BUDUĆNOST EUROPE Pinija Poljaković: Gus Speth je bio u pravu kada je rekao da su glavni ekološki problemi sebičnost, pohlepa i apatija

Tema 'Klimatske promjene i okoliš' istaknuta je kao prva na digitalnoj platformi pokrenutoj da bi građani Europske unije mogli iznositi svoje prijedloge u sklopu procesa Konferencije o budućnosti Europe.

Širom Europe se vode rasprave, a mi smo pitali Piniju Poljaković i Mosora Prvana da nam iznesu svoja razmišljanja na tu važnu temu. Evo ideja stručnjakinje za komunikacije u morskom programu WWF Adrije i voditelja morskog programa u toj organizaciji. 

Naše Jadransko more dom je čudesnom biljnom i životinjskom svijetu. Izvor je i nadahnuće jedinstvenog načina života, za njega i od njega žive moreplovci, ribari, ronioci, a bez njega ni naših turista ne bi bilo u ovolikom broju. Koliko smo toga svjesni? Kako s odnosimo prema njemu?

Mosor Prvan: 'Na kraju ćemo sačuvati samo ono što volimo, voljet ćemo samo ono što razumijemo, a razumjet ćemo samo ono što smo naučeni', rekao je senegalski znanstvenik Baba Dium.

Često se pitam koliko je u jadranskim okvirima istinita gornja rečenica. Kod nas je puno toga naopako, pa je možda čak tako i s našim odnosom prema Jadranu. Svi mi volimo naše more, hranimo se iz njega, plovimo njime, pišemo mu pjesme... Naša tradicija i kultura su čvrsto usidrene u našem moru. Naš vlastiti identitet je duboko utkan u Jadran i Jadran u njega. Ali koliko ga razumijemo i koliko znamo o njemu? Ne koliko mislimo da znamo, već koliko zaista znamo? Jer ako znamo puno i razumijemo posljedice naših radnji koje onda opravdanje imamo kada tretiramo Jadran kao veliki plavi kontejner ili kao rezervoar neiscrpnih zaliha morskih organizama koje uzimamo bilo kada, bilo gdje i u bilo kojim količinama te smatramo da je to normalno i da neće imati posljedice? Kada betoniramo i nasipavamo prirodne obale ili ga ugrožavamo eksploatacijom nafte? Kada rekreativni ribolovci jigom izvade po 50 kila ribe po glavi dnevno i na Fejsu napišu 'Hvala ti, more', a ljudi čestitaju i aplaudiraju?

Pinija Poljaković: Sasvim sigurno se nećemo odseliti s jadranskih obala, ukinuti ribarstvo ili zabraniti navigaciju. Na taj način negirali bismo i sami sebe. Međutim, svaka naša akcija ima posljedicu, a ključ očuvanja Jadrana leži u ideji da svaka posljedica ne smije biti veća od mogućnosti jadranskog ekosustava da se prirodnim putem, u kratkom roku, oporavi od naših djelovanja. Sve ostalo vodi u trajnu degradaciju našeg mora i svakako se ne može nazvati niti simpatijom, a kamoli ljubavi prema Jadranu. Kao društvo i kao pojedinci trebali bismo prihvatiti našu odgovornost za Jadran.

Jadransko more, kao uostalom ni jedno drugo more, nije izolirani sustav pa se pritisci koji djeluju na svjetska mora u većem ili manjem opsegu i jačini pojavljuju i u Jadranu. S obzirom da je Jadran poluzatvoreno i plitko more utoliko je povećan rizik od ozbiljnih i trajnih posljedica koje imaju intenzivne ljudske aktivnosti poput turizma, ribarstva, pomorskog prometa, marikulture, eksploatacije ugljikovodika itd. 

Dakle, moru prijete brojne opasnosti. Koje su najveće prijetnje Jadranu? 

