiji Vrgorac i Hrvatsku. Borba za Hajduk se podrazumijeva.