Foto: Veljko Martinović ČITATELJICA SA SKALICA: Gradonačelniče, preuzmite odgovornost! Ljude je strah, bojim se da ću dobiti metak u leđa zbog jedne ovakve izjave!

ČITATELJICA SA SKALICA: Gradonačelniče, preuzmite odgovornost! Ljude je strah, bojim se da ću dobiti metak u leđa zbog jedne ovakve izjave!

Objavljujemo pismo Splićanke koja želi ostati anonimna jer se plaši da bi joj nakon ovih riječi bila ugrožena sigurnost

Dragi gradonačelniče, svim svojim srcem i svom svojom dušom bih voljela povjerovati u vašu izjavu da Split nije 'grad slučaj'. Voljela bih povjerovati da po ovom gradu ne šetaju dileri i narkomani, da ne uvlače nevinu mladost u pakal droge i kriminala na svakome kantunu, voljela bih povjerovati da ljudi ne idu okolo i ne pale aute jedni drugima, ne ubijaju se posred ulice u jedno sunčano subotnje popodne. Voljela bih povjerovati da se ne moramo brinuti za svoje živote i za živote naše dice. Voljela bih povjerovati da djeca odvjetnika nisu kriminalci i narkomani u skupim autima i odijelima, a na nas sa rečinom viška se gleda kao na monstrume, dok se svi držimo svoga posla i krvavo zarađujemo svoj kruh od 8 do 4 svaki dan da bi mogli svojim familijama donit spizu na stol i platit najam. Sramotno je da smo tako nisko pali kao grad, jer naciju u ovo neću uvlačit. Ovo je pitanje Splita, sa kojim se busate u prsi, i koji je i vas podržava i bodrija dok ste se borili sa bolešću. Onda vratite to ovome gradu i budite čovik ka šta smatrate da jeste.

Dragi gradonačelniče, voljela bih kad biste se prošetali Matejuškom, Varošem, Spinutom i Skalicama u nekom terminu koji nije subota u podne dok svi ušminkani i predivni poziraju fotografima na Rivi.

Voljela bih, od srca, kad biste se prošetali po tim mistima u jedan četvrtak, petak ili subotu navečer. Voljela bih da tada malo pogledate u lica svojih sugrađana, pa vidite koliko ih je sa ispijenim obrazima i sa izgubljenim očima, koji bauljaju okolo, ispijaju pive, puše travu po uličicama i dilaju dici koja se ne znaju pošteno ni potpisat. I daj Bože da dilaju samo travu, al svi znamo da su tu posrijedi puno ozbiljnije stvari, nećemo se lagat. Voljela bih kad biste otvorili svoje oči i uši malo bolje, pa shvatili da je upravo jučer usred bijela dana od strane psihopata brutalno pretučeno dijete na pazariću kod O.Š. Skalice dok je na velikom odmoru išlo kupit marendu. Voljela bih kad bi pogledali isto tako koliko ljudi kopa po ono malo kontejnera šta je ostalo po gradu, i to niti više u ure kad padne sunce jer da se srame umrli bi od gladi. A umiru i ovako, dok ste vi, gospodine gradonačelniče, po svemu sudeći siti i u toplome.

Jel ovo još uvijek nije 'grad slučaj'? 

Svi smo ljuti na ovaj sustav i kako stvari (ne) funkcioniraju u ovome gradu slučaju, dragi gradonačelniče. I ja i mnogi drugi smo bili dica sa ulice, pa smo se neki uz Božju pomoć uspili izvuć, stat na noge i postat pošteni ljudi koji grizu za svoj kruh. Niti jedan Centar za socijalnu skrb nam nije uspija pomoć, niti jedan policajac, pop ni velebni političar, nego smo sami krčili svoj put kroz ovaj pakal da bi na kraju radili za minimalce i davali Vama kruh u usta, jer sjetite se, Vi ste na svojoj poziciji radi nas. Ne mi radi vas. 

Stoga učinite nešto i ponašajte se odgovorno, odraslo i doraslo svome položaju, gospodine gradonačelniče.

Voljela bih kad ne biste s tolikim samopouzdanjem i dječačkim poletom tvrdili da je ovo siguran grad, jer i sami znate da lažete. I svi to znamo. Al ljudi muče, jer ih je strah.

I mene je isto strah, i bojim se da ću dobiti metak u leđa zbog jedne ovakve izjave, da će mi se prijetiti i upadati u stan po noći, a da neću to moć prijaviti nadležnim institucijama koje nisu sad doživile kolaps nego su odavno mrtve. Jer ne smiš, jer moraš mučat i spustit glavu, moraš gledat svoja posla. Jer ako kažeš ono šta svi drugi misle u sebi al muče, u ovome si gradu redikul i izopčenik.

Dragi gradonačelniče, poduzmite nešto, Bog vam da!!! Preuzmite odgovornost bar Vi ka prvo lice našega grada, ne prebacujte krivicu na ove i na one nego učinite nešto pobogu, jer mi ka mali ljudi ne možemo ništa tu učinit osim apelirat u pomoć. Ne želim se bojat za svoju familiju ni za svoje prijatelje, niti da će moja, a i tuđa dica sutra bit ta koja bauljaju gradom sa staklenim očima po ovome gradu slučaju.

Vaša reakcija na temu
Aloooo article_emotions(57331, "");
Pregledaj komentare