Dana 27. svibnja 1945. godine, dakle prije više od 80 godina, Hajduk je proglašen počasnom sportskom momčadi 'Slobodne Francuske', za što je dobio de Gaulleovu povelju (izložena u trofejnom salonu).
Na samoj povelji nalazi se Lorenski križ koji je 'naročito drag svim Francuzima i svim potlačenim narodima koji su pet godina branili stvar slobode'. Ako ovim riječima dodamo hajdučku slobodoljubivost, protivljenje svakoj samovolji (naročito kraljevskoj i carskoj) te poznati credo 'Kontra sili, kontra mraku', nevjerojatna je transformacija navijačke kolektivne svijesti kojoj smo sinoć svjedočili na utakmici Hajduk - Istra.
Da stvar bude puna ironične simbolike, navijači su se 'u mraku' (uslijed nestanka struje na Poljudu) međusobno pozdravljali uzvikom 'Za dom - spremni!'. Poručuju to iz splitske Udruge antifašista i i antifašističkih boraca.
'I tako, htjeli-ne htjeli, dolazimo do Thompsonovog službenog priopćenja u kojem se navodi da se uzvik 'Za dom spremni' vezuje za pjesmu 'Čavoglave' i Domovinski rat, a ne za NDH-a. Koliko u izrečenome ima vjerodostojnosti govore njegove izjave kada svoga didu (gena kamenih) naziva hrvatskim vojnikom te da je odgojen u duhu kako je Pavelić veliki čovjek i autoritet za hrvatski narod.
'Napominjem da nikada nisam niti ću podržavati bilo koju ideologiju, ijedan režim, vlast i/ili bilo koji način upravljanja državom koji je proganjao ili proganja ljude na temelju njihove nacionalne, vjerske, rasne i/ili političke pripadnosti te koji promiče mržnju, nasilje i/ili diskriminaciju po bilo kojoj od navedenih osnova', stajalo je u službenom priopćenju Marka Perkovića Thompsona.
Međutim, za njega ustaška ideologija, režim i vlast očito ne pripadaju navedenom kontekstu kao što ni sinoćnje koketiranje s ustaštvom nema nikakve veze s poviješću Hajduka. Ako se danas hajdučki puk odriče zvijezde na 'bilom dresu' (zadnji primjer mural u čast Blaža Sliškovića - Bake), a istovremeno kiti ustaškim folklorom ('Maxovi Mesari', 'Ajmo ustaše', 'Za dom spremni') onda nisu u pitanju nekakvi sporadični ispadi već osmišljeni (ideološki) narativ.
Negiranjem ondašnjih vrijednosti borbe za slobodu kroz antifašistički pokret (a Hajduk je neizostavni dio te priče) žele se umanjiti ustaški zločini, a gubitnike pretvoriti u pobjednike. Međutim, taj povijesni salto mortale nije moguć jer bez antifašističke pobjede u Drugom svjetskom ratu ne bi bilo ni današnje Hrvatske, a ne bi bilo ni današnjeg Hajduka. Tko od toga ima koristi nije teško pretpostaviti ('Divide et impera'), ali podjele zasigurno ne doprinose smanjivanju ideoloških tenzija u ionako podijeljenom društvu nego nas ostavljaju zarobljene u prošlosti.
Je li konačno došlo vrijeme da stvari nazovemo pravim imenom ili ćemo se i dalje, u korist svoje vlastite štete, pretvarati da živimo u paralelnim stvarnostima i bez zajedničke budućnosti?', stoji u priopćenju kojeg potpisuje Tomislav Bogović, potpredsjednik Udruge antifašista i antifašističkih boraca.