BUDUĆNOST EUROPE Josip Dragnić: Spojili smo Hrvatsku i Španjolsku
'EuroStrings Collaborative' primjer je dobre prakse projekta poticanog od strane EU-a
Europska unija vodi brigu o kulturi, a ideje na tu temu građani mogu iznijeti na digitalnoj platformi pokrenutoj u sklopu procesa Konferencije o budućnosti Europe.
Josip Dragnić je osnivač i direktor Dana klasične gitare, pa je definitivno dobar sugovornik jer se radi o međunarodnom festivalu...
Kako očuvati i promicati europsku kulturnu baštinu? Možeš odgovoriti i na primjeru svoga projekta....
- Mislim da svaki pojedinac u prvom redu treba biti odgovoran i čuvati kulturnu baštinu zemlje i mjesta kojem pripada, odnosno u kojem živi. Na kraju krajeva, živimo u Europi koja je kolijevka različitih kultura i stilova tako da svaka europska zemlja, pa tako i Hrvatska, ima iznimno bogatu vlastitu kulturnu baštinu. Teško je očekivati da će onaj koji ne poštuje i ne čuva kulturno bogatstvo svoje zemlje, mariti za išta šire. Dakle, po meni sve kreće od pojedinca. Iz odgovornosti prema kulturnoj baštini svoga kraja, odnosno prema ljubavi koje pojedinac ima prema svom kraju, mogu se izroditi različiti projekti kroz koje će čuvati i promicati kulturna baština vlastite zemlje, a onda kroz razmjene iskustava i sadržaja sa sličnim projektima iz drugih europskih zemalja, predstaviti kulturna baština drugih zemalja i kultura, kao i promicati hrvatska kulturna baština u Europi. Konkretno, upravo je međunarodni festival Dani klasične gitare, projekt oko kojeg sam trenutno najviše angažiran, pokrenut kako bi se promovirala dugogodišnja i međunarodno priznata tradicija podučavanja i sviranja klasične gitare u Hrvatskoj, te kako bi se dala prilika mladim umjetnicima sa šireg splitskog područja da se predstave široj javnosti i dobiju poticaj za daljnje širenje te tradicije. S druge strane, kao jedan konkretan primjer, kolijevka gitare je Španjolska, tako da tu već imamo vezu između Hrvatske i Španjolske kao dvije europske zemlje bogatog kulturnog nasljeđa te se otvara mogućnost za promicanje i razmjenu kulturnog bogatstva na način da renomirani španjolski gitaristi dolaze na naš festival izvoditi djela velikih španjolskih skladatelja za gitaru i promicati svoj stil sviranja. Osim toga, hrvatski gitaristi dobivaju priliku predstaviti se u Španjolskoj, kao npr. Srđan Bulat ili Splitski gitaristički kvartet koji su u zadnjih par godina održali nekoliko koncerata u toj zemlji na kojima su izvodili djela hrvatskih skladatelja i pokazali visoku razinu sviranja koju su postigli kao bivši učenici hrvatskih glazbenih škola i akademija. Tako su sigurno dali svoj doprinos promociji hrvatskog glazbenog stvaralaštva u Španjolskoj, kao i kulture sviranja klasične gitare koja se njeguje u Hrvatskoj.
Fotogalerija: Dani klasične gitare
Kulturna suradnja i jezična raznolikost obilježavaju Dane klasične gitare. Koliko je to važno, kakva su iskustva?
- Rekao bih da do izražaja dolazi ne samo kulturna raznolikost, već i sličnost koje Hrvatska ima s nekim, u većini slučajeva, mediteranskim zemljama. Osim prilikom realizacije unaprijed definiranog festivalskog programa, te sličnosti i različitosti još više dolaze do izražaja u neformalnim druženjima sudionika festivala. Tom prilikom se najviše razotkrivaju sličnosti i različitosti kulture življenja i kulturnog djelovanja sudionika festivala iz različitih zemalja, što uz jezičnu raznolikost, predstavlja još jednu vrstu bogatstva koje Europa posjeduje.
Kako Europska unija može efikasnije podupirati kulturni i kreativni sektor?
