Crnogorski književnik čestita Dan državnosti: 'Neka vam ovaj dan bude podsjetnik da nema veće svetinje od slobode!'

Crnogorski književnik i publicist Božidar Proročić čestitao je Hrvatima Dan državnosti, a tim povodom je napisao tekst koji prenosimo u cijelosti:

'Kroz oluje, bure i silne povijesne raskole, između modrine Jadranskog mora i gordih visova koji se uzdižu u zaleđu, rađala se i oblikovala povijest hrvatskog naroda - časna, mučenička, ali dostojanstvena i nepokorena. Iz te povijesti proizašla je ideja države, utkana u svijesti naroda koji je znao što znači biti svoj na svome, čak i kad su vjetrovi i oluje i valovi mora se razbijali o ljutim kršima.

Dan državnosti Republike Hrvatske, 30. svibnja, je simbol preporoda, hrabrosti i snage jednog naroda da krene putem samostalnosti, usprkos svim izazovima. Tog dana 1990. godine, zastave Hrvatske nisu se samo zavijorile, one su progovorile jezikom narodne volje, narodnog ponosa i snažne moralne, ljudske, ali i katoličke vjere u budućnost. I zavijorile su svuda od Zagreba do Šibenika Cavtata, od otoka do planina i do svakog kutka dijaspore gdje je hrvatsko srce kucalo i molilo se za snagu domovine.

Kao Crnogorac, kao neko tko zna što znači boriti se za ime, jezik, kulturu i slobodu, želim vam, braćo i prijatelji Hrvati, čestitati Dan državnosti. I ne činim to samo iz formalne pristojnosti, već iz duboke ljudske i povijesne bliskosti. Jer, kao što Lovćen čuva kosti i zavjete naših predaka, tako i Velebit čuva snove hrvatskog naroda. A između njih, kao more koje nas spaja, prostire se Mediteran našeg zajedničkog pamćenja, kulture i borbe.

Još je mudri Ante Starčević govorio o nezavisnosti naroda s jasnom porukom:

'Kraljevina Hervatska, kraljevina pet stoletjah prkosivši Istoku i Zapadu, ne može o sebi, neodvisna stajati? Ni jedan narod ne može bez drugih narodah obstati? Pa itako svako selo može kao neodvisna deržava biti'.

Vaša povijest, vaši pjesnici, vaši borci i mislioci, utkali su svoj identitet u temelje moderne Hrvatske. U toj plejadi svijetlih umova i duša, posebno mjesto pripada Antunu Gustavu Matošu, onome koji je znao riječima podići narod kao što drugi to čine mačem. Njegova Hrvatska nije samo zemljopisna činjenica ona je moralna obaveza, suza i zavjet, ljubav koja boli i grli istovremeno.

'Hrvatska, bakljo mojih tamnih putova, tvrdi kruše mojih nevolja, suzno uzglavlje mog progonstva! Kroacijo, jedina, posljednja boginjo mog buntovničkog bogomračja...'

To je Hrvatska za koju se ne živi samo već se za nju trpi, piše, pjeva i kad zatreba, gine. I neka se zna u vremenu u kojem mnogi narodi zaboravljaju svoje temelje, Hrvatska svoju povijest nosi kao zavjet i kao obavezu da bude ponosni vojnik Zrinske garde na straži ali na straži vlastite istine, jezika, kulture i države.

Danas, kao vaš iskreni prijatelj, želim da ovu čestitku doživite ne samo kao govor vašeg prijatelja, već kao poruku spajanja između naroda, povijesti i sjećanja. Da znate da ima Crnogoraca koji vas osjećaju kao braću po borbi, jeziku otpora i poštovanju prema zemlji. Neka vam Dan državnosti bude slavlje prošlosti, zavjet budućnosti i podsjetnik da nema veće svetinje od slobode!

Sretan vam Dan državnosti, draga braćo i prijatelji Hrvati neka vaša luča vječno sja kao svjetionik slobode, dostojanstva i narodnog jedinstva, neka kroz sve bure i iskušenja vremena ostane plamen u srcima onih koji Hrvatsku vole, sanjaju i čuvaju, ma gdje bili. Neka se kristali mora i soli, kao misli Matoša, Šenoe, Krleže, Ujevića i drugih hrvatskih velikana, rasipaju po vašoj zemlji i vašim obalama i planinama kao blagoslov riječi i žrtve, da vas vječno podsjećaju na snagu duha koji ne pristaje na zaborav'.