Pinija Poljaković: Prema dokumentu 'MedTrends: Blue growth trends in the Adriatic sea' za većinu navedenih aktivnosti se očekuje značajan rast kroz sljedećih 15 godina što će dovoditi do sve veće potražnje za prostorom i resursima, sukobima među različitim sektorima te potencijalnim manjim i većim utjecajima na morski okoliš. 

U takvoj situaciji nužno je usvojiti mjere za zaštitu mora i obale te napraviti širu strategiju upravljanja morem i njegova iskorištavanja. Štoviše, zaštita i očuvanje svih prirodnih vrijednosti Republike Hrvatske i pravo na zdrav okoliš svih njenih građana zajamčeni su Ustavom, a zaštitu mora i morskog okoliša pod jurisdikcijom RH određuje cijeli niz međunarodnih konvencija i nacionalnih zakona te institucija nadležnih za njihovu provedbu.

Međutim, često smo svjedoci da su zakoni i propisi jedno, a njihova provedba sasvim druga kategorija. U Hrvatskoj tako, iako deklarativno svakako postoji izražena svijest o nužnosti zaštite i očuvanja Jadranskog mora, provedba zakona koji reguliraju zaštitu mora je često neučinkovita. Razlozi za to su zaista različiti i nalaze se na svim razinama: od nedorečenih propisa, nedostatka ljudskih i materijalnih kapaciteta za provedbu zakona, 'viših' gospodarskih interesa vođenih pohlepom određenih skupina ili pojedinaca pa do nepovezanosti i neusuglašenosti državnih tijela odgovornih za zaštitu mora. Takva situacija nerijetko dovodi do prebacivanja odgovornosti s jednog tijela na drugo što u konačnici rezultira situacijama u kojoj nitko nije ni za što odgovoran niti nadležan. To naravno ne vodi ka učinkovitoj zaštiti i očuvanju mora i obale.

Istovremeno, trebamo biti i iskreni pa uvidjeti da je unatoč nedostacima, Hrvatska zaista kroz posljednja dva desetljeća napravila prve korake prema uspostavi sustava upravljanja morem koji integrira znanstvene spoznaje, zaštitu bioraznolikosti te potrebe i vrijednosti ne samo korisnika Jadrana već svih hrvatskih građana. Sada je ispred nas veliki posao izgradnje učinkovitosti tog istog sustava. Temelj tome je poznavanje i razumijevanje problema, odnosno prijetnji morskom okolišu te konteksta njihova nastanka i razvoja. Jedino na taj način možemo stvarati i odgovarajuća rješenja.

Mosor Prvan: Što se samih prijetnji moru tiče, u većoj mjeri među znanstvenicima postoji konsenzus o glavnim prijetnjama, međutim ne postoji sasvim ujednačena lista istih. Neki čak ističu da ne bi bilo pogrešno tvrditi kako uz 190 zemalja svijeta postoji 190 različitih prijetnji bioraznolikosti mora ili, uz takvo rezoniranje, čak onoliko prijetnji koliko je ljudi na Zemlji (u trenutku pisanja to je 7,9 milijardi). Ono što je nedvojbeno i o čemu među stručnjacima nema dvojbe, prelov, odnosno prekomjerni ribolov, prepoznat je kao najveća prijetnja morskom okolišu i očuvanju morskih vrsta.

To proizlazi iz činjenice da se u slijedu povijesnih događaja prelov pojavljuje prije ostalih, a često je i sam direktni ili indirektni uvjet za pojavu drugih ugroza poput eutrofikacije, mikrobioloških onečišćenja ili uvođenja invazivnih vrsta. Uz prelov u skupinu glavnih prijetnji možemo ubrojiti degradaciju i uništavanje staništa, onečišćenje , invazivne vrste te klimatske promjene. Međutim, svakako je bitno imati na umu da je jedan čimbenik malo kada sam uzrok propadanja morskog okoliša. Naprotiv, najčešće se radi o sinergijskom efektu niza ljudskih djelovanja čiji je utjecaj veći od samog zbroja pojedinačnih prijetnji i poremećaja.

