BILI SU OPREZNI, ALI NE DOVOLJNO Potvrđene 32 godine zatvora za dilanje kokaina i heroina skupini Alena Markulića Lustera

Fotogalerija (7)

Visoki kazneni sud odbio je žalbe USKOK-a i optuženika te potvrdio presudu splitskog Županijskog suda kojom je skupina Alena Markulića zvanog Luster osuđena na ukupno 32 godine zatvora zbog dilanja velikih količina droge. 

Markulić, Siniša Dodoja, Tomislav Blažević i Igor Sarić, u čijoj je kući u Prugovu nađena droga, osuđeni su na po šest godina zatvora, dok su Darko Milišić i Ivan Jerković dobili po četiri godine zatvora. 

USKOK se žalio na odluku o sankciji tražeći strože kazne, dok su se optuženici žalili po svim mogućim žalbenim osnovama, bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje, odluku o kazni, sigurnosnoj mjeri i troškovima kaznenog postupka, no sve je to Visoki kazneni sud odbio davši za pravo vijeću splitskog Županijskog suda koje je pravilno i potpuno utvrdilo činjenice te odmjerilo kaznu. 

Sporno je optuženicima bilo i to što je sud izmijenio činjenični opis djela tako što je ranije navedenu količinu od po pet kilograma kokaina i heroina zamijenio terminom veće količine droge te što je ispušteno da je droga krijumčarena iz BiH. Visoki kazneni sud je konstatirao kako time optužba nije prekoračena te je prvostupanjski sud pravilno optuženike proglasio krivima za inkriminirano kazneno djelo. 

Markulić je smatrao da se nisu dovoljno cijenile olakotne okolnosti, poput neosuđivanosti, sudjelovanja u Domovinskom ratu kao odlikovani časnik HOS-a te statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida. Dodoja se, pak, pozvao na teško zdravstveno stanje, trajni status ratnog vojnog invalida, očinstvo i smanjenu ubrojivost. Blažević je naveo da je gotovo 100-postotni invalid, Sarić zaključio da je kazna visoka i neprimjerena te da mu se nije dovoljno cijenilo što je do sada neosuđivan, kao i to što je starije dobi te da je sudionik Domovinskog rata s dijagnosticiranim PTSP-om. 

Sud je otklonio ove prigovore zaključivši kako velika kriminalna volja optuženika, brojnost te različitost kontinuiranih kriminalnih radnji, kao i velika količina droge kojom se može ugroziti zdravlje iznimno velikog broja ljudi, iziskuje težu kaznu. 

Optuženici su, među ostalim, u žalbi naveli kako policajci koji su provodili posebne dokazne radnje na terenu objektivno nisu mogli vidjeti što se događa u unutrašnjosti kuće u Prugovu zbog malog prozora na visini dva metra od tla. Tražili su da se policajci ispitaju na raspravi, što je sud u prvom stupnju odbio jer se radilo o osporavanju samo jednog izvješća PNUSKOK-a u situaciji kada je provedeno više posebnih dokaznih radnji koje se međusobno nadopunjavaju. 

Svi su sporili da su bili u sastavu zločinačkog udruženja i tvrdili kako nema dokaza da je tome zaista bilo tako, no Visoki kazneni sud zaključuje da je prvostupanjski sud analizirajući sadržaj snimanih razgovora pravilno zaključio da razgovaraju u šiframa, poput, idemo na kavu i idemo na marendu. Naizmjence su dolazili u kuću u Prugovu, uglavnom rano ujutro ili kasno noću. Imali su upute o promjenama smjera kretanja u slučaju da primijete nešto sumnjivo. Sud je izveo pravilne zaključke o izraženom oprezu optuženika te je ispravno utvrdio činjenice u odnosu na njihovu povezanu kriminalnu aktivnost, zaključio je Visoki kazneni sud. 

Premda Markulić nije sporio da je pronađena droga njegova i da ju je skladištio kod Sarića, nastojao je svojom obranom ekskulpirati njega i Milišića, no sud je to otklonio pozvavši se na njihovu međusobnu komunikaciju za vrijeme boravka u kući strave, kako ju je u osobnoj žalbi nazvao Milišić.

Razgovori su svedeni na minimum upravo radi naknadne mogućnosti različite interpretacije, na što se uglavnom svodi i većina žalbenih navoda optuženika, zaključio je sud. 

Sorić je argumentirao da nije znao što se događa u kući i da nije aktivno sudjelovao u počinjenju kaznenog djela, no i tu se sud s uspjehom pozvao na analizu sadržaja snimljenih razgovora.