BUDUĆNOST EUROPE Krešimir Kegalj: Međunarodne regulative tehničke zaštite povećale bi razinu sigurnosti objekata diljem EU

Trenutno na razini Europske unije ne postoji jedinstven zakon koji regulira pravila provođenja tehničke zaštite objekata. U svakoj državi je drugačija situacija stoga se i pravila za postavljanje sustava tehničke zaštite razlikuju, bilo da se radi o državnim ili pak privatnim objektima. O potencijalnim rješenjima unifikacije regulativa i specifičnim zahtjevima zaštite određenih institucija, te o budućnosti tehničke zaštite u Hrvatskoj razgovarali smo s Krešimirom Kegaljem, direktorom tvrtke Electronic Security.

Sigurnost je važna tema Konferencije o budućnosti Europe, u sklopu koje svoje prijedloge mogu iznijeti građani putem digitalne platforme, a Kegalj je u tom području definitivno dobar sugovornik.

Na razini Europske unije zasad nema unificirane regulative za provođenje tehničke zaštite objekata. Što mislite zašto je to tako?

- Takva unifikacija trenutno ne postoji zato što se radi o vrlo kompleksnom procesu koji zahtjeva velik angažman europskih institucija i državnog vrha svake države članice. Osim toga, svaka država je entitet za sebe - ima drugačije geografske uvjete, drugačiju demografiju, drugačiju kulturu, stoga i drugačije potrebe tehničke zaštite za brojne državne i privatne objekte.

Kako gledate na donošenje novog Zakona o privatnoj zaštiti 31. siječnja 2020.?

- Smatram da je donošenje novog Zakona o privatnoj zaštiti uvelike doprinijelo razvoju privatne i tehničke zaštite. Ovaj Zakon uveo je novu dozu profesionalnosti s obzirom na činjenicu da nalaže da nitko tko nema odobrenje za privatnu ili tehničku zaštitu ne smije nuditi niti ugovarati istu, već ju smije ugovarati isključivo investitor, i to direktno s ovlaštenom tvrtkom. Nama kao tvrtki specijaliziranoj upravo za pružanje usluga tehničke zaštite, ovo je itekako olakšalo poslovanje i unaprijedilo organizaciju pojedinih projekata. Osim toga, tako je postignut viši stupanj sigurnosti jer manje osoba ima pristup informacijama  vezanih za sustave zaštite i dokumentaciju samog projekta. Na taj način spriječeno je djelovanje neobučenih pojedinaca i narušavanje sveukupne sigurnosti i učinkovitosti sustava zaštite. Također, ovaj Zakon jasno je definirao novčane sankcije za sve tvrtke koje nude tehničku zaštitu, a za to nemaju odobrenje, kao i za tvrtke koje imaju odobrenje za privatnu zaštitu, a ugovaraju je preko druge tvrtke, umjesto direktno preko vlasnika objekta. U svakom slučaju, Zakon je uveo red u našu struku i postrožio pravila.

Kako se tehnički štite institucije Europske unije?

- Vladine i državne zgrade, zbog velikog javnog interesa, zahtijevaju visok stupanj zaštite. Primjerice, za zgradu Europskog parlamenta koja dopušta posjetitelje i njeguje ravnotežu između odgovarajuće razine sigurnosti i tradicionalnog stava otvorenosti, tehnička zaštita igra jednu od ključnih uloga sigurnosti. Osim privatne zaštite, u prostore Europskog parlamenta postavljeni su vrhunski sustavi poput alarmnog ozvučenja, videonadzora, vatrodojave itd., osiguravajući tako unutrašnjost objekta i njegovu okolinu. Položaji kamera i kutovi gledanja temelje se na analizi rizika, osiguravajući da se kamere usmjeravaju samo na najrelevantnija mjesta unutar i izvan objekta, kao što su glavni ulazi, nužni i protupožarni izlazi te ulaz u garažu kao i u blizini stubišta i ograničenih područja visokog rizika. Analiza rizika u kontekstu tehničke zaštite postaje sve bitnija komponenta i sve više ljudi se odlučuje postavke ugrađenih sustava prilagoditi procjenama i analizi rizika kako bi postigli što veću učinkovitost tehničke zaštite.