Potencijalna rješenja za te prijetnje?

Pinija Poljaković: Američki pravnik koji se bavi zaštitom okoliša, Gus Speth, jednom je prilikom izjavio: 'Vjerovao sam da su glavni ekološki problemi gubitak bioraznolikosti, kolaps ekosustava i klimatske promjene. Smatrao sam da s 30 godina kvalitetnih znanstvenih istraživanja možemo riješiti te probleme. Ali bio sam u krivu. Glavni ekološki problemi su sebičnost, pohlepa i apatija. Da bismo njih riješili trebamo duhovni i kulturalni preobražaj, a mi znanstvenici ne znamo kako to napraviti.'

I definitivno nije bio daleko od istine. Zapravo, sjedio je na njoj. U načelu, čisto teoretski, većina rješenja za očuvanje mora je vrlo jednostavna. U praksi, zbog raznih privatnih interesa, neuređenosti sustava, nedostatka kapaciteta za provedbu zakona, nepovjerenja u znanost pa čak i nedostatka volje za promjenom postojećih loših i neefikasnih načina upravljanja, rješenja često ostaju samo dobre ideje. Realnost je takva da do promjena očito ne dolazi preko noći i da tek informiranjem i educiranjem novih generacija možemo očekivati kvalitetne promjene u budućnosti. U međuvremenu su nam potrebni primjeri dobre prakse koji demonstriraju da su promjene na bolje moguće i da se događaju. Takve primjere treba dugoročno sustavno i individualno promicati i primjenjivati. Primjenom koncepata održivog i odgovornog upravljanja ljudskim aktivnostima poput turizma i ribarstva, efikasnom regulacijom razvoja obalnih predjela, modernim gospodarenjem otpadom (smanji, ponovno upotrebi, recikliraj), unapređenjem alata za zaštitu prirode (npr. uvođenje zona bez ribolova), te najviše nadzorom i kontrolom aktivnosti koje se provode na moru, možemo napraviti razliku i stvoriti uvjete za očuvanje našeg Jadrana.

Što vi u WWF Adriji konkretno radite? 

Mosor Prvan: Upravo u tom smjeru ide i djelovanje WWF-a. Pokušavamo iznaći rješenja koja neće negirati našu orijentaciju prema Jadranu, koja će pružiti dugoročnu opstojnost onih koji od mora žive, ali koja će u tu jednadžbu staviti i održivost koja Jadranu pruža mogućnost da se prirodno oporavlja od pritisaka koje ljudi stvaraju na njega.

Tu prije svega govorimo o konceptu održivog ribarstva gdje pokušavamo odgovoriti na pitanje od milijun dolara: Kako smanjiti ribolovni napor, a istovremeno povećati primanja ribara ili ga u najgorem slučaju ne smanjiti. Kako od ribara koji se bave isključivo ribolovom napraviti moderne poduzetnike koji razumiju i mogu kapitalizirati održivost na novim tržištima koja tu održivost nagrađuju. Kako od ribara koji samo koriste resurs napraviti ribare koji najveći čuvari tog resursa. To je dug proces koji nije jednostavan, on zahtijeva promjene neke od temeljnih paradigmi društva. Mi smo počeli od toga da ribarima s kojima surađujemo za početak damo veću odgovornost kroz model zajedničkog upravljanja. Da se ribare direktno uključuje u proces donošenja odluka o mjerama ribolova. To je u suprotnosti s postojećim 'top down' pristupom gdje se odluke donose centralizirano pa onda hladno serviraju na moru, a takav sustav je na kraju i rezultirao lošim stanjem resursa globalno gledajući. S druge strane, model zajedničkog upravljanja je rezultirao i zaštitom Jabučke kotline (ribari su podržali zaštitu) što se pokazalo sjajnom odlukom prije svega za ribare jer se riblji fond u područjima pod zaštitom obnavlja i onda prelijeva u okolna područja gdje je ribolov dozvoljen i tu ribari imaju kvalitetnije ulove. Čisti win-win, za more i za ribare. Istom metodom dobili smo i mjere ribolova u parkovima prirode Lastovsko otočje i Telašćica. U Telašćici smo tako dobili i zone bez ribolova koje su podržali ribari. Prije deset godina tako nešto je bilo nezamislivo.

