Tomislav Debeljak, vlasnik Brodosplita, tužio je državu na 120.862.080 kuna, i to zbog povrata stečenog bez osnove za plaćene poreze i doprinose tijekom 2012. do 28. veljače 2013. godine i potpisivanja ugovora o privatizaciji škvera.
DORH je u srpnju 2018. podnio odgovor na tužbu kojim osporava aktivnu legitimaciju tužitelja i osnovanost tužbenog zahtjeva uz obrazloženje kako se u konkretnom slučaju ne radi o stjecanju bez osnove. Navode kako sklapanjem ugovora o privatizaciji nije mogla otpasti pravna osnova naplaćenog poreza i doprinosa budući da ta obveza proizlazi iz zakona, a referentni zakoni nisu stavljeni van snage eventualnim retroaktivnim učinkom. Tuženik ističe i kako se otpis i prijeboj mogu temeljiti samo na zakonu, odnosno, samo ako postoje pretpostavke za otpis.
Ročište je zakazano za 26. veljače u podne. Tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti RH da mu isplati 120 milijuna kuna s kamatama od 1. ožujka 2013. pa sve do isplate. Država bi, drži Debeljak, trebala platiti i sve troškove postupka, što neće biti malo s obzirom na vrijednost spora.
Program i dodaci
Trgovački sud u Splitu zaprimio je tužbu Brodograđevne industrije Split d.d. u veljači 2018. Uz BIS, tu su i brojne druge tvrtke Brodosplita koje su u međuvremenu pripojene BIS-u d.d. te su prestale postojati kao samostalni pravni subjekti. U tužbi se navodi kako tužitelji prolaze restrukturiranje započeto sklapanjem ugovora o prodaji i prijenosu dionica BIS d.d. Split 28. veljače 2013. između RH, HZMO-a, Državne agencije za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka, HZZO-a, Hrvatskih voda, Hrvatskih šuma i Hrvatske brodogradnje - Jadranbroda s jedne strane te DIV Brodogradnje na strani kupca. Sklapanju ugovora prethodio je postupak usuglašavanja programa restrukturiranja te je Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja u listopadu 2011. donijela rješenje kojim je odobrena državna potpora za restrukturiranje splitskog brodogradilišta.
Sklapanju ugovora i prodaji i prijenosu dionica BIS-a prethodio je usuglašeni program restrukturiranja dopunjen s dva dodatka sačinjena zbog kompleksnog i dugotrajnog procesa privatizacije te promjene parametara na temelju kojih su ranije utvrđeni ukupni troškovi restrukturiranja.
Otvoreno potraživanje
U tužbi se navodi kako je cjelokupan iznos obveza od 6.226.090.273 kuna trebao biti zatvoren najkasnije danom sklapanja ugovora o prodaji i prijenosu dionica BIS-a, odnosno, 28. veljače 2013., a od navedenog iznosa državne potpore do dana sklapanja ugovora o prodaji i prijenosu dionica ostalo je otvoreno potraživanje u ukupnom iznosu od 120.862.080 kuna koje se odnosilo na potraživanja države i poreze. Po Debeljakovom tumačenju, država je temeljem jedinstvenog programa restrukturiranja trebala otpisati ili podmiriti ostala potraživanja prema tužitelju i ostalim društvima iz Brodosplit grupe, uključivši poreze, trošarine, carine, pristojbe, doprinose, naknade za koncesije, novčane kazne za porezne prekršaje i sva davanja u nadležnosti poreznog tijela.
'Bez obzira na navedeno, tužitelj i ostala društva iz Brodosplit grupe su za porez i ostala davanja u razdoblju od 1. 1. 2012. do sklapanja ugovora o prodaji i prijenosu dionica BIS d.d. izvršili plaćanja obveza u iznosu ne manjem od 172.922.794,86 kuna. Samo uplate tužitelja i njemu pripojenih ostalih društava s osnova poreza i ostalih davanja od 1.1. 2012. do sklapanja ugovora o prodaji i prijenosu dionica BIS-a dosežu iznos od 156.229.045,29 kuna, odnosno uvelike prelaze tužbeni zahtjev. Tužitelj i ostala društva iz Brodosplit grupe nisu bili u mogućnosti jednostrano odlučiti ne ispunjavati utvrđene obveze. U cilju izbjegavanja prisile, koja bi obuhvaćala i prisilnu naplatu, te omogućavanja normalnog poslovanja društava, što je bilo ključno za nastavak poslovanja i održavanje preko tri tisuće radnih mjesta, tužitelj i ostala društva iz Brodosplit grupe izvršili su uplate iako su u navedenom trenutku program restrukturiranja te prvi dodatak odobreni od nadležnih tijela uključujući i Europsku komisiju. Tužitelj i ostala društva Brodosplit grupe predmetne uplate izvršili su iz dijela sredstava zaprimljenih 2012. na ime državne potpore iz sredstava koji ulaze u troškove restrukturiranja. Tuženik je na ime ulaganja u troškove restrukturiranja tijekom 2012. godine uplatio tužitelju 404.268.640,74 kuna. Državna potpora bila je namijenjen za pokrivanje gubitaka nastalih u tranzicijskog razdoblju, a ne zatvaranje duga tužitelja i ostalih društava prema RH s osnova poreza i ostalih davanja, posebno imajući u vidu kako je jedinstvenim programom restrukturiranja predviđen drugačiji način zatvaranja tih obveza, i to prijebojem navedenih potraživanja tuženika do ukupnog iznosa od 120.862.080 kuna', navodi se u tužbi.
Prijeboj, otpis ili namirenje
Sudu je predloženo saslušanje Tomislava Debeljaka i Darka Pappe, zamjenika predsjednika Nadzornog odbora, i to radi tumačenja sadržaja jedinstvenog programa restrukturiranja, ali i bivšeg ministra gospodarstva Ivana Vrdoljaka, koji je potpisao ugovor s Debeljakom i koji bi također trebao nešto reći o programu restrukturiranja, ali i preuzetim obvezama države. Predlaže se i izrada financijsko-knjigovodstvenog vještačenja koje bi trebalo utvrditi izloženo u tužbi.
'Sklapanjem ugovora o prodaji i prijenosu dionica BIS-a prestala je osnova tuženika za naplatu potraživanja. Sve obveze prema državi i državnim tijelima u iznosu od 120.862.080 kuna trebale su biti otpisane 28. veljače 2013. pa tako i dio navedenih plaćanja. Cjelokupni uplaćeni iznos u korist tuženika i državnih tijela predstavlja primitak za koji je nakon sklapanja ugovora o prodaji i prijenosu dionica BIS-a otpala osnova naplate, slijedom čega tužitelj ima osnovan zahtjev za povratom stečenog bez osnove. Iz svega je jasno kako je prihvaćanjem jedinstvenog programa restrukturiranja i sklapanjem ugovora o prodaji i prijenosu dionica BIS-a, tuženik preuzeo obvezu realizirati prijeboj, otpis ili namirenje svih svojih potraživanja s osnove poreza i ostalih javnih davanja koje će tužitelju nastati do dana sklapanja ugovora o prodaji i prijenosu dionica', navodi se tužbi.