COVID TESTIRANJE U SPLITU Novinarka Dalmatinskog portala opisuje proceduru od prijave do poziva koji joj je donio olakšanje

Iako sam izvještavala o Covidu-19 s terena, bila gotovo na svakom mjestu gdje se pojavio, vijest o osobi iz javnog života zaraženoj koronavirusom mi je donijela prvi realni strah da sam među 'pozitivnima'. Bilo je i prije sumnje, ali tada nisam bila u kontaktu s ikim, sada jesam i to, pukom slučajnošću, s onima koji spadaju u rizičnu skupinu i savjest je drukčije reagirala.

Nakon saznanja o javnoj osobi i prve reakcije suosjećanja s oboljelim, proletjelo mi je, naime, kroz glavu kako smo nedavno bili na jednom događaju skupa. 'Ma nema šanse', promislim kad sam provrtjela film i pustim se zaboravu nekoliko minuta. Onda se sjetim da smo bili jedno uz drugo, otprilike kao predsjednik Vlade Andrej Plenković i Novak Đoković i Goran Ivanišević. 

Vjerojatno bi me i zaraženi odmah prijavio u kontakte, smirila sam se nakratko. 

Pa se opet tješila, nisam imala nikakve simptome, pušačica sam gotovo četvrt stoljeća, uz 'načeta' pluća sigurno bi mi buknulo praktički odmah. Ali, mir nije potrajao. Ne radi sebe. Radi ljudi za koje bih, bez pretjerivanja, život dala. Ubila me pomisao da sam ih potencijalno zarazila. Dvoje, ali rizične skupine. One koje sam čuvala. 'I što duže razmišljam o nama, sve su crnje misli te', parafrazirajući Josipu Lisac odlučim okrenuti broj epidemiologa. Moram priznati, s nadom da će me umiriti. 'Kad možete doći?', čula sam ipak s druge strane dok sam ja glumila kulericu.

'Odmah', odgovorila sam i pogledala bez riječi u lijepo, drago lice i krenula.

'Šutke smo se razumijeli', sad već prelazim na Dostojevskog. Uh.

Nema automobila na cesti, za četiri minute sam došla do Nastavnog zavoda za javno zdravstvo. 

Ispred mene jedan mladić. Ne gledam, čekam da završi. 

- Smijem li fotografirati? - pitam epidemiologinju.

Dobijem dozvolu za sebe i detalje.

Nisam nikada 'vadila' bris nosa i grla. Epidemiologinja mi objašnjava da kratko traje i da nema boli, tek neugoda.

- I djeca dobro podnose - slikovita je.

'Štapić' mi je potom gurnula u nos, ja sam se trgnula i 'zaboljela' samu sebe.

Ispričala sam se, a doktorica je ponovila postupak i zatim s drugim dijelom štapića uzela bris iz grla.

Cijeli postupak traje, s upisivanjem imena i prezimena i datumom rođenja, bez pretjerivanja, najviše dvije minute.

Pričam s doktoricom o svojim kontaktima, dijelim s njom strah, sve žena razumije. Ima lijepe riječi, ali me 'zakucao' kraj.

- Znat ćemo sve najdalje sutra ujutro - ispratila me.

U epruvetu s mojim podatcima u kojoj je intenzivno crvena tekućina ubacuje bris. Spremno je za stroj za testiranje.

Novinari su, prema percepciji mnogih pa i političara, negativci. Neka budu u pravu, pokušavam sebe nasmijati. 

Odlazim i provjeravam bateriju na mobitelu, da ne bi slučajno 'iscurila'.

Razmišljam samo o kontaktima, sve bih dala da nisu na mojoj listi. 

Bila sam i u dućanu i na pumpnoj stanici, s maskom. To nije sporno, masku sam nosila od prvog dana i kada ih nije bilo na policama, zahvaljujući vrijednim rukama prijateljice. I nakon zamjene kupovnima, čuvam ih kao podsjetnik na posebnu zaštitu. 

I tako idu misli, kuvam sebi kavu, jednu, dvije, tri, ide duvan...Posežem za novom knjigom koju sam nedavno kupila, ali je ostavljam i mislim se hoću li u svoja utočišta, Mešu Selimovića i remek djelo 'Tvrđava' ili Dostojevskog i najdraži mi roman 'Idiot'. Druga je primjerenija, ipak sam izložila nevine Covidu -19, to mi je od svega najgore. 

Suprug je za to vrijeme zbijao šale, miran i optimističan. Toliko da me nervirao, ali barem bi skrenuo misli.

Mobitel pogledavam, čekam poziv.

 A da počnem vjerovati u teorije zavjere i da je Zemlja ravna ploča? Alo, Bill Gates, nećeš znati što ja radim, ništa ti od tvog cjepiva! Ne ide. 

Razmišljam opet o kontaktima i sjetim se da nije isto kolikoj količini virusa smo izloženi, uz zaštitu, ako i nađe put, svakako je bolje. S tom relativno umirujućom mišlju sam otišla do svog desetogodišnjaka slagati lego kockice i nadati se da će rezultati doći čim prije. Prolazio je dan. Vrijeme se zaustavilo, koliko je bilo sati kad je zazvonio mobitel, ne znam. 

- Negativni ste - kazao mi je nasmiješeni glas.

Olakšanje do bola.

- Hvala vam! Trudit ću se i ostati takva - pokušala sam biti duhovita.