Bitno je napomenuti da je Europski odbor za zaštitu podataka (EDPS) 2010. donio smjernice za sustave videonadzora koje donose preporuke za europske institucije i tijela kako da dizajniraju i koriste svoje sustave videonadzora. Bitna značajka smjernica je ta da se analizira opravdanost upotrebe videonadzora kao sredstva zaštite u odnosu na druge manje invazivne metode zaštite koje ne utječu na privatnost osoba snimljenih u štićenom prostoru. Kako su Vladine i državne institucije mjesta visokog rizika, kao što su i primjerice banke, primjenjivost videonadzora je opravdana. Svaki sustav videonadzora može se prilagoditi i odrediti period u kojem će zabilježene snimke biti dostupne za gledanje. Tako, recimo, u slučaju Europskog parlamenta prikupljeni videozapisi mogu se zadržati do 30 dana, dok Hrvatski sabor iste može zadržati i do šest mjeseci, a u oba slučaja građani imaju pravo pristupa svojim osobnim podacima prikupljenim tim putem.

Kako uvesti standardiziranu regulativu tehničke zaštite za sve turističko-ugostiteljske objekte i proizvodne pogone u Europskoj uniji?

- Najčešći slučaj je da se u tako rizičnim građevinama, kao što su hoteli, trgovački centri i veća industrijska postrojenja, integriraju sustavi tehničke zaštite jer ujedinjuju više oblika zaštite u jedan te tako povećavaju učinkovitost i isplativost. Spajanjem videonadzora, sustava detekcije plina i vatre, sustava kontrole pristupa iprotuprovale povećava se ukupna razinu sigurnosti objekta, a to dokazuju mnogi slučajevi iz prakse tvrtke Electronic Security koja svojim tridesetogodišnjim iskustvom tehničke zaštite primjećuje opravdanu tendenciju sve većeg implementiranja svih sustava u jedan. 

Kako gledate na budućnost tehničke zaštite, kako u Hrvatskoj, tako i u čitavoj Europi?

- Tehnologija se u današnje vrijeme razvija strelovitom brzinom stoga se javljaju i nova rješenja u industriji tehničke zaštite. Raste i naša potreba za sigurnošću, bilo objekta, naših života ili pak imovine. Upravo taj rapidni tehnološki razvoj zahtjeva nove strategije koje, osim što ispunjavaju tehničke zahtjeve, uspješno rješavaju i pouzdanost sustava, integritet podataka te pitanje privatnosti. Kao sljedeći korak, očekujem sve veći razvoj i zastupljenost dodatnih aplikacija za integriranje različitih sustava te njihovo sve šire implementiranje kako bi se sačuvala sigurnost društva rizika. 

Brojna stručna istraživanja ukazuju na činjenicu da interes za tehničkom zaštitom, posebice integracijom nekoliko različitih sustava, kontinuirano raste. Ljudi prepoznaju efikasnost i isplativost integracije sustava tehničke zaštite i zaista uviđaju da je to korak koji će uvelike poboljšati poslovanje i upravljanje objektom, tj. tvrtkom. Što se tiče samih regulativa i konkretnih pravnih aspekata tehničke zaštite, za budućnost iste odgovorne su Vlade, tijela za provedbu zakona, poduzeća, društvene organizacije i svi oni koji žive u Europi. Svi mi imamo zajedničku odgovornost u poticanju sigurnosti na području Europske unije. 

Konferencija o budućnosti Europe predstavlja jedinstvenu i pravodobnu priliku da europski građani i građanke rasprave o izazovima i prioritetima Europe. Bez obzira na to otkuda ste i čime se bavite, ovo je prigoda da razmislite o tome kakvu budućnost želite za Europsku uniju. Europski parlament, Vijeće i Europska komisija predani su tome da saslušaju Europljane i Europljanke i na temelju dobivenih preporuka poduzmu daljnje korake u okviru svojih nadležnosti. Očekuje se da će se do proljeća 2022. u okviru konferencije donijeti zaključci i pružiti se smjernice o budućnosti Europe.

Tko može sudjelovati? Europski građani i građanke iz svih segmenata društva i svih dijelova Unije, pri čemu će mladi imati središnju ulogu u oblikovanju budućnosti europskog projekta. Zatim europska, nacionalna, regionalna i lokalna tijela, kao i civilno društvo i druge organizacije koje žele organizirati događanja i doprinijeti idejama.