- Trenutno Europska komisija ima otvorene različite natječaje i pozive za promicanje raznih vrsta projekata iz kulturnog i kreativnog sektora. O tome imam samo pozitivno mišljenje, bilo da se radi o bogatim mogućnostima suradnje između manifestacija iz različitih europskih zemalja, bilo da se radi o izdašnim financijskim sredstvima koje se mogu dobiti. Međutim, prijavljivanje i provođenje tih projekata zahtjeva ozbiljnu administracijsku infrastrukturu i angažman koje mi kao organizatori trenutačno nemamo, budući da projekte koje organiziramo radimo u 'slobodno vrijeme' uz svakodnevne poslovne i privatne obveze. Dvije su mogućnosti - ili profesionalizacija festivala ili pojednostavljivanje procedure prijave i provedbe projekata EU-a, vidjet ćemo što će se od toga dvoje prije dogoditi. Međutim, ovdje moram istaknuti da trenutačno postoji projekt 'EuroStrings Collaborative' koji okuplja 29 gitarističkih festivala iz različitih europskih zemalja u jednu festivalsku mrežu i koji upravo čeka odobrenje za novo trogodišnje razdoblje. Kao pojedinac, član natjecateljskog žirija, imao sam čast biti sudionikom prvog finala gitarističkog natjecanja EuroStrings prije pet godina. Nositelj tog projekta je hrvatski Zagreb guitar festival i to je jedan primjer dobre prakse projekta poticanog od strane EU-a u području kojim se i sam kao organizator bavim.
Koliko je lakše organizirati kulturne festivale od kada je Hrvatska u Europskoj uniji?
- Naš festival je pokrenut 2013. godine, dakle iste godine kada je Hrvatska ušla u EU, tako da ne mogu povući neku paralelu kao je to bilo prije, a kako nakon ulaska Hrvatske. Međutim, generalni imidž festivala koji se održavaju u zemljama EU-a je bolji, ti festivali osiguravaju veću organizacijsku i financijsku stabilnost, mogućnosti gostovanja i putovanja inozemnih umjetnika su veće i lakše. No, imam dojam da se prijašnja izdanja festivala Dani klasične gitare ne bi u mnogočemu razlikovala i da Hrvatska nije dio EU-a, jedino što bi neke stvari bilo možda malo teže realizirati, ali što se tiče samih umjetnika i programa, vjerujem da bi više-manje sve bilo isto jer umjetnost i glazba ne poznaju granice niti se mijenjaju s obzirom na administracijske norme.
Koliko je korona poremetila cijeli kulturni sektor, što smo naučili iz ove krize?
- Kulturni sektor je jedno od najpogođenijih područja u ovoj pandemiji. Teško je reći jesu li više pogođeni sami izvođači ili publika - konzumenti kulturnih sadržaja. Međutim, moram istaknuti da u Hrvatskoj možemo biti sretni s obzirom na to da su mjere u relativno kratkom razdoblju išle do potpune obustave kulturnih izvedbi, za razliku od nekih drugih europskih zemalja gdje je kroz dugi period izvođačima bilo onemogućeno nastupanje uživo. U prvom redu pandemija je potaknula umjetnike i organizatore na digitalizaciju kulturnih sadržaja, što je svakako dobro, ali ne bi bilo dobro da preuzme primat pred izvedbama uživo, jer prisustvovanje predstavama, izložbama i koncertima uživo je ipak jedinstven doživljaj. Dobra strana digitalizacije je što različiti kulturni sadržaji, i to neki koje inače ne bismo nikada imali priliku konzumirati, tako postaju dostupni do sada nezamislivo velikom broju ljudi iz svih krajeva svijeta što, da se vratim na početak ovog intervjua, na neki način također pridonosi promociji europske, pa i svjetske kulturne baštine.
Konferencija o budućnosti Europe predstavlja jedinstvenu i pravodobnu priliku da europski građani i građanke rasprave o izazovima i prioritetima Europe. Bez obzira na to otkuda ste i čime se bavite, ovo je prigoda da razmislite o tome kakvu budućnost želite za Europsku uniju. Europski parlament, Vijeće i Europska komisija predani su tome da saslušaju Europljane i Europljanke i na temelju dobivenih preporuka poduzmu daljnje korake u okviru svojih nadležnosti. Očekuje se da će se do proljeća 2022. u okviru konferencije donijeti zaključci i pružiti se smjernice o budućnosti Europe.
Tko može sudjelovati? Europski građani i građanke iz svih segmenata društva i svih dijelova Unije, pri čemu će mladi imati središnju ulogu u oblikovanju budućnosti europskog projekta. Zatim europska, nacionalna, regionalna i lokalna tijela, kao i civilno društvo i druge organizacije koje žele organizirati događanja i doprinijeti idejama.
