CRORESP INOVACIJA Riječanin i njegov tim izrađuju respiratore od ronilačkih maski

Ronilačka maska, filter za viruse i 3D printani adapter! Od toga je hrvatski tim entuzijasta na čelu s doktorom Ivorom Kovićem napravio respirator CroResp, a sve ne bi li zaštitio medicinsko osoblje, zdravstvene radnike, one koji su svakodnevno na prvoj liniji obrane od koronavirusa, piše Novi list.

Pače, priča je u malo vremena otišla toliko naprijed da se od Uskrsa prikupljaju i donacije u suradnji s udrugom 'Pomaganje je uvijek IN' kako bi se, u idućih tjedan dana dosegnulo ciljanih 150.000 kuna, dostatnih za izradu i dostavu 1000 CroResp respiratora. No, krenimo redom, za početak iz Našica, gdje je Ković trenutno s obitelji.

- Supruga i ja smo liječnici specijalisti hitne medicine, radili smo u Hrvatskoj, a zadnjih sedam godina u Engleskoj. Zadnje dvije godine otkada nam se rodio sin, radimo na specifičan način kao, ajmo tako reći, vanjski suradnici - priča Ković.

Baš pred pandemiju krenuli su odvesti supruginu majku u Našice, možda i sina ostaviti u Slavoniji, ali su po dolasku taman upali u karantenu.

- Sjeo sam i uhvatio se za glavu ne bih li odgonetnuo kako mogu pomoći. Možda će zvučati patetično, ali bilo mi je na pameti i to ako ću nekako i negdje pomoći, neka to radije bude tu gdje su mi roditelji, obitelj, kolege.

Uključio sam nekoliko mojih poznanika i suradnika i pokrenuli smo portal pandemija.info. Odmah sam vidio da postoji potreba za brzim, edukativnim sadržajima, za brzim, sažetim, novim informacijama, za brzim znanstvenim radovima za naše kolege – kazuje Ković.

Portal je brzo postavljen, na njemu posteri, infografike, znanstveni članci, standardi različite opreme… S druge pak strane, kao onaj koji uređuje portal, Ković je pratio doslovno sve iz cijelog svijeta.

- Pojavila se priča da nema zaštitne opreme kod nas, niti vani. Pa sam vidio talijansku inovaciju. Oni su uzeli ronilačku masku pa su, na zamolbu liječnika, napravili masku za pacijenta koja bi mu dovodila kisik.

Kad sam to vidio, doslovno mi se upalila lampica. Pod jedan shvatio sam da je to fenomenalno, a pod dva bilo mi je jasno da nama to u Hrvatskoj za sada ne treba, a nadam se da i neće, ali nam treba zaštitne opreme – priča Ković.

Odluka je pala, promijenit će se priča, valja samo imati drugačiji adapter. Kazao je to dvojici prijatelja, oni su se odmah »zakačili« za ideju.

Uslijedilo je 72 sata neprekidnog rada.

- Nakon 72 sata smo objavili kompletne nove modele izrađene za više maski, objavili tehničke specifikacije, cijeli dokument, upute na webu na nekoliko jezika i podijelili to sa cijelim svijetom kao slobodan projekt, neprofitan, koji svatko može koristiti - ističe Ković.

Tad su se, kaže, dogodile dvije stvari. Medicinari kojima su dane maske da ih isprobaju već su s njima radili, bili na vizitama, intubirali. U zatvorenoj grupi ih je oko 300.

- Druga fenomenalna stvar je ta da smo otkrili i druge grupe po svijetu koje su došle na tu ideju. Spojili smo takvih pet -šest grupa po cijelom svijetu, između ostalog i na Stanford univerzitetu u SAD-u, baš kao što smo našim kontaktima pokrenuli jedno pet novih grupa u Bugarskoj, Sloveniji, Poljskoj, Jemenu, Maleziji. Dali smo im svo naše znanje - ističe Ković.

To nas dovodi do potrebe za prikupljanjem sredstava. Pritisak raste, zdravstveni radnici traže respiratore.

- Bilo nam je jasno da ne možemo te ljude zagolicati, a onda se povući u mišju rupu. Tako smo upali i u ovu donacijsku kampanju, jer narudžbi imamo za gotovo 500 komada, a treba to nekako financirati. Ono što je pritom bitno reći je da tu nema nikakve zarade. Mi, naš rad, naše znanje, modeli, sve je besplatno i bit će zauvijek.

No, imate neke materijale, imate ronilačku masku bez koje ne možete ništa. Ali i tu smo imali sreću, prvo da smo zemlja koja ima more pa tako i ljude koji trguju ronilačkim maskama, a onda i tu da smo našli čovjeka koji ima na lageru jedno četiri, pet tisuća maski različitih veličina.

I ne samo da smo ga našli,već je čovjek ispao - čovjek, isti kao mi. Već sada nam je donirao interno preko stotinu maski koje smo mi testirali i podijelili dalje, a sad u ovoj kampanji on neće zarađivati ništa, već će ih isključivo sve dati po nabavnoj cijeni - ističe Ković.

Sve je to još veće i važnije ako se zna da su se Koviću javili i oni koji bi od svega htjeli raditi biznis, no takvi, ističe, nemaju šansi. Reklo bi se, maske su riješene.

Što se tiče adaptera koji se printaju, ni to ne bi trebao biti problem jer ih se može napraviti 50.000 i to za jednu kunu ako se kalup napravi. Ni virusni filteri nisu, kaže, za sada problem, njih imaju bolnice u velikoj količini. Stoga su troškovi maski po nabavnoj cijeni, eventualno trošak za materijal 3D printaša makar svi za sada troše svoj, te eventualno kakva logistika.

- Ono što je ljepota ovog rješenja jest da ako mi dostavimo tri, četiri, pet tisuća maski, mi nismo dostavili pet tisuća, već 50, 100 tisuća. Ta se maska ne baca. Ona se sterilizira bez ikakvih problema.

Projekt je ovo dobrih ljudi, pa ih valja i spomenuti. Uz Ivora Kovića koji je pokretač projekta, tu su Ivan Guštin i Marko Guštin, Hrvoje Vukelić, Kruno Golubić, Igor Habljak, Mislav Cerovec, Zoran Rajn, zatim stručni medicinski suradnici Mario Franolić i Vedran Radonić, pa dizajner Igor Manasteriotti i IT-ovac Matija Ilijaš, kao i dizajnerica Petra Počanić. Nije Ković zaboravio ni one kojima treba zahvaliti na maskama, Branimir Lozo koji je donirao testnu ronilačku masku iz Dechatlona te Ivan Zovak, vlasnik tvrtke Zovak d.o.o koji je donirao veći broj ronilačkih maski za testiranje.

Ona je jako robusna, napravljena za more, za pijesak, napravljena da izdrži puno agresivnih radnji. Ona se može opetovano upotrebljavati - ističe Ković.

Nije, dakako, stao ni rad na usavršavanju maske. Baš na dan našeg razgovora u Dansku je otišlo pet komada CroResp maski u jedan od samo 15 akreditiranih laboratorija u Europi koji može dati oznaku da je to certificirana zaštitna filtracijska maska! Pritom će Danci to testiranje napraviti besplatno.

Bio bi to dokaz onoga što tvorci maske već znaju, da maska itekako ima smisla. Do tada se ona, preporuka je i njenih tvoraca, nosi na vlastitu odgovornost, kad se nema što drugo i slično.

Elem, prikupljanje sredstava je u tijeku, kampanja je fleksibilna, sve je transparentno, možda potreba na terenu bude i veća od konzervativno zacrtanih 1000 maski.

Ostane li novca kojim slučajem, sve će biti donirano bolnicama. No, Ković ističe kako projektu u ovom trenu jednako treba čim više firmi, ljudi za proizvodnju adaptera. Jer, ako se dogodi velik broj narudžbi, moglo bi biti problem brzo proizvesti velik broj adaptera. Poziv 3D printašima je otvoren, poručuje Ković, baš kao i tvrtkama koje bi mogle pomoći da se naprave brzo kalupi za adaptere.

A sve se to, ponoviti valja, 'dirigira' iz Našica, i to od, kako sam kaže, hard core Riječanina. London? S kolegama se čuje, i ružno je.

- To što rade je jako ružno. Nijednom doktoru nije lijepo ni lako otići doma, a izbrojio si deset umrlih u smjeni. To je psihički jako teško. I sam sam vidio ljude koji su umrli ispred mene, ali to je jedan svake četvrte, pete smjene i zapamtite ga. A sada zamislite iz smjene u smjenu deset, petnaest umrlih.

Dvoje kolega imam koji su zaraženi, ogorčeni su, nisu dobili nikakvu opremu, potporu. Bit će tamo, bojim se, svega - veli Ković Novom listu.