Čepina logika: Vi ste političari, a ja parazit

Dvadeset milijuna kuna, možda još kojih sto ili dvjesto tisuća preko toga. Eto, toliko će nas u ove četiri godine koštati gradski vijećnici, njih 35, u čudovišno nabujalom sastavu zbog kojega bi trebalo ozbiljno razmisliti o razbijanju zidova i širenju vijećnice u Banovini. Pet milijuna godišnje, dvadeset milijuna u jednom mandatu - razmislite o tome svaki put kad gledate prijenose sjednica Gradskog vijeća i eventualno se živcirate viđenim. Gradski vijećnici se ne živciraju, njima lova kapa na redovnoj bazi. Malo na privatni račun, malo stranci. Radili, ne radili.

I svako toliko pokrene se priča o besmislenosti ovakvo bezobraznog arčenja javnog novca: koliko god moramo biti svjesni da 'demokracija košta', toliko se svakog mjeseca i svake godine svejedno osjećamo kao budale.

I tako je u četvrtak na scenu stupio Gojko Čepo, mladi SDP-ov jurišnik s neobičnom fiksacijom na Marijanu Puljak i njenu neovisnu ekipu: jedva je dočekao trenutak kad će ih konačno i javno optužiti da su - političari. Jer, eto, i oni primaju naknadu za svoj rad, i to u jednakom iznosu i po jednakom principu kao svih ostalih trideset i jedan vijećnik.

Svima po dvije ipo hiljadarke mjesečno - kažemo, radili ili ne radili - a onda još po cirka tisuću eura na stranački račun ili na račun neovisnog kandidata. I sve se jednako kontrolira.

Mislio je nesretni Čepo da su mu naletjeli na volej, pa je onda još efektno poentirao da su Puljak, Prkić, Dragnić i Matošić 'uhljebi i paraziti poput nas ostalih političara'.

A kad su oni sami predložili da se naknade ukinu ili barem smanje, stao je kukati da su te pare njegovoj stranci 'potrebne za preživljavanje'. I prijedlog s gnušanjem odbio.

Drugim riječima, zabio je gol jer je iskamčio priznanje Marijane Puljak da se ona zaista bavi politikom, što je ionako bilo notorna činjenica, ali ih je primio nekoliko jer je u ime sebe i u ime svoje stranke priznao da doslovno parazitiraju na javnom novcu i da bez njega ne bi mogli preživjeti. Biti političar je jedno, a uhljeb nešto sasvim drugo.

Premda, naravno, ni za Marijanu Puljak i ekipu ne treba staviti ruku u vatru: još su friški i barem naizgled puni ideala. Bit će zanimljivo gledati hoće li se paralelno s njihovim očekivanim političkim usponom ona grozna brojka od dvadeset i kusur milijuna kuna početi smanjivati - što je pored svih zaposlenja, namještenih poslova i stranačkog pogodovanja ionako tek mali dio harača koji izdvajamo da bi se svi oni skupa igrali politike.