Nažalost, doveli smo se u takvu situaciju da koliko god to bilo sjajno nije dovoljno. Trebamo veće i brže rezultate. Zato radimo ne samo s ribarima već i s cijelim obalnim zajednicama. Pokrenuli smo Plave poslovne inkubatore čija je uloga razvoj poduzetničkih ideja koje mogu ići ruku pod ruku sa zaštitom prirode (npr. ribolovni turizam gdje ribar umjesto 3 kilometra mreža baca svega 300 metara i vodi turiste na demonstraciju ribolova te zarađuje ne od ulova nego od turizma; solarizacija na otocima; odvajanje i recikliranje otpada; održiva poljoprivreda i slično). Jasno nam je da na koncu novac mora stajati iza velikih promjena jer ljudi moraju od nečeg živjeti, to nije upitno, pa sada uspostavljamo financijske mehanizme i za transformaciju ribarstva i za pokretanje plavih poduzetničkih ideja (revolving fondovi za održivost). 

Pinija Poljaković: Na koncu, bez uključivanja i edukacije javnosti teško da može biti brzih promjena u društvu pa tako nastojimo donijeti morske probleme na gradske ulice. Tako smo prije pola godine spojili znanost i umjetnost te oslikali pročelja zgrada u Zagrebu i u Splitu kojima smo ukazali na probleme prelova i betonizacije, odnosno nasipavanja obale. Splitske Blatine time su dobile mural najvećeg malog morskog puža na svijetu. Ovo sićušno biće veličine tek 12 mm pod stalnom je prijetnjom od betonizacije i nasipavanja plaža. Umjesto da beton dolazi njemu on sada krasi 300 kvadrata pročelja zgrade. Svaka vrsta, pa i najsitnija, ima svoje mjesto u ekosustavu, na nama je da ih sačuvamo. Uostalom, o njima ovisi i naš opstanak na Zemlji. 

U okviru edukacije radimo i s djecom na otocima pa sada u suradnji s Institutom za razvoj i inovativnost mladih (IRIM) donosimo djeci morske robote za istraživanje podmorja, gdje djeca snimaju podmorje i prikupljaju podatke o određenim parametrima mora za nas. S jedne strane tako djeci usađujemo interes prema razvoju tehnologije, a s druge povećavamo razumijevanje i ljubav prema moru. Oni su ti koji će za 15 do 20 godina u svojim zajednicama odlučivati o razvojnim putevima otoka, obale i mora. To je najduži put, ali isto tako i najsigurniji i u njega se isplati ulagati. 

Konferencija o budućnosti Europe predstavlja jedinstvenu i pravodobnu priliku da europski građani i građanke rasprave o izazovima i prioritetima Europe. Bez obzira na to otkuda ste i čime se bavite, ovo je prigoda da razmislite o tome kakvu budućnost želite za Europsku uniju. Europski parlament, Vijeće i Europska komisija predani su tome da saslušaju Europljane i Europljanke i na temelju dobivenih preporuka poduzmu daljnje korake u okviru svojih nadležnosti. Očekuje se da će se do proljeća 2022. u okviru konferencije donijeti zaključci i pružiti se smjernice o budućnosti Europe.

Tko može sudjelovati? Europski građani i građanke iz svih segmenata društva i svih dijelova Unije, pri čemu će mladi imati središnju ulogu u oblikovanju budućnosti europskog projekta. Zatim europska, nacionalna, regionalna i lokalna tijela, kao i civilno društvo i druge organizacije koje žele organizirati događanja i doprinijeti